PROGRAM I OSNOVNI PROGRAMSKI PRINCIPI POLITIČKOG SUBJEKTA
ZA PRAVDU I RED –LISTA NEBOJŠE VUKANOVIĆA
UVODNA RIJEČ
Uoči Opštih izbora u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini ZA PRAVDU I RED – LISTA NEBOJŠE VUKANOVIĆA objavljuje Program sa osnovnim programskim ciljevima i načelima. Na izbore izlazimo kao nestranačka lista na kojoj su okupljeni uglavnom mladi i obrazovani ljudi, slobodni intelektualci koji žele istinske i korjenite promjene u društvu, prije svega povratak pravde i reda, uspostavljanje pravne države i vladavine prava, lustraciju, profesionalizaciju, depolitizaciju i departizaciju institucija, koji se zalažu za beskompromisnu borbu protiv kriminala i korupcije, čišćenje policije i pravosudnih institucija, stvaranje uslova za povratak mladih i obrazovanih, ali i poslovnih ljudi sa kapitalom iz dijaspore, domaćinski odnos prema prirodnim resursima i njihovom korištenju za razvoj i pokretanje privrede, istinsko pomirenje i normalizaciju odnosa.
Ono što nam je potrebno nije samo puka promjena vlasti i zamjena nekolicine funkcionera na vrhu piramide, već krupne sistemske promjene i smjena generacija. Naša politička scena zamorena je potrošenim političarima koji se ciklično smjenjuju na vlasti i potrebna je nova snaga i energija mladih, obrazovanih, poštenih, sposobnih i nekompromitovanih ljudi koji bi napravili neophodan zaokret i dali nadu građanima da mogu živjeti u boljem, pravednijem i uređenijem društvu. Za sve ovo potrebna je podrška naroda koji bi nam na izborima dao priliku da učestvujemo u vlasti, legitimitet i snagu neophodnu za razračunavanje sa brojnim negativnim pojavama u društvu.
Za pravdu i red lista Nebojše Vukanovića zalaže se za temeljne strukturne reforme u svim sferama društva koje vode konstituisanju profesionalnog i efikasnog sistema vlasti i želimo da naši ciljevi budu zalog prosperitetne, stabilne i ekonomski nezavisne Republike Srpske, kao dio funkcionalne BiH čije zajedničke institucije treba da normalno funkcionišu i rade. Narodu i građanima predstavljamo Program sa osnovnim programskim ciljevima i načelima, koji je nastavak i dopuna našeg Programa “Kako dalje” koji smo prvobitno objavili uoči Opštih izbora u ljeto 2014. godine.
NAŠI KLJUČNI CILJEVI SU:
• Uspostavljanje pravde, pravednosti i reda u državi i društvu kako bi se kod građana vratio osjećaj sigurnosti i povjerenja u institucije sistema, te izgradnja istinski demokratskog i slobodnog društva, pravne države u kojoj će svi građani, i de jure i de facto biti jednaki, prije svega pred sudovima i zakonom, te imati jednako pravo na školovanje i napredovanje, posao i zdravstvenu zaštitu, bez obzira na porijeklo, klasni položaj, pripadnost stranci ili političkoj organizaciji.
* Obuzdavanje samovolje tajkuna i moćnika koji koriste tešku situaciju u zemlji, kuluče i iskorištavaju radnike, pa je neophodno napraviti veliki iskorak u zaštiti radničkih i ljudskih prava, oslobađanju inspekcija i zarobljenih institucija, te smanjenju jaza između male grupe prebogatih, koja je zahvaljujući politici i korupciji stekla ogromno bogatstvo, te većine naroda koji je siromašan i živi na ivici
• Lustracija, usvajanje i primjena Zakona o lustraciji po češkom modelu kao ključnom preduslovu za katarzu i pročišćenje društva.
• Privrženi smo očuvanju Republike Srpske kao jednog od dva entiteta u Bosni i Hercegovini u okvirima Dejtonskog sporazuma. Težimo decentralizaciji i ravnomjernijem razvoju Republike Srpske, smanjenju jaza između siromašnijeg i zaostalijeg istočnog u odnosu na zapadni dio Srpske, te očuvanju mira i stabilnosti u regionu.
• Slijedimo ideje pravedne, odgovorne i racionalne države, vladavine prava i nezavisnosti institucija, socijalno uravnoteženog društva, zaštite individualnih i kolektivnih prava i prava manjina, socijalne sigurnosti svih građana. Ključni cilj je smanjenje nejednakosti u društvu, prije svega između bogate oligarhije bliske vlastima, tajkuna, političara i njihove klijentelističke mreže koja je uspostavljena, i 90% siromašnog naroda koji se bori za egzistenciju. Nejednakosti će se smanjiti strogom primjenom Zakona o porijeklu imovine, koji treba da se primijeni i usvoji po italijanskom modelu tako da teret dokazivanja načina sticanja imovine bude na moćnicima, a ne državi, te pravednijom raspodjelom budžeta i resursa.
• Protivimo se politici neodgovornog zaduživanja i siromašenja zemlje i osuđujemo gušenje pravne države. Insistiraćemo na napuštanju neoliberalnog modela ekonomskog sistema, privatizacije i predaje prirodnih resursa u ruke male grupe tajkuna, izgradnji socijalno pravedne države, kakve su Danska, Norveška ili Švedska.
• Odbacujemo pogubnu partijsku ekonomsku politiku koja je dovela do socijalnog i klasnog raslojavanja i podijelila društvo na ekstremno bogatu manjinu i većinu koja se bori sa siromaštvom i ekonomskim problemima.
• Posvećeni smo obrazovanoj, ekonomski održivoj zajednici u kojoj će istinski slobodan, finansijski nezavisan čovjek biti temelj društva, kome život neće zavisiti od politike i stranaka, jer jedino takva zajednica može računati na dugoročni razvoj i napredak.
• Borićemo se za sistemske i korjenite promjene na političkom, pravnom, ekonomskom i socijalnom planu, kako bismo smanjili zaostatak za razvijenim svijetom.
• Insistiramo na vođenju politike koja će dovesti do demokratskih promjena vlasti i potpunog zaustavljanja političke korupcije i realizaciji temeljitih društvenih promjena čime će naše društvo postati prosperitetnije i modernije.
• Posvećeni smo zaštiti prirode, nacionalnih dobara i infrastrukturnih resursa, te strogom poštovanju zakona i principa u oblasti zaštite životne sredine.
• Insistiraćemo na smanjenju uloge i uticaja stranaca, postepenom gašenju OHR-a, čime bi BiH i formalno postala samostalna zemlja, a ne protektorat pod upravom stranaca i savremena kolonija u srcu Evrope. Radićemo istinski na pomirenju i normalizaciji života, odati počast svim nedužnim žrtvama poslednjeg građanskog Otadžbinkog rata kako se rat i stradanje ne bi ponovili, a buduće generacije izvukle lekcije na greškama u prošlosti, te kroz obrazovanje i medije uvesti novi diskurs koji će doprinijeti normalizaciji odnosa, pomirenju i zajedničkom životu.
• Posebnu podršku pružićemo planinskim, malim i nerazvijenim sredinama, kako bi se zaustavili negativni trendovi i pražnjenje prostora. Tražimo da Vlada izdvaja mnogo veća sredstva za podršku nerazvijenim sredinama, te da se usvoji Zakon o podsticajima nerazvijenim i izrazito nerazvijenim sredinama, a da se do rješenja problema nezaposlenih uvede Uredba i izmijeni Zakon o radu koji bi onemogućio da pojedinci, političari na funkcijama, istovremeno obavljaju više funkcija i imaju više plata i primanja, jer je jasno da jedan čovjek ne može istovremeno rukovoditi sa više poslova i javnih preduzeća, i da je ovo zloupotreba kojom se političarima obezbjeđuje razne privilegije.
U tom smislu, prioriteti našeg političkog djelovanja moraju biti:
1. TEMELJNA PROMJENA SISTEMA I NAČINA UPRAVLJANJA;
2.DEPARTIZACIJA I DEPOLITIZACIJA DRUŠTVA;
3. PROFESIONALIZACIJA I POZITIVNA SELEKCIJA NAJBOLJIH KADROVA, POSEBNO NA VAŽNIM FUNKCIJAMA;
4.JAČANJE SISTEMA VLADAVINE PRAVA I NEZAVISNOSTI INSTITUCIJA;
5. LUSTRACIJA, REFORMA PRAVOSUĐA, BESKOMPROMISAN OBRAČUN SA KRIMINALOM I VISOKOM KORUPCIJOM;
6. DOBROBIT I PROSPERITET GRAĐANA I POBOLJŠANJE KVALITETA NJIHOVOG ŽIVOTA I STANDARDA;
7. ZAUSTAVLJANJE ODLASKA LJUDI IZ ZEMLJE I NEGATIVNIH DEMOGRAFSKIH TRENDOVA;
8. ZAUSTAVLJANJE EKONOMSKOG PROPADANJA, POLITIČKE DISKRIMINACIJE I PRAVNE NEJEDNAKOSTI TE UKLANJANJE DRUŠTVENIH PODJELA, SMANJENJE JAZA IZMEĐU MALE KASTE BOGATIH I VELIKIH VEĆINE GRAĐANA KOJI ŽIVE NA IVICI, TE OTKLANJANJE UZROKA KOJI SU DO NJIH DOVELI;
9. RAZVOJ PRIVREDE I KORIŠĆENJE PRIRODNIH RESURSA ZA DOBROBIT ZAJEDNICE, A NE POJEDINACA, PRIVLAČENJE INVESTIRORA I POVRATAK PROGNANIH IZ DIJASPORE;
10. VOĐENJE NOVE EKONOMSKE POLITIKE POSVEĆENE RAZVOJU I PREDUZETNIŠTVU, POTISKIVANJE POLITIKE IZ EKONOMIJE I PRESTANAK PRAKSE REKETIRANJA PRIVREDNIKA U KORIST VLADAJUĆE PARTIJE I OLIGARHIJE;
11. STVARANJE SOCIJALNO URAVNOTEŽENOG DRUŠTVA, AFIRMACIJA SREDNJE KLASE I SMANJENJE SIROMAŠTVA (NIKO NE SMIJE BITI GLADAN, SVAKO DIJETE I GRAĐANIN MORAJU IMATI USLOVE ZA ŽIVOT DOSTOJAN ČOVJEKA);
12. USPOSTAVLJANJE KONCEPTA TRANSPARENTNE I ODGOVORNE VLASTI TE PRILAGOĐAVANJE POLITIČKOG SISTEMA POTREBAMA MODERNOG DRUŠTVA;
13. POBOLJŠANJE MATERIJALNOG I STATUSNOG POLOŽAJA BORAČKE POPULACIJE, ISPRAVLJANJE NEPRAVDI IZ PROŠLOSTI, REVIZIJA I NAJMANJE 5 KM BORAČKOG DODATKA PO MJESECU UČEŠĆA U RATU I KASNIJE USKLAĐIVANJE SA RASTOM BUDŽETSKIH PRIHODA I TROŠKOVA ŽIVOTA
14. STVARANJE USLOVA U KOJIMA ĆE SE SVI KOLEKTIVNI IDENTITETI RAZVIJATI I POŠTOVATI, NEZAVISNO OD NACIONALNE, VJERSKE, KULTURNE ILI NEKE DRUGE PRIPADNOSTI;
15. STVARANJE HUMANIJEG DRUŠTVA, KOJE ĆE ŠTITITI SVE SVOJE GRAĐANE UZ POSEBNU PODRŠKU RANJIVIM SOCIJALNIM GRUPAMA;
16.POBOLJŠANJE POLOŽAJA SRPSKOG NARODA U FEDERACIJI BiH I SNAŽNIJE VEZE SA SRBIMA U ISELJENIŠTVU;
17. SPROVOĐENJE POLITIKE RAVNOMJERNOG REGIONALNOG RAZVOJA I SMANJENJE JAZA IZMEĐU ISTOČNOG I ZAPADNOG DIJELA REPUBLIKE SRPSKE;
18. REFORMA JAVNE I LOKALNE UPRAVE POVEĆANJE EFIKASNOSTI DRŽAVNOG APARATA I JAVNIH INSTITUCIJA;
19. STVARANJE AMBIJENTA ZA ISTINSKU NEZAVISNOST I SLOBODU MEDIJA, POŠTOVANJE NAJVIŠIH ETIČKIH STANDARDA U MEDIJIMA I DEPOLITIZOVAN JAVNI SERVIS (RTRS, SRNA I DRUGI JAVNI MEDIJI) U SLUŽBI GRAĐANA;
20. NEUTRALNA SPOLJNA POLITIKA NESVRSTAVANJA U SUKOBU RUSIJE SA ZAPADOM I PROTIVLJENJE BILO KAKVIM SANKCIJAMA RUSIJI, TEŽNJA ČLANSTVU U EU, DEMILITARIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
21. REFORMA OBRAZOVNOG SISTEMA I PREOBRAŽAJ PROSVJETE KAO TEMELJNOG STUBA DRŽAVE, POSTAVLJANJE VISOKIH NORMI I STANDARDA TE ISPITIVANJE RADA PRIVATNIH, ALI I JAVNIH OBRAZOVNIH USTANOVA I DIPLOMA;
22. USPOSTAVLJANJE FINANSIJSKI ODRŽIVOG ZDRAVSTVENOG SISTEMA SA JEDNAKIM PRISTUPOM SVIM GRAĐANIMA, POVEĆANJE NIVOA I KVALITETA ZDRAVSTVENIH USTANOVA I RAD NA POVRATKU LJEKARA KOJI SU OTIŠLI U IMOSTRANSTVO
23.PROSPERITET ZASNOVAN NA ODRŽIVOM RAZVOJU I RACIONALNOM KORIŠĆENJU RESURSA.
REFORMA DRŽAVNOG APARATA I POLITIČKIH INSTITUCIJA
Političke institucije u Republici Srpskoj su neefikasne, dok su državni i lokalni organi vlasti pod uticajem vladajućih stranaka, obilježeni nepotizmom, korupcijom i nesposobnošću. Lustracija, odgovorna fiskalna politika i departizacija javnih ustanova samo su neki od zahtjeva koje vlast ne može da sprovede, dok su rezultati u borbi protiv korupcije i kriminala zanemarljivi. Ključni uzrok problema je postojanje jednog centra moći i takav sistem se mora demontirati i uspostaviti red, meritokratija i vladavina najboljih koji će doći na vrh i na ključne pozicije pozitivnom selekcijom i depolitizacijom sistema i društva.
Naš prioritet je politika posvećena izgradnji funkcionalne pravne države i sposobne i efikasne vlasti, a naši ciljevi su:
-Racionalizacija državnog aparata i javnih institucija;
– Posao i život dostojan čovjeka za svakog pojedinca, pravednija raspodjela budžeta i smanjenje jaza između male oligarhije prebogatih i armije siromašnih, koji su željni pravde i kojima moramo vratiti vjeru, ispraviti nepravde, zaštiti od samovolje, tiranije i kulučenja;
-Sjednice Vlade i svih radnih tijela otvorene za javnost, potpuno transparentna vlast i uprava koja će polagati račun za svaku utrošenu marku, te sankcionisati svaku zloupotrebu, uvesti odgovornost za sve političare i državne službenike koji su do sada bili amnestirani od odgovornosti jer je pravna država i sistem zarobljen;
-Racionalizacija troškova javne uprave;
-Uspostavljanje sistema u kome profesionalni položaji moraju zavisiti od znanja i sposobnosti a ne od partijske pripadnosti;
-Ispitivanje porijekla imovine svih funkcionera, provjere računa u zemlji i inostranstvu, vraćanje narodu otetog te izglasavanje Lex specijalisa koji će predviđati da inspektori, sudije, tužioci, službenici i građani budu nagrađeni za razotkrivanje imovine stečene na nelegalan način
-Sprečavanje sukoba interesa, zaštita ”zviždača”
-Jačanje lokalne samouprave i prava građana da utiču na odluke o njima bitnim pitanjima;
– Stvaranje uslova da zarade u realnom sektoru ne budu manje od zarada u javnom sektoru, radnika u proizvodnji i realnom sektoru, smanjenje privilegija i troškova funkcionera;
-Depolitizacija upravljanja policijom;
-Unapređivanje profesionalnosti rada bezbjednosnih struktura;
– Donošenje i primjena Zakona o lustraciji kako bi se javna uprava i društvo očistili od retrogradnih struktura, svih onih koji su kršili ljudska prava, radili u interesu kriminalnih i političkih struktura na štetu građana i javnog interesa
-Transparentna uprava i snažan sistem odgovornosti za pojedince koji donose odluke od javnog interesa;
-Nezavisnost inspekcijskih organ i struktura u svim oblastima njihovog rada, a naročito onih koje se tiču naplate poreza, doprinosa i drugih obaveza na državnom i lokalnom nivou;
-Jasno definisana odgovornost za neblagovremeno djelovanje svih inspekcijskih organa.
PROGRAM EKONOMSKIH REFORMI
Aktuelna politička klasa odgovorna je za destruktivne podjele koje pogađaju naše društvo kao i za ekonomsko propadanje koje se naročito vidi u neuspješnim privatizacijama, odsustvu industrije i zanatstva te zaostajanju istočnog dijela Republike Srpske. Mi se zalažemo za vođenje nove ekonomske politike koja će biti posvećena razvoju slobodnog preduzetništva, stvaralačke tržišne privrede, nacionalne ekonomije, a koja će biti oslobođena od interesa sumnjivog kapitala i stranačkih motiva. Želimo da stvorimo sistem koji će biti okrenut razvoju malih i srednjih preduzeća i privlačan za investitore a naš konačni cilj je ekonomski nezavisna i finansijski održiva Republika Srpska. Radikalan zaokret je neophodan kako bismo napravili otklon od dominacije privilegovanih firmi i usmjerili se na one koji zapošljavaju i rade na dobrobiti cjelokupne zajednice.
Ciljevi su nam:
– Zaustavljanje zaduživanja zemlje radi servisiranja tekuće budžetske potrošnje;
– Podsticanje domaćeg preduzetništva;
– Stvaranje uslova za privlačenje investitora;
– Razvoj preduzetničke kulture i informatičke pismenosti u obrazovnom sistemu;
– Favorizovanje državnog vlasništva nad javnim dobrima i infrastrukturnim resursima kada su u pitanju ključni nacionalni resursi, energija, šuma, rudna bogatstva;
– Eliminacija sistemske korupcije i rada na crno;
– Zaštita poštenog poslovanja i rada;
– Stvaranje uslova za slobodnu tržišnu konkurenciju;
– Donošenje zakona o ekstra profitu kako bi se ograničio monopolski položaj kompanija, a time i njihove ogromne zarade;
– Podrška malim i srednjim preduzećima i podsticaji onima koji zapošljavaju radnike u proizvodnim djelatnostima;
– Davanje olakšica za nove proizvodne pogone i smanjenje suvišnog administriranja kojom je opterećeno poslovanje;
– Smanjenje poreza i doprinosa na plate čime bi došlo do rasta plata a time i potrošnje;
– Uvođenje poreza na bogatstvo i luksuz;
– Ukidanje većine parafiskalnih nameta;
– Podrška preduzetništvu mladih kako bismo ih zadržali u zemlji;
– Stimulisanje naših državljana i uspješnih privrednika u dijaspori da ulažu u Republiku Srpsku i BiH
– Iskorjenjivanje rada na crno kao i uskraćivanja prava radnika na godišnji odmor.
REFORMA PRAVOSUĐA
Pravosuđe u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini je neefikasno, nepravično, skupo, neuređeno, politički zavisno i ne uživa povjerenje građana. Zakoni su površni i konfuzni, a podzakonska akta su često dokaz protivrječne pravne politike. Sudije i tužioci (čast časnim izuzecima) najveće su zlo i rak rana društva, korumpirani su i rade u interesu političara i krupnog kapitala, na štetu naroda i društva, i zato se lustracijom i reformama treba pročistiti pravosudni sistem, što je prvi i najvažniji zadatak nakon promjene vlasti. Imenovanje sudija i tužioca je prenosom nadležnosti sada na nivou BiH, za iskorake će trebati širi konsenzus i podrška, ali treba vršiti maksimalan pritisak, prije svega javnosti, kako pravosuđe ne bi bilo otrgnut centar moći pod kontrolom mafije, organizovanog kriminala i korumpiranih političara na vlasti već da radi u interesu društva, po zakonu. Neophodno je od najčestitijih i najiskusnijih ljudi u pravosuđu napraviti Specijalni sud i tužilaštvo za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, u oba stepena, potpuno autonomno od političkog uticaja sa posebnim platama i privilegijama, a koje bi se bavilo visokom korupcijom i organizovanim kriminalom, presijecalo veze politike i kriminala, koji su sada srasli u cjelinu.
Nosioci pravosudnih funkcija su nedodirljivi i ne snose nikakve posljedice za loše rezultate rada, nemaju nikakvu odgovornost prema društvu, a račune polažu samo Visokom sudskom i tužilačom savjetu. Dosadašnje reforme dale su veoma loše rezultate i samo je privid da političari i centri moći ne kontrolišu nosioce pravosudnih funkcija.
Politička diskriminacija i pravna nejednakost se svakodnevno pokazuju u pravosudnoj praksi, a to se mora iskorijeniti. Zato je jedno od naših prioritetnih ciljeva formiranje kompetentnog i samostalnog tužilaštva, stručnog i nezavisnog sudstva uključujući:
– Izmjene zakona i osnivanje Posebnog suda i Tužilaštva za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, sastavljene od najčestitijih sudija i tužilaca koji će imati posebne timove, policijske snage i ovlaštenja po uzoru na Rumuniju, te biti posebno plaćeni, a ključni je zadatak obračun sa krupnim organizovanim kriminalom i korupcijom u vrhu politike i države;
– Reformom pravosuđa moraju se ukloniti korumpirani tužioci i sudije koji su povezani sa političarima i tajkunima;
– Mora se uspostaviti jak sistem kontrole rada sudija i tužioca i formirati posebno tijelo za kontrolu pravosudnih organa;
– Uspostaviti sistem odgovornosti i kazne za zloupotrebe, nezakonite odluke i presude, ostavljanje predmeta u ladice dok ne zastare i slično;
– Uvesti model nagrađivanja za naročite zasluge, ali i sankcionisanja i negativno bodovanje neodgovornog rada sudija i tužioca.
REFORMA OBRAZOVNOG SISTEMA
Obrazovanje je stub svakog društva, jedan od najvažnijih, ali, nažalost, i najzapostavljenijih segmenata u Republici Srpskoj kome se ne posvećuje potrebna pažnja. Posljedice odsustva svake brige za obrazovanje u Republici Srpskoj su dugoročne i osjećaju se u vidu katastrofalno niskog nivoa funkcionalne pismenosti stanovništva, ekonomske nemoći, porasta korupcije i kriminala, odliva mozgova, kao i sve lošijeg položaja i ugleda prosvjetnih radnika.
Standardi i norme u obrazovanju se stalno snižavaju, a upitan je rad brojnih obrazovnih ustanova. Forsiranje rada roditelja sa djecom kod kuće i instruktivna nastava koja oduzima djeci vrijeme za slobodne aktivnosti postali su uobičajena praksa dok su nastavni planovi i programi prenatrpani nepotrebnim i neprilagođenim sadržajem. Sa druge strane, zloupotrebe u visokom obrazovanju, hiperprodukcija kadrova i bezvrijednih diploma prijete da potpuno uruše obrazovni sistem u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Neophodna je reforma nastavnih planova i programa kao i stimulativno okruženje za nastavnike i profesore.
Opasnost za obrazovni sistem je i stalan porast broja sumnjivih privatnih fakulteta na kojima se isuviše lako stiču ili kupuju diplome, a svršeni diplomci ne stiču nikakva stvarna znanja i sposobnosti. Privatni fakulteti su neophodni, ali inspekcijski i kontrolni organi treba detaljno i snažno da kontrolišu njihov rad i spriječe zloupotrebe, korupciju i trgovinu diplomama i zvanjima, kao i pojačanu kontrolu javnih univerziteta, te dati istinsku autonomiju i depolitizovati obrazovne ustanove i sistem.
Reforma obrazovanja u Republici Srpskoj treba da uzme u obzir nekoliko osnovnih zadataka koje treba realizovati:
Reformisati obrazovni sistem na način da razvija kritičko mišljenje (a ne pamćenje činjenica), informatičku pismenost, podstiče kreativnost, timski rad, njeguje toleranciju. Raditi na razvijanju niza akademskih, radnih, socijalnih i drugih kompetencija koje se mogu steći u školama.
Reformisati obrazovanje na način da učenici i studenti uče za život korisne i smislene sadržaje (a ne isključivo za ocjene), te promijeniti način rada u školama kako bi učenici bili osposobljeni da rješavaju probleme i steknu znanje i vještine koje će koristiti u budućnosti.
Reformom omogućiti izbornost predmeta i broja časova iz određenih nastavnih predmeta kako bi se učenici više bavili onim što ih zanima dok bi dio programa bio obavezan za sve učenike.
Uskladiti sistem obrazovanja sa potrebama tržišta rada te promovisati osposobljavanje za deficitarna zanimanja.
Opremiti obrazovne ustanove multimedijalnom opremom i internetom u svim učionicama.
Uspostaviti sistem praktične nastave na svim obrazovnim nivoima kako bi učenici i studenti što ranije počeli primjenjivati stečena znanja u praksi i na vrijeme prepoznali svoje afinitete te dovoditi u škole stručnjake iz svih oblasti koji bi radili sa nadarenim učenicima ili ih podsticali za određena zanimanja.
Napraviti moderne i funcionalne nastavne planove i programe i tako smanjiti jaz između onoga što mladi uče i onoga što će im trebati za budućnost.
Osigurati kontinuiranu reformu i stvoriti sistem cjeloživotnog učenja i usavršavanja nastavnih kadrova te kroz međunarodnu saradnju i razmjenu omogućiti kvalitetan razvoj nastavničkog kadra.
Vratiti Nastavničkom vijeću u školama nadležnost da bira direktora škola po kriterijumima stručnih referenci i ugleda u kolektivu te u lokalnoj zajednici.
Omogućiti školama veći stepen autonomije i integriteta u zajednici i društvu a kroz materijalni status poboljšati položaj nastavnika u društvu. Omogućiti nastavnicima da rade u sigurnom okruženju bez pritisaka.
Omogućiti adekvatnu evaluaciju nastavnog procesa.
Učiniti obrazovanje dostupnim svima.
Kroz stipendije i dodatna usavršavanja pomoći razvoju potencijala nadarene djece ali voditi računa i o cjelokupnom razvoju dječije ličnosti te svakom učeniku dati priliku da prepozna svoje afinitete i iskoristi svoje potencijale.
Posebnu podršku pružiti djeci sa poteškoćama u razvoju i njihovim roditeljima.
Kroz savremene metode podučavanja omogućiti učenicima da što više nauče na samoj nastavi i u školi čime bi se roditelji rasteretili učenja kod kuće i instruktivne nastave.
U svim vrtićima uvesti rad u dvije smjene kako bi se pomoglo zaposlenim roditeljima.
Osnovati poseban fond za stipendiranje najboljih učenika i studenata kako bi ostali u zemlji.
Izvršiti depolitizaciju javnih univerziteta i ukloniti politiku iz nastave i obrazovnog sistema i prekinuti praksu kojom ministar postavlja direktore po političkoj liniji.
Pooštriti kriterijume za licenciranje i akreditaciju visokoškolskih ustanova, novih studijskih programa i privatnih fakulteta i tako spriječiti hiperprodukciju diploma, te izvršiti kontrole rada privatnih obrazovnih ustanova i diploma koje izdaju.
-Povećati ulaganja u nauku i naučni rad, te podsticati mlade da se usavršavaju i studiraju tehničke fakultete i deficitarna zanimanja
Povezati privredu i obrazovanje i tako izbjeći deficit jednih, a hiperprodukciju drugih zanimanja.
REFORMA ZDRAVSTVA
Zdravstveni sistem u Republici Srpskoj je komplikovan, neefikasan i nefunkcionalan. Vođenje zdravstvenih ustanova u potpunosti je podređeno politici i strankama, a transformacije i promjene unutar ustanova vrše se na osnovu političkih potreba, a ne na osnovu potreba pacijenata. Na nivou specijalističko-konsultativne i bolničke zaštite stvaraju se nepotrebne liste čekanja, koje su na nekim mjestima duže od nekoliko mjeseci, što vodi do produženja liječenja i nepotrebnih dodatnih troškova i komplikacija. Građani se nerado liječe u javnim zdravstvenim ustanovama i ukoliko mogu da priušte sve češće se odlučuju za liječenje u privatnim zdravstvenim ustanovama u koje imaju više povjerenja, u kojima je usluga brža i bolja. Loše upravljanje zdravstvenim ustanovama, te potpuna devastacija zdravstvenog sektora sve više nas vode ka potpunoj privatizaciji zdravstvenog sistema jer su usluge u javnim bolnicama često lošeg kvaliteta, predugo se čega na pregled, operacije i liječenje, zbog čega su građani primorani ići u privatne zdravstvene ustanove, ali mnogi za to nemaju novac a posledice nefunkcionisanja sistema su užasne. Sistem zdravstva potrebno je ojačati prvenstveno ulaganjem u medicinsko osoblje kako bi bili maksimalno kvalifikovani i radili odgovorno, povećanjem plata, ali i opreme i kvaliteta usluga.
U smislu jačanja zdravstvenog sistema planiramo preduzeti sljedeće mjere:
– Ispitati štetne ugovore, javne nabavke, velike investicije te privatno-javno partnerstvo;
– Poboljšati kvalitet nastave na dva javna medicinska fakulteta, te prekinuti sa praksom da se posao i specijalizacije namještaju i dodjeljuju po političkoj liniji, rodbinskim i drugim vezama, vršiti nagrađivanje i pozitivnu selekciju najboljih ljekara i studenata, raditi na povratku ljekara i stručnjaka koji su napustili zemlju, kako bi poboljšali zdravstvenu zaštitu i nivo kvaliteta usluga;
-Osnažiti preventivnu umjesto kurativne medicine uvođenjem obaveznih ultrazvučnih i drugih pregleda;
-Spriječiti odlazak najboljih ljekara adekvatnim naknadama za njihov rad i omogućiti im kontinuirano usavršavanje;
-Povećati zarade ne samo ljekara, nego i sestara i drugog medicinskog osoblja, ali povećati i odgovornost za one koji nezakonito traže novac za pružanje medicinskih usluga;
-Pojačati brigu o reproduktivnom zdravlju žena;
-Modernizovati i opremiti zdravstvene ustanove.
REFORMA ELEKTROPRIVREDE
Elektroprivreda Republike Srpske i elektro-energetski sistem ne smiju se privatizovati i moraju ostati u većinskom vlasništvu Vlade Republike Srpske.
Elektroenergetskim sistem se sastoji od proizvodnje, prenosa i distribucije. Za prenos električne energije na nivou Bosne i Hercegovine osnovana je kompanija Elektroprenos BiH sa sjedištem u Banjaluci.
Mješoviti holding „Elektroprivreda Republike Srpske“ – matično preduzeće (u daljem tekstu „uprava Elektroprivrede“) pod svojom kontrolom ima pet javnih zavisnih preduzeća koja se bave proizvodnjom električne energije i pet zavisnih preduzeća koja se bave distribucijom električne energije.
Uprava Elektroprivrede obavlja i poslove upravljanja proizvodnjom, trgovinu električnom energijom, snabdijevanje električnom energijom (javno i tržišno snabdijevanje).
Republika Srpska je naslijedila proizvodne i distributivne objekte iz SFRJ. Naslijedila je i dugoročne planove za dalji razvoj i investicije. Međutim iako je od građanskog rata prošlo više od od dvije ipo decenije nije izgrađen nijedan značajan proizvodni objekat, osim termoelektrane Stanari u privatnom vlasništvu. Zbog zamiranja industrijske aktivnosti Republika Srpska ima viškove električne energije i izvozi je. Izvoz viška električne energije je trenutno veoma isplativ i ogromna šteta je što ne možemo da koristimo hidroenergetski potencijal na dobrobit cijelog društva jer smo propustili da sagradimo elektroenergetske objekte.
Uprava Elektroprivrede decenijama ističe planove investicija i čak polaže kamene temeljce, a kriju da ostvarivanje godišnjih planova investicija nikad ne prelazi 30 %.
Temeljni problem Elektroprivrede su kadrovi. Elektroprivreda je bila kadrovski jača krajem devedesetih godina prošlog vijeka. U njoj su bili kadrovi sa regularnim diplomama i koji su prošli selekcije u SFRJ, kada je uslov za ulazak u upravu Elektroprivrede bilo pet godina prethodnog radnog iskustva u sistemu ili privredi. Kategorija pripravnik u upravi Elektroprivrede nije postojala. Sadašnja situacija je da uputstva i naredbe zavisnim preduzećima treba da daje neko ko nikada nije donio nijednu ozbiljnu odluku na nekoj hidroelektrani, temoelektrani ili u nekoj distribuciji. Opšti pad nivoa obrazovanja je uticao i na pad nivoa stručnosti novih kadrova. Elektroprivreda je propustila šansu da ima najbolje kadrove koji bi mogli organizovati i pratiti investicije, održavanje i upravljanje elektroenergetskim sistemom.
I po dubini veliki problem predstavlja zapošljavanje osoba sa diplomama koje ne prati znanje. Dobiju dobre plate, imaju stranačku zaleđinu, kako su se privilegovano zaposlili i dalje očekuju sve moguće privilegije. Kako ništa ne rade imaju vremena i da osmišljavaju kako bi se što više okoristili o preduzeće u kome su zaposleni. Pri tome demotivišu i one koji znaju raditi i htjeli bi da rade. To je dovelo do letargije u cijeloj Elektroprivredi. Za razliku od naprednih društava, a zbog nepostojanja i lošeg nivoa ostale privrede i ekonomije, većina stanovništva elektroenergetski sektor doživljava kao mjesto gdje je ima „hljeba bez motike“. Sad je situacija u sistemu da nedostaje radnika koji bi nosili osnovnu djelatnost, a broj zaposlenih je veći od potrebnog. Naprimjer na HE Bileća je stranački zaposleno petnaest „radnika“, a ta hidroelektrana će se graditi u dalekoj budućnosti i nema nikakvu ulogu dok se ne završi HE Dabar.
Elektroprivreda je dovedena u vanredno stanje. Vršilac dužnosti generalnog direktora uprave Elektroprivrede kao i pet izvršnih direktora nisu postavljeni konkursom nego su vršioci dužnosti, a neki su to godinama. Čega se režim boji i ne raspisuje konkurse da više ne drže Elektroprivredu u v.d. stanju? Možda se boji njihovih diploma i radnih biografija koje bi priložili na konkursu i nekompetentnosti koje bi pokazali kroz intervju. Vršilac dužnosti generalnog direktora je izabrao za izvršne direktore kadrove kojima ne bi prepustio da vode njegovu ličnu investiciju male vrijednosti, a sa njima bi trebalo pokrenuti investicioni ciklus od nekoliko stotina miliona maraka.
Elektroprivreda je zanemarila osnovnu djelatnost i umjesto izgradnje novih objekata i kvalitetnog održavanja postojećih pretvorila se u organizaciju za reklamiranja električne energije, dobijanje izbora preko stranačkog zapošljavanja i izvlačenje novca za potrebe režima. Najnoviji hit je izvalačenje novca preko nekorisnih studija i softvera. Bez elaborata o opravdanosti daju se milioni, prije svega Prointeru, za nepotrebne i beskorisne softvere sa naduvanim cijenama. Iza svih tih nabavki studija i softvera stoji v.d. generalnog direktora i niko stručan svojim imenom i prezimenom. Potrebu za tim softverima ne iskazuje nijedno zavisno preduzeće nego im se softveri nameću ucjenama i prijetnjama od strane jednog jedinog čovjeka. Pošto nemaju nikakvo realno iskustvo uprava Elektroprivrede puna je suludih „modernih“ ideja koje nalaze i na internetu, a ne žele da se uhvate u koštac sa stvarnim problemima u poslovanju.
Sve javne nabavke sa jednim ponuđačem i neprirodno kratkim rokovima su plod korupcije. Naprimjer, uprava Elektroprivrede organizovala je unaprijed dogovorenu javnu nabavka softvera od oko 13 milona maraka sa jednim jedinim ponuđačem Prointerom. Tržišna vrijednost tog softvera nije preko 2 miliona maraka.
Režim se hvali niskom cijenom električne energije kao velikim doprinosom stanovništvu. Niskom cijenom se najmanje pomažu oni koji najmanje imaju jer i troše najmanje električne energije. Najviše se niskom cijenom pomažu bogati. Cijena treba da pokriva opravdane troškove i omogući razvoj elektroenergetskog sistema, a treba podići nivo standarda stanovništva tako da može da plaća tu cijenu električne energije. Socijalnu politiku treba izmjestiti iz Elektroprivrede.
Počelo se sa reorganizacijom Elektroprivrede tako što se krenulo sa reorganizacijom elektrodistribtivnih preduzeća. Dobila su se dva rezultata te neuspješne reorganizacije. Distributivna preduzeća su razbijena u dijelove koji su neintegrisani i sada ti djelovi samo prebacuju odgovrnost jedni drugima i proglašavaju se nenadležnim za probleme i potrebe građana. Ukinuta su brojna radna mjesta sa nižom stručnom spremom, a otvorena u svakom distributivnom preduzeću po tri dodatna direktrorska mjesta koja su raspodjeljena isključivo stranački. Nije se ni ulazilo u reorganizaciju proizvodnih preduzeća zbog loših rezultata reorganizacije distributivnih.
Dvije termolektrane su bile dovedene u bezizlaznu situaciju i preživjele su samo zahvaljujući rastu cijene električne energije na međunarodnom tržištu kao posljedici rata u Ukrajini.
Režim je omogućio izgradnju mini hidroelektrana sa obrazloženjem da je to ekološka energija. Prosute su stotine koncesija po rječicama i potocima koje bi se potrpale u cijevi što je u suprotnosti sa ekologijom. A te hidroelektrane nemaju više od jednog zaposlenog i nanose više štete nego što donose koristi.
Uprava Elektroprivrede je pokrenula program za izgradnju solarnih elektrana u domaćinstvima i proizvodnim preduzećima. Kriju da se te elektrane ne isplate bez povećanja cijene električne energije. Program ima i puno nepoznanica oko finansiranja i isplativosti, ali se žurilo da bude pokrenut pred predstojeće izbore.
Elektroprivreda je bolesna i treba napraviti njeno ozdravljenje. Preduslov je ozdravljenje i ostalih dijelova društva kao što su obrazovanje i pravosuđe i potrebna je dapartizacija cijelog društva pa i Elektroprivrede. Pošto je Elektroprivreda dugo uništavana, trebaće biti i dug period njenog oporavka.
Preduslov oporavka je izbacivanje politike iz javnih preduzeća. Izbacivanjem politike izbacila bi se i opšta korupcija kod javnih nabavki, kod zapšljavanja i kod kadriranja. Potrebno je i efektivno i efikasno smanjenje radne snage na način da bi se iz sistema ukonili oni koji ne mogu doprinositi osnovnoj djelatnosti. Time bi se stvorio prostor za najbolje kadrove koji znaju i hoće da rade.
Ne treba se slijepo zalijetati i nekritički prihvatati preporuke sa „zapada“. Zapad se preko noći zbog vlastitih interesa odrekne preporuka i pravila koje su nama nametali. Preko noći su države kod krize 2008-me počele pomagati i privatne banke, a nama su prije toga sugrisali da sve što je nezdravo treba da bude izloženo tržištu i propadne. Tako nam je Energetska zajednica jugoistočne Evrope dovela u pitanje dalji rad termoelektrana zbog ekoloških razloga, a sada smo svjedoci ponovnog otvaranja, ranije zatvorenih termoelektrana po Njemačkoj.
Najveći neiskorišteni potencijal za razvoj Elektroprivrede je hidroenergija.
Elektroprivreda i vladajući režim ne čine ništa po pitanju naplate duga koji je prešao milijardu maraka koji je nastao narušavanjem međunarodnog sporazuma sa Hrvatskom. Naime, Hrvatska je samoinicijativno izgradila dalekovod sa HE Plat i promijenila dogovoreni odnos u proizvedenoj električnoj energiji koji je bio 72% prema 28% u korist Hidroelektrana na Trebišnjici i pretovorila ga u 50% prema 50%. Umjesto da režim pokrene međunarodnu arbitražu za naplatu ogromnog duga, oni su proglašavali nacionalnim interesom Republike Srpske Pelješki most. Od tog novca je trebalo graditi HE Dabar, a ne koristiti sumnjive kreditene aranžmane sa Kinezima. Mi ćemo snažno pokrenuti pitanje naplate duga od republike Hrvatske.
Kad je već započeto treba završiti gradnju HE Dabar i kasnije HE Bileća, ali te investicije nemaju opravdanje bez ugradnje drugog agregata u HE Plat.
Što se tiče izgradnje planirane niske Buk Bijele to je trajno uništavanje punog hidroenergetskog potencijala rijeke Drine. Treba sklopiti sporazum sa Crnom Gorom i graditi visoku Buk Bijelu kakvu je planirala SFRJ.
Što se tiče alternativnih izvora energije (male hidroelektrane, vjetroelektrane i solarne elektrane) treba biti veoma obazriv. Treba dobro sagledati njihov uticaj na elektroenergetski sistem. To su sistemi koji ne daju predvidljivu i stabilnu količinu energije i balansiranje sistema postaće krajnje otežano. Nije sagledan ni uticaj planiranih 50000 solarnih elektrana na krovovima kuća i njihov efekat na prihode distrubicija. U praksi je kod velikog broja velikih solarnih elektrana priključenih na distributivnu mrežu došlo do povećanja distributivnih gubitaka električne energije koje niko ne pokriva distribuciji. Male hidroelektrane sa trpanjem rječica i potoka u cijevi treba zabraniti.
Suština reforme je departizacija i kadrovska obnova Elektroprivrede u sklopu cjelokupne reforme Republike Srpske.
LUSTRACIJA
Jedna od krupnih prepreka za smjenu generacija je snažan uticaj ostataka i agenata bivše službe državne bezbjednosti koja ima neku vrstu kontrole nad većinom političara i stranaka. Mnogi visoko pozicionirani “udbaši” iz bivše Jugoslavije i danas obavljaju važne funkcije i nalaze se na odgovornim mjestima, a to su im omogućili njihovi obavještajni podaci i saznanja o ucijenjenim političarima i javnim ličnostima, te mreža agenata i saradnika SDB-a koja i danas igra važnu ulogu u nakaradnom sistemu. Zbog toga je jedan od važnih zadataka da se izvrši lustracija i objave imena svih saradnika bivše tajne policije. Oni bi se penzionisali i udaljili sa važnih funkcija, čime bi se sa jedne strane društvo oslobodilo teških okova iz prošlosti, a sa druge strane otvorio bi se prostor za posao i napredovanje nekorumpiranim i neucijenjenim mladim obrazovanim ljudima koji ne nose hipoteke iz prošlosti i mogu savjesno, odgovorno i pošteno da rade svoj posao. Ovaj proces značajno će doprinijeti jačanju institucija, te smanjenju stope kriminala i korupcije u društvu.
BORBA PROTIV KORUPCIJE
Najveća prijetnja opstanku Republike Srpske nisu političari i unitarne ideje iz Federacije, velike sile i pritisci međunarodne zajednice i država koje tradicionalno nisu naklonjene srpskim interesima, već neodgovorni pojedinci na vlasti, nefunkcionisanje zarobljenih institucija, nepotizam, kriminal i korupcija alarmantnih razmjera. U javnim nabavkama, namještenim poslovima, sumnjivim tenderima i drugim detaljno “osmišljenim” i razrađenim načinima, država pljačkanjem godišnje izgubi više stotina miliona maraka. Dovoljno je zadržati ovaj novac i pravilno ga rasporediti najugroženijima da bi se već poslije godinu dana osjetio napredak, smanjenje ekstremnog siromaštva i poboljšao životni standard. Sasjeći kriminalnu hobotnicu, presjeći kanale kojima se iz države i budžeta odlijeva novac na račune nezasite kriminalne grupacije je prvi i najvažniji zadatak. Ova grupa je dobro organizovana, finansijski veoma moćna, čine je vodeći političari, čelnici i dijelovi nekadašnjih bezbjednosnih službi, tajkuni i biznismeni bliski vlastima, oni imaju svoje ljude ubačene u sve pore društva njihovo uklanjanje neće biti nimalo lak niti jednostavan zadatak.
Bezobzirnim pljačkanjem sopstvenog naroda i Republike Srpske koja je teškom mukom stvorena, aktuelna politika i sa njom uvezani pojedinci i grupe nezasluženo su stekli ogromno bogatstvo. Pravda i red su nasušni hljeb koji je prijeko potreban našem društvu, a oduzimanjem nekretnina, novaca sa domaćih i stranih računa, vila, stanova i druge imovine korumpiranim političarima i funkcionerima, te njihova prodaja ili raspodjela po utvrđenim kategorijama najugroženim stanovnicima koji su žrtve tranzicije i pljačke, smanjilo bi se siromaštvo i velike klasne razlike u društvu. Posebno odjeljenje treba da se bavi imovinom naših funkcionera i državljana u inostranstvu, te novcima koje naši političari čuvaju na posebnim tajnim računima u inostranim bankama. Političari i funkcioneri će morati da dokažu porijeklo svoje imovine i imovine članova svojih porodica. Sva imovina za koju ne budu mogu dokazati da su je stekli radom i na pošten način biće oduzeta i vraćena Republici Srpskoj.
Prioritetne mjere u tom smislu su:
– oštra kaznena politika za kaznena djela iz oblasti korupcije i organizovanog kriminala;
– formiranje posebnog fonda koji će se puniti novcem od oduzete imovine za koju je dokazano da je stečena kriminalom i korupcijom, a novac iz fonda će se koristiti za rješavanje najtežih socijalnih problema;
– napraviti reviziju i raskid svih koruptivnih ugovora koji su štetni za građane i državu, a zaplijenom kompletne imovine potpisnika štetnih ugovora nadoknaditi pričinjenu štetu.
PREDUZETNIŠTVO I PRIVREDA
Prvi zadatak nove vlasti je uspostavljanje budžetske ravnoteže između prihoda i rashoda kako bi prestalo pogubno zaduživanje Vlade Republike Srpske kod MMF-a komercijalnih banaka, na berzama ili emisijom trezorskih zapisa u svrhu potrošnje, izvlačenja novaca i bogaćenja pojedinaca a ne razvoja. To se može postići jedino domaćinskim odnosom prema resursima koje posjedujemo, štednjom i racionalizacijom troškova na svim nivoima vlasti, u svim institucijama, javnim preduzećima i ustanovama, smanjenjem troškova administracije i striktnom racionalizacijom prava na korištenje reprezentacije, automobila, smještaja, dnevnica i drugih rashoda na koje država nepotrebno troši desetine miliona maraka
Vlada više ne smije biti servis krupnom kapitalu koji finansira političare i stranke, a zauzvrat dobija velike namještene poslove preko kojih država gubi desetine miliona maraka. Umjesto što prioritetno vodi brigu o bogatašima i zastupa njihove interese, Vlada treba da postane servis svih građana, i prije svega vodi brigu o najsiromašnijim i najugroženijim slojevima stanovništva.
Zakon o radu mora se strogo poštovati i država mora efikasno štititi radnike i njihova prava kako se oni ne bi pretvarali u slabo plaćene robove koji se iskorištavaju do krajnjih granica. Poslodavac mora ispunjavati sve obaveze prema radnicima, a posebno se moraju štiti prava radnika u privatnom sektoru.
U proteklom periodu zastupajući tuđe umjesto interesa sopstvenog naroda neodgovorni političari su uništili gotovo sva velika preduzeća koja su nekada bili nosioci razvoja. Proces kriminalne privatizacije ostavio je pogubne posljedice koje se gotovo i ne mogu sanirati, a jedan od važnih zadataka nove Vlade mora biti preispitivanje svih privatizacionih ugovora i poništavanje onih kod kojih kupac nije ispunio preuzete obaveze prema državi i radnicima. Zbog tehnološke zaostalosti, malog tržišta, ograničenih resursa, nedovoljnog stručnog i obrazovanog kadra trenutno je teško pokrenuti visokotehnološku industriju, ali se može oporaviti drvna, mašinska, tekstilna i prehrambena industrija.
POLJOPRIVREDA
Poljoprivreda je neiskorišćen resurs, nažalost, velika sredstva koja su kroz subvencije i podsticaje bila namijenjena razvoju sela i poljoprivrede završila su u rukama nekolicine pojedinaca. Poražavajuća je činjenica da iako smo u samom evropskom vrhu po površini poljoprivrednog zemljišta po glavi stanovnika, mi nažalost uvozimo hranu i vodu sumnjivog kvaliteta. Moraju se obnoviti Robne rezerve Republike Srpske, koje bi otkupljivale viškove hrane i pomagale poljoprivrednike, te je neophodno obnoviti opustošena dobra i imanja poput Farmalenda, Planinskog dobra Gacko i Nevesinje i slično. Subvencije i podsticaje treba isplaćivati po količini proizvedene hrane, direktno proizvođačima a ne otkupljivačima, a Vlada treba da obezbijedi sredstva da preko robnih rezervi, otkupi tržišne viškove hrane i tako obezbijedi određene garancije i sigurnost poljoprivrednicima. Cilj nam je povećati proizvodnju hrane, smanjiti uvoznu zavisnost i odgovorno se odnositi prema selu.
Potrebno je:
-kroz agrarni budžet povećati direktnu podršku proizvođačima;
– podržati investicije u svim sektorima poljoprivrede i prehrambene industrije;
– povećati ulaganja u seosku infrastrukturu čime bi se stvorili uslovi da mladi ostaju na selu;
– stvoriti uslove u kojima će uz pomoć države i institucija proizvođači bez teškoća plasirati robu na tržište;
– stimulisati i podržavati ekološku proizvodnje hrane;
– poseban segment je detaljna istraga u Šumama Srpske, presjecanje kapilarne korupcije, razvoj drvne industrije i finalne proizvodnje umjesto izvoza oblovine, ispunjavanje ugovora i obaveza, te zaštita i saniranje šuma Srpske koje se pustoše decenijama.
TURIZAM
Turizam nije dovoljno razvijen i nisu iskorišćeni svi potencijali koje imamo. Očuvana priroda, banje, nacionalni parkovi, planine, na jugu Hercegovine odličan položaj u zaleđu Jadranskog mora su dio potencijala koji se ne koristi na pravi način i ne radi se dovoljno na izgradnji smještajnih i drugih turističkih kapaciteta. Nažalost, nemamo izlaz na more i mogućnost razvoja masovnog i elitnog turizma, ali možemo niskim cijenama, očuvanom prirodom, bogatim kulturno-istorijskim nasljeđem, zdravom hranom i adekvatnom ponudom privući turiste.
Zato je potrebno:
– podsticati investicije u turističke objekte u područjima sa najkvalitetnijim resursima;
– podsticati investicije u ruralna područja i seoski turizam;
– obezbijediti podršku za izgradnju hotela u planinskim centrima;
– čuvati nacionalne parkove i dobra koja su pod zaštitom UNESCO-a;
– izgraditi brze ceste kako bi se poboljšala dostupnost turističkih sadržaja, prije svega brze ceste Bijeljina – Trebinje, kao i magistralnih puteva na istoku Srpske do planinskih mjesta sa velikim turističkim potencijalom.
POPULACIONA POLITIKA
Naš demografski problem je toliko ozbiljan da ga treba shvatiti kao strateško pitanje opstanka Poražavajuća je činjenica da 50 % mladih ljudi žele da odu odavde i stvaraju porodice u nekoj od evropskih zemalja koje će im pružiti sve što ova zemlja nije, a još poraznije je to što je iz naše zemlje već otišao zastrašujuće veliki broj ljudi.
Prema podacima agencija za statistiku u BiH u 2020. godini negativan prirodni priraštaj bio 16.393, odnosno za toliko je bio veći broj umrlih od rođenih, a nijedan grad niti lokalna zajednica u Republici Srpskoj u posljednje dvije godine nisu imale pozitivan prirodni priraštaj.
Bosna i Hercegovina jedna je od zemalja sa najnižom stopom fertiliteta u svijetu (1.26), što je mnogo niže od 2.1 koliko je potrebno samo da bi se održala zamjena generacija. Ukoliko se nastavi ovaj trend odlaska, predviđanja su da će do 2050. broj stanovnika u BiH pasti na 3.05 miliona, što bi bilo oko 29% manje nego što smo imali prije rata.
Mogli smo imati dobru pronatalitetnu politiku da smo u tu dugoročnu investiciju u budućnost uložili sav novac koji je dat za kupovinu odbornika, “papaka”, sigurnih glasova, zgrada, namještaja i automobila. Ova vlast je očigledno nemoćna da se izbori sa demografskom katastrofom koja nas je snašla. Svaka dobra populaciona i porodična politika je skupa, zahtijeva mnogo truda i novca koje naša država ne želi da uloži. Danas visoke stope nataliteta imaju upravo one zemlje u kojima su porodične norme fleksibilne, gdje je ženama omogućeno da rade i da raspolažu novcem, gdje imaju dobro organizovanu brigu za djecu i jaku podršku društva, kako je recimo u Francuskoj ili Švedskoj. Čitava mudrost je u tome da porodice sa više djece ne bi smjele imati značajno niži standard od onih koje nemaju djecu, a država bi morala to da im omoguć. Potrebno je provesti sistemske, a ne jednokratne mjere koje teže poboljšanju materijalnih i socijalnih uslova života te konačno povećanju motivacije parova da imaju željeni broj djece. Raditi takođe na očuvanju reproduktivnog zdravlja, borbi protiv steriliteta, populacionoj edukaciji te aktiviranju lokalne samouprave u tom smjeru
Konkretne mjere populacione politike:
– zapošljavanje roditelja koji imaju 3 ili više djece;
– dječiji dodatak za svako rođeno dijete;
– mjesečni dodatak porodicama sa četvoro i više djece;
– zagarantovana podrška roditeljstvu bez obzira na bračni status;
– Subvencionisane cijene komunalnih usluga za višečlane porodice
– Subvencionisane cijene boravka u vrtiću za djecu iz višečlanih porodica kao i povlaštene članarine u sportskim klubovima ili kulturno-umjetničkim društvima;
– besplatni udžbenici za djecu iz višečlanih porodica;
– subvencionisanje rješavanja stambenog pitanja višečlanim porodicama;
– Finansijska podrška svima koji se odluče na medicinski potpomognutu oplodnju;
– donijeti mjere kojima bi se uskladio poslovni i privatni život žena koje se odluče na rađanje.
SOCIJALNA POLITIKA, BRIGA O RANJIVIM KATEGORIJAMA STANOVNIŠTVA
Siromaštvo je sve izraženije u Republici Srpskoj i BiH, a društvo je istovremeno pod teretom velikih socijalnih razlika, podijeljeno na mali broj ekstremno bogatih i većinu koja je na granici ili ispod granice siromaštva. Prosječan radnik jedva zaradi samo za troškove hrane, stanovanja i režija, dok penzionerima osnovna penzija ne omogućava samostalan život. Lica sa invaliditetom primaju minimalnu pomoć i potpuno su marginalizovana. Ranjive grupe su i demobilisani borci koji pate od PTSP-a, izbjegla i raseljena lica, starije osobe koje nemaju pomoć porodice.
Nezadovoljstvo uzrokovano lošim uslovima života uzrok je povećanog broja samoubistava i porodičnog nasilja, što su ozbiljni problemi koje treba rješavati iz korijena. Ljudski život treba čuvati po svaku cijenu i država mora pokazati snažnu volju za hvatanje ukoštac sa ovim problemom, kao i izraženu brigu za mentalno zdravlje čovjeka.
Socijalni sistemi u RS i BiH su neefikasni, nepravedni i fiskalno neodrživi. Pritom, ne postoje nikakve strategije socijalnog uključivanja niti borbe protiv siromaštva. Mjere su uglavnom reaktivne i bave se samo posljedicama, a ne i uzrocima siromaštva i socijalne isključenosti.
Naša šira socijalna politika biće usmjerena na poboljšanje kvaliteta života, smanjenje siromaštva i blagostanje svih građana.
Bićemo posvećeni podsticanju i uključivanju osoba sa invaliditetom u sve segmente društvenog i ekonomskog života i ostvarivanju njihovih osnovnih ljudskih prava.
Izgrađivaćemo društvo koje će snažno štititi svoje građane uz posebnu podršku ranjivim socijalnim grupama kroz sljedeće mjere:
Povećaćemo iznos minimalne zarade u Republici Srpskoj;
Mjesečne prihode lica sa invaliditetom, lica u stanju socijalne potrebe i penzionera uskladićemo sa načelima socijalne države;
Razvićemo raznovrstan sistem brige o penzionerima, posebno onima koji žive u uslovima teškog siromaštva i isključenosti;
Radićemo na redukciji siromaštva kroz preduzetničke projekte;
Formiraćemo mrežu domova i posebnih ustanova za smještaj starih i bolesnih lica;
Radićemo na prevenciji suicida i bolesti zavisnosti te na poboljšanju funkcija zdravstvenih i socijalnih ustanova i edukaciji zdravstvenih i socijalnih radnika;
Izgradićemo mrežu savjetovališta i ustanova specijalizovanih za pomoć, savjetovanje i liječenje bolesti ovisnosti;
Formiraćemo call-centre i staviti u funkciju telefonske linije za psihološku podršku građanima;
Uvešćemo podršku za siromašne sa fokusom na zdravlje, obrazovanje, zaposlenje i pristojan rad i na taj način obezbijediti održiv napredak siromašnih građana;
Osnivaćemo socijalna preduzeća i fondove kao oblik borbe protiv siromaštva i isključenosti;
Posebno će biti naglašena briga za osobe sa invaliditetom i poteškoćama u razvoju
Definisanjem strogih mjera i zakonskih normi borićemo se protiv raznih oblika porodičnog nasilja;
Sva socijalna davanja biće transparentna, pravedna i bez političkog uticaja, kako bi pomoć primali oni kojima je ona zaista potrebna;
Zalagaćemo se za popravljanje statusa izbjeglih i raseljenih lica i povratnika kako bi u mjestima gdje žive imali jednako pravo na obrazovanje, zaposlenje, slobodu vjeroispovijesti, kao i pravo na politički život;
Radićemo na izgrađivanju svijesti o potrebi stvaranja humanijeg društva, što podrazumijeva i zaštitu životinja.
STATUS BORACA I BORAČKA PITANJA
Najmanje što su vladajuće političke strukture morale uraditi kako bi se odužile onima koji su stvarali Republiku Srpsku i za nju najviše dali jeste da neposredno po završetku rata prioritetno riješe status boraca i njihova pitanja. Međutim, iako je prošlo 27 godina od završetka Odbrambeno-otadžbinskog rata, demobilisani borci Vojske Republike Srpske nezadovoljni su svojim položajem i još uvijek traže da se riješe njihovi problemi. Moraju se ispraviti brojne nepravde iz prošlosti, borci ne smiju biti socijalna kategorija, moraju imati uslove za život dostojan čoveka, mora se vratiti patriotski duh i pokazati da država za koju su se borili nije zla maćeha koja ih je zaboravila.
Značajan broj bivših boraca je socijalno, ekonomski, politički i zdravstveno marginalizovan i živi na rubu egzistencije. Poražavajuća je činjenica da je prošlo četvrt vijeka od završetka rata, a bez posla i sigurne egzistencije je i dalje oko 10500 boraca Vojske Republike Srpske, oko 1500 ratnih vojnih invalida, 1600 djece poginulih boraca (koji su i sami već u zrelim godinama i nešto više od 2000 ostalih članova porodica poginulih boraca. Svi borci moraju dobiti borački dodatak, najmanje 5 konvertibilnih maraka po mjesecu učešća u ratu, te moramo izvršiti reviziju statusa boraca i ukloniti lažne borce koji su kupili status, a bili su dezerteri i izbjegavali vojnu obavezu u Otadžbinskom ratu. Potrebno je napraviti Javni Registar boraca sa imenom jedinice i dužinom vremena provedenog u Otadžbinskom ratu, kako bi se BORS očistio od lažnih boraca.
Svjedoci smo i sramne činjenice da su svi oni koji su se po izbijanju rata sklonili na sigurno, a vratili se tek nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, prošli mnogo bolje od onih koji su za stvaranje Republike Srpske dali živote ili dijelove tijela, a u rovu proveli svoje najbolje godine. Moć partizanskih boraca bila je stvarna i politička, a oni i njihove porodice uživali su brojne privilegije. Krajnje je vrijeme da se i u Republici Srpskoj riješe zaostala boračka pitanja i da oni koji su stvarali njene granice dobiju zasluženi status. Zbog toga ćemo prioritetno regulisati prava boračke populacije u oblastima zdravstva, zapošljavanja, rješavanje stambenog pitanja, novčanih i materijalnih davanja te posthumna prava boraca. U tom smislu preduzećemo sljedeće mjere:
Izmjenom Zakona o pravima boraca vrednovati svaki mjesec proveden u Odbrambeno-otadžbinskom ratu i obezbijediti da BORS dobije poseban status;
Preispitati ratni staž boraca i napraviti novu kategorizaciju (reviziju statusa demobilisanih boraca);
Obezbijediti da svaki borac dobija mjesečni borački dodatak, kao i da se povećaju lične i porodične invalidnine;
Obezbijediti uplate doprinosa za ratni staž kako bi borci stekli pravo na dostojnu penziju;
Definisati pomoć licima, oficirima i vojnicima VRS, osumnjičenim za ratne zločine protiv kojih se vodi istraga i proces, a nemaju sredstava da plaćaju advokata;
Definisati prioritet boračkih kategorija prilikom zapošljavanja;
Podizati ugled boraca u društvu putem različitih mjera: besplatne posjete svim kulturnim ustanovama, finansijske druge olakšice, stipendiranje djece boraca VRS, kulturne manifestacije boraca i dr.
DECENTRALIZACIJA I REGIONALNI RAZVOJ
Neravnomjeran regionalni razvoj i velike razlike između istočnog i zapadnog dijela Republike Srpske sve više dolaze do izražaja. Kao posljedicu nedovoljnog ulaganja sredstava u kapitalne investicije na području od Trebinja do Zvornika i Bijeljine imamo veliko iseljavanje stanovništva i pražnjenje ove teritorije. Mnoge male, siromašne i izrazito nerazvijene opštine, poput Kalinovika, Ljubinja, Trnova, Rudog, Bileće, Čajniča, Han Pijeska, Kneževa, Istočnog Drvara suočavaju se sa izazovima golog opstanka. Neophodno je donijeti Zakon o nerazvijenim i izrazito nerazvijenim sredinama, o kojima bi se vodila posebna briga i koje bi imale poseban status, dobijale podsticaje, više sredstava, a preko Fonda za razvoj obezbijedila bi im se sredstva za investicije te dodatne olakšice za investitore.
Potrebno je pokrenuti javne radove, iskoristiti rudne i ostale prirodne potencijale kako bi se obezbijedio opstanak i održalo stanovništvo na rubnim područjima.
Neophodno je izvršiti stvarnu i efikasnu decentralizaciju vlasti u Republici Srpskoj, povećati izvorne prihode i vratiti određene nadležnosti lokalnim zajednicama (prije svega izdavanje koncesija, naknada za korištenje prirodnih resursa, kao i pravo da odlučuju o izboru komandira policije, direktora obrazovnih i zdravstvenih ustanova…).
Potrebno je da se ravnomjerno razvijaju sva područja u Republici Srpskoj, a ne samo ona koja imaju najviše glasača ili iz kojih dolaze najuticajniji političari i čelnici stranaka. Nepotrebno je da sjedišta svih ministarstava u Vladi Republike Srpske budu u Banjaluci i moguće je sjedište određenih ministarstva izmjestiti u pojedine regije, gdje prirodno pripadaju. Sasvim je logično i prirodno da sjedište Ministarstva poljoprivrede bude u Bijeljini jer je Semberija najveći proizvođač hrane, da sjedište Ministarstva energetike bude u Trebinju jer Hercegovina proizvodi 70% električne energije ili da sjedište Ministarstva turizma i trgovine zbog Jahorine bude na Palama, a da sjedište Šuma Srpske bude u nekoj od opština na istoku Srpske. Slično se može uraditi i sa sjedištima određenih agencija, javnih preduzeća i ustanova.
Do sada je bila ustaljena praksa da gotovo svi ministri i direktori važnih javnih preduzeća dolaze iz zapadnog dijela Republike Srpske jer je na tom području koncentrisano najviše glasača. Istočni dio nije do sada imao u Vladi uticajne kadrove koji bi mogli da se bore i štite interese svojih regija, pa i ovdje treba doći do promjena.
Mjere:
u pravne propise ugraditi instrumente čijom primjenom bi se ublažile teritorijalne razlike;
formirati Fond za razvoj istočnog dijela Republike Srpske;
podsticati ulaganja u nerazvijene opštine tako što će se onima koji budu otvarali proizvodne pogone u nerazvijenim opštinama omogućiti da posluju po posebnim uslovima (osloboditi plaćanja poreza i doprinosa tri godine);
smanjiti papirologiju koja opterećuje poslovanje;
zaustaviti nekontrolisanu sječu šuma i stvoriti ambijent za pokretanje proizvodnje finalne obrade drveta;
stvoriti uslove za otvaranje otkupnih centara i skladištenje ljekovitog bilja, voća, povrća i drugih proizvoda širom Republike Srpske;
SPOLJNI POSLOVI
Sa Srbijom i Crnom Gorom, kao i sa svim ostalim zemljama regiona i bivše Jugoslavije, logično je razvijati dobrosusjedske odnose i saradnju na svim poljima.
Republika Srpska ima negativna iskustva sa NATO paktom iz posljednjeg Odbrambeno-otadžbinskog rata, tako da nije logično i prirodno da Bosna i Hercegovina postane članica ovog vojnog saveza koji bi bio suprostavljen Rusiji i Srbiji. Uz demilitarizaciju, vojna neutralnost je najbolje i optimalno rješenje.
Kad je riječ o spoljnim poslovima vodićemo dosljednu i aktivnu spoljnu politiku i fokusirati se na sljedeće mjere:
– Gradićemo dobre odnose sa svim državama, a naročito sa zemljama regiona;
– Osnažićemo veze sa našim iseljenicima i kreirati ambijent za njihovo ulaganje u Republiku Srpsku i BiH;
– Posvetićemo posebnu pažnju regionalnim projektima saradnje i razvoja;
– Nadograđivaćemo i razvijati specijalne i paralelne veze sa Srbijom;
– Zalagaćemo se za vojnu neutralnost i nepristupanje NATO savezu sve dok je bilo koja susjedna zemlja van toga saveza;
– Pratićemo politiku Srbije kada je u pitanju Kosovo i Metohija;
– Orijentisaćemo se ka ulasku BiH EU;
– Zalagaćemo se za neutralan stav prema Rusiji, bez uvođenja bilo kakvih sankcija.
– Sagledati troškove i postignute rezultate diplomatskih predstavništava u svijetu kako bi se utvrdila opravdanost istih, te ispitati trošenje sredstava u Predstavništvima, posebno u Moskvi, Njemačkoj, Izraelu i Vašingtonu
ODNOS CRKVE, VJERSKIH ZAJEDNICA I DRŽAVE
Poslije pet decenija provedenih u komunističkom sistemu narušen je normalan odnos Crkve, njenih velikodostojnika i države. Nakon pada komunističkog režima Crkva je postala važan dio života, ali su pojedini crkveni velikodostojnici zloupotrijebili svoj položaj i postali aktivni učesnici političkih događaja i izbornih procesa. To nikako nije dobro i treba jasno razdvojiti Crkvu od države.
Crkva i njeni velikodostojnici treba da daju savjete i mišljenje kada se rješavaju veliki nacionalni problemi, ali ne treba da se miješaju u politiku, izbore, promovišu ili iz dnevnopolitičkih interesa kritikuju pojedine partije i političare. Sa druge strane, država treba da pruži značajnu podršku Crkvi kao jednom od stubova društva, ali ne treba da se miješa u unutrašnja pitanja i rad Crkve.
Vlada treba da pomaže rad svih vjerskih zajednica i aktivno učestvuje u procesu daljeg pomirenja i zajedničkog života među pripadnicima različitih vjera i nacija jer su razlike naše bogatstvo. Mi se zalažemo za društvo u kojem će se svi kolektivni identiteti razvijati i poštovati nezavisno od njihove vjerske, nacionalne ili neke druge pripadnosti.
MLADI, SPORT I KULTURA
Mladi su danas jedna od najzapostavljenijih i najugroženijih kategorija stanovništva. Nalaze se na marginama društva pa je neophodno preduzeti konkretne mjere kako bi se poboljšao njihov položaj.
Filmska umjetnost je zapostavljena iako je njen uticaj na društvo veliki, pa Ministarstvo kulture sa domaćim televizijskim kućama i stručnjacima treba da radi na oživljavanju ove umjetnosti i pokretanju domaće produkcije. Pisci, umjetnici i intelektualci moraju imati poseban tretman u društvu, a nacionalna kultura se postepeno mora osloboditi negativnog uticaja stranog faktora. Neophodno je obezbijediti više sredstava za rad umjetnika te pomagati rad kulturnih ustanova.
Sportski klubovi često su do sada bili paravan za izvlačenje novca iz Vlade, javnih preduzeća i ustanova sa ciljem da se pojedinci nezakonito obogate. Ova praksa mora da prestane i da se uspostavi jak sistem kontrole u dodjeli i trošenju sredstava. Neophodno je istisnuti politiku iz sporta, kao i iz mnogih drugih oblasti, čime bi rad sa mladim kategorijama sigurno dao bolje rezultate. U ovoj oblasti bićemo usmjereni na:
– depolitizaciju kulture i stvaranje uslova da mladi svoj talenat ispolje u Republici Srpskoj i BiH umjesto da odlaze iz zemlje;
– ulaganje u infrastrukturu u kulturi i promovisanje odgovornijeg odnosa prema kulturnoj baštini;
– podržavanje mladih stvaralaca i njihovih projekata;
– donošenje strategije razvoja sporta;
– donošenje mjera kojima ćemo stvarati i razvijati zdrave stilove života i sportske vrijednosti kod mladih;
– jasno defisanje načina i izvora finansiranja sporta, kulture i omladinskih organizacija;
– gradnju novih sportskih terena, biciklističkih staza, rekreativnih centara u cilju promovisanja zdravog načina života i bavljenja sportom radi očuvanja zdravlja i prevencije bolesti.
SLOBODA GOVORA I NEZAVISNOST MEDIJA
Sloboda govora i nezavisnost medija odlika su demokratskog društva, pa država treba da obezbijedi uslove za njihov nesmetan rad. Javni televizijski servis plaćaju svi građani preko tv-pretplate i on se mora hitno osloboditi pritiska i kontrole vladajuće partije te vratiti u službu svih građana. Glavni urednici moraju biti profesionalci, nestranačke ličnosti koje će raditi potpuno nezavisno, bez pritiska i imati punu slobodu u radu. Takođe treba podsticati istraživačko novinarstvo koje je od velikog značaja,naročito u zemljama u tranziciji gdje ne postoje dovoljno snažni mehanizmi koji bi obuzdali korupciju, nepotizam i ostale negativne pojave u društvu. Neophodno je poštovati najveće standarde u novinarstvu i promovisati prave vrijednosti u javnom diskursu, imati jak obrazovni program te krajnje objektivan i izbalansiran informativni program.
Stvorićemo ambijent u kome će javni servis biti korektivni faktor vlasti i ispunjavati različite potrebe građana kada je riječ o informativnim, zabavnim i drugim sadržajima;
Sprovešćemo depolitizaciju i departizaciju medija;
Zaštitićemo novinare od napada i pritisaka i oštro kažnjavati svaki napad na njih;
Podsticaćemo istraživačko novinarstvo;
Borićemo se protiv sajber-kriminala;
Promovisaćemo kulturu dijaloga;
Insistiraćemo na poštovanju najviših etičkih standarda u medijima i novinarstvu.
EKOLOŠKA POLITIKA I ODRŽIVI RAZVOJ
Ekološki izazovi stoje pred svim savremenim društvima, a naročito pred društvima u tranziciji. Pritom, zaštita okoline jedna je od najzahtjevnijih aktivnosti jer zadire u sve pore društva.
Ekološki problemi su krajnje složena kategorija koja obuhvata klimatske promjene, očuvanje biološke raznovrsnosti, nestanak šuma, zaštitu rijeka i jezera, racionalno korištenje resursa, upravljanje štetnim otpadom i čitav niz drugih, razvojnih i društvenih problema. Vrlo često se prave teške političke odluke kako bi se napravio balans između želje za zaštitom životne sredine i podsticanja ekonomskog rasta.
Lista za pravu i red – Nebojša Vukanović zalaže se za održivi razvoj, tj. racionalnu upotrebu prirodnih dobara u procesima privrednog razvoja, kroz akcenat na inkluziji javnosti u sve odluke. Ekonomski razvoj ne smije ugroziti ekološko stanje Republike Srpske/Bosne i Hercegovine, već mora postojati zdrava politika međusobne podudarnosti ekološkog i ekonomskog sistema. Pred Republikom Srpskom, a samim tim Bosnom i Hercegovinom, nalaze se problemi vezani za zaštitu životne sredine i osnovnih ljudskih potreba, kao što su potreba za zdravom hranom, kvalitetnim zemljištem, čistim vazduhom i pitkom vodom. Nužno je zaustaviti neodržive prakse koje vode trajnom uništenju prirodnih dobara i održavaju ekološki kriminal, a isti je protivan humano-ekološkim vrijednostima.
Jedan od prioriteta jeste promjena odnosa prema prirodi i racionalno, umjereno i plansko korišćenje njenih dobara, sa sviješću da smo ih pozajmili od potomaka. Prema tome, naša politika biće posvećena zaštiti prirodne sredine, nacionalnih dobara i infrastrukturnih resursa te podizanju ekološke svijesti.
Mjere za čije sprovođenje se zalaže Lista za pravdu i red – Nebojša Vukanović su:
Zakonski zabraniti djelatnosti koje ugrožavaju životnu sredinu;
Zaštititi rijeke i zaustaviti izgradnju malih hidroelektrana, u upotrebu uvesti sisteme za prečišćavanje voda i tako zaštititi vodene tokove;
Omogućiti proizvodnju životnih namirnica bez uticaja GMO kultura i otrovnih pesticida i održati na snazi organsku proizvodnju, te pružiti podršku i veće subvencije proizvođačima hrane, kako bi uspjeli da se izbore sa pritiscima velikih korporacija (smanjiti uvoz hrane);
Poštovati postojeći zakonski okvir koji je uredio tematiku GMO kultura, koje ne djeluju samo na kvalitet čovjekove ishrane, već se koriste i u stočarskoj proizvodnji, pa takvi proizvodi ulaze u lanac ishrane, a upotreba otrovnih pesticida negativno djeluje na zdravlje i biodiverzitet, kao i život budućih generacija;
Kreirati sistem upravljanja otpadom (biološkim, komunalnim, ambalažnim i industrijskim), raditi na uvođenju procesa reciklaže kroz odgovarajuće centre/spalionice otpada, a o tretiranju otpada prikupljati iskustva od zemalja koje su riješile ovaj problem;
Kroz radionice i obrazovni sistem upoznati građane sa važnošću očuvanja kvalitetne životne sredine te organizovati akcije čišćenja i uređivanja javnih površina;
Poboljšati zastupljenost ekologijje u predškolskim, osnovnim i srednjim školama, kao i na fakultetima;
Sanirati sve divlje deponije, spriječiti stvaranje novih kroz podizanje ekološke svijesti građana, te raditi na izgradnji centara za upravljanje otpadom;
Od presudnog je značaja veza sa pravosudnim institucijama, tj. kažnjavanje svih ekoloških krivičnih djela (u širem i užem smislu), ekoloških privrednih prestupa i ekoloških prekršaja. Institucije nadležne za inspekcijski nadzor, moraju raditi u apsolutnom interesu građana, te kažnjavati sva fizička/pravna lica koja učestvuju u ugrožavanju zdravlja i životne sredine zarad poslovne ili lične koristi;
Kontrolisati i kažnjavati nelegalnu trgovinu životinjama i biljkama (kao i nedozvoljeno ribarenje), nelegalnu eksploataciju drveta, šljunka, te procesuirati svaku aktivnost koja je suprotna pravnim normama;
Pod punu zaštitu staviti nacionalne parkove, parkove prirode, plavo-zelene koridore, te raditi na razvoju seoskog, eko i planinskog turizma u skladu sa sezonskim karakterom;
Kreirati planove za kvalitetnu energetsku tranziciju, obezbijediti posebnu podršku za ulaganje u obnovljive izvore energije, kao i ulaganja u reciklažne centre. Kreirati valjane planove za razvoj rudarskih mjesta, sanaciju degradiranih terena i smanjenu upotrebu fosilnih goriva;
Pružati podršku domaćim preduzetnicima i proizvođačima;
Uvesti razne oblike finansijske podrške kao što su oslobađanja od poreza i slične mjere preduzećima koja primjene mjere u prilog zdravijoj životnoj sredini;
Stimulisati investicije koje predstavljaju ekološki čistu proizvodnju i ekološku proizvodnju hrane;
Kreirati koncesionu politiku koja sprečava prelivanje koncesione naknade u privatne džepove. Umjesto toga, koncesionu naknadu bi ubirala država i lokalne samouprave.
DUGOROČNE AKTIVNOSTI
Permanentno i kontinuirano sprovodjenje reformi društva i državne uprave s ciljem izgradnje pravednog društva na institucionalnim osnovama, odgovorne i nekorumpirane državne uprave i socijalno odgovorne države.
Izrada dugoročne strategije razvoja društva, sa posebnim akcentom na privredu i ekonomiju, u skladu sa njenim komparativnim vrijednostima i prednostima i konstantno obezbjedjivanje fundamentalnih preduslova za njenu realizaciju. Državu voditi tako da najprije povrati povjerenje svojih građana, bude pouzdana za investitore i privrednike i bude poštovana u međunarodnoj zajednici.
Permanentno uvođenje komparativnih Evropskih standarda u funkcionisanje društva, kako bi se što je moguće prije stvorili tehnološki i organizacioni uslovi za pristupanje BiH i Republike Srpske Evropskoj Uniji.
ZAKLJUČAK
Sprovesti program i ostvariti sve što je planirano nije nimalo lak zadatak, ali kada bi se za početak zaustavilo sadašnje pljačkanje i kontinuirano propadanje odmah bi se osjetio blagi napredak i pozitivne tendencije u svim oblastima, postigao bi se značajan uspjeh jer bi se vidjelo da i mi možemo živjeti u normalnoj i uređenoj državi. Neophodno je osloboditi se partijskih i drugih okova i umjesto u interesu političara i tajkuna raditi u interesu zajednice i svih građana. Stvari se ne mijenjaju preko noći niti promjene može iznijeti pojedinac, koji može podstaći pozitivne procese, već snažan tim sastavljen od poštenih, obrazovanih i uglednih ljudi posvećenim određenom cilju. Ozdravljenje je dugotrajan, težak i mukotrpan proces, ali važno je napraviti iskorak ka pravednijem i boljem društvenom uređenju. Građani i birači već dugo vremena traže alternativu postojećim strankama, pa je ovo prava prilika da jedna potpuno nova grupacija intelektualaca i mladih ljudi postigne značajan rezultat i postane bitan i neizostavan faktor koji će diktirati tempo i podizati ljestvice u budućoj Vladi Republike Srpske. Stara izreka kaže da sreća prati hrabre, pa i za ovaj projekat nisu potrebni novci i brojno članstvo, već hrabrost, odlučnost i vjera da možemo živjeti bolje. Ukoliko se novi mladi ljudi i intelektualci dobro organizuju u svakoj izbornoj jedinici, može se osvojiti bar po jedan mandat, a Klub od nekoliko poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kao i parlamentarni status u Parlamentarnoj skupštini BiH, imao bi presudnu riječ i diktirao bi uslove za formiranje nove ekspertske vlade koja bi vodila potpuno drugačiju politiku, odgovorno i profesionalno izvršavala obaveze i ličnim primjerom i stavom pokazala da politika može biti pošteno i časno zanimanje. Zbog toga je potrebno podignuti glavu i glas do konačne pobjede, koja će doći kada stvorimo modernu, snažnu, funkcionalnu pravnu državu u kojoj žive potpuno ravnopravni i istinski slobodni građani.
ZA PRAVDU I RED – LISTA NEBOJŠE VUKANOVIĆA
