U toku je burna sjednica Glavnog odbora Srpske demokratske stranke, na kojoj bi trebalo da se glasa o fuziji sa PSS, te povlačenju Blanuše, da Draško Stanivuković bude kandidat za predsjednika Republike Srpske, čemu se protive Milan Milićević, Ljubiša Petrović, Želimir Nešković, Nikola Zlojutro, Nikola Kovačević, Aleksandra Pandurević i drugi funkcioneri SDS-a, članovi Predsedništva i Glavnog odbora.

Tokom sjednice Milan Miličević, koga je po nalogu Beograda i Banjice prethodno smijenila grupa koju predvode Darko Babalj i Marinko Božović, kako bi se SDS i opozicija pred vanredne predsjedničke izbore, održao je govor na sjednici Glavnog odbora SDS-a, koji je pozdravljen aplauzom, u kome je potez Branka Blanuše o fuziji SDS i PSS nazvao prodajom stranke, čemu se oštro protivi, kao i povlačenje Blanuše i prepuštanje kandidature Stanivukoviću, što možete pogledati u video prilogu..

  Sjednici Glavnog odbora SDSa prisustvuje i Ljubiša Petrović, koji bi mogao biti kandidat za predsjednika Republike Srpske umjesto Blanuše, i koji se oglasio na svojoj stranici, a njemu objavu prenosim u cjelosti..“Svako ko se osjeća kao glineni golub, ko nema hrabrosti, ko nema petlju, ko se ponižava i klanja gorima od sebe, ko hoće da urušava državotvornu stranku, ko je spreman da iznevjeri narod i bude kukavičje jaje treba da se odmah povuče i da se ne bruka dalje!
Uvijek ima onih koji smiju, znaju i mogu i kojima nije potreban novac da bi pobijedili!

Branko Blanuša insistira na tajnom glasanju, kako se ne bi znali ko je kako glasao, a   U nastavku pročitajte stenogram obraćanja Milana Milićevića na sjednici Glavnog odbora SDSa koja se održava u Istočnoj Ilidži

…svim formalnim i neformalnim sastancima koji su se održavali zadnjih nekoliko mjeseci i neću odstupiti ni u jednom segmentu od svega onoga što sam govorio na tim sastancima. Dakle, na većini sastanaka, sjednica Predsjedništva i tima za pregovore sa drugim koalicionim partnerom sam prisustvovao, na jednom nisam. Ali imam isti stav i na početku i danas.

Moram reći jednu svoju ličnu opservaciju, ličnu emociju: da mi je neko rekao da ću na sjednicama stranačkih organa slušati ovakve diskusije, organa kao što su Predsjedništvo Srpske demokratske stranke ili Glavni odbor Srpske demokratske stranke, ne bih mu vjerovao. Uvažavam svačije pravo i svačiji stav i Srpska demokratska stranka je takvo pravo uvijek gajila. Ali ovakve opservacije ne mogu prihvatiti.

Nekoliko puta, ne znam koliko puta, Glavni odbor i Skupština stranke donijeli su svoje stavove i odluke o kandidaturama. Dakle, mi smo donijeli te zvanične stavove i mislio sam da smo tu davno završili priču.

Ali očigledno da nismo. Jer smo kasnije usvojili jedan sporazum koji je, otprilike, u jednoj tački implicirao našu odluku da imamo kandidata za predsjednika Republike Srpske i kandidata za srpskog člana Predsjedništva BiH. I odmah smo ušli u te pregovore.

I kako su ti pregovori svih ovih mjeseci tekli? Tekli su tako što su zbunili naše članstvo, što su potpuno ljude stavili u situaciju da prosto ne znaju šta da misle. Ja nisam siguran da biste ovakvu diskusiju, kakvu danas čujemo ovdje, a sve uvažavam i poštujem, mogli prenijeti na, recimo, neki mjesni odbor Srpske demokratske stranke. Mislim da to ljudi apsolutno ne bi razumjeli, da ne kažem ne bi podržali.

Barem tamo gdje se ja krećem. Možda se ja krećem na pogrešnim mjestima. Dolazim iz odbora koji u nizu, u kontinuitetu, ima veoma dobre, pobjedničke rezultate. U veoma teškim okolnostima.

Ima još takvih odbora. I ne govorim napamet. Ne govorim kao neko ko nema rezultate.

Nisam ih ja sam napravio. Napravili su ih ljudi zajedno sa mnom. Ali na šta su se svodili naši razgovori na Predsjedništvu, na razgovorima sa delegacijom Draška Stanivukovića u tim timovima? Svodili su se na to da mi raspravljamo i diskutujemo o njihovim prijedlozima.

Isto tako o dokumentima i sporazumima koji su se vadili iz džepa pa stavljali pred nas. Mi smo tamo iznosili svoje stavove usmeno. Mi nikada na tim sastancima nismo dali nekakav naš sporazum kao povratnu loptu i rekli: čekajte.

Mi pričamo i ovdje danas, na ovoj sjednici, na sjednici Predsjedništva, samo o prijedlozima koje daje PDP. A njihovi prijedlozi su, otprilike, uzmi ili ostavi. Nema tu neke velike fleksibilnosti i prostora za pregovore.

Ali i to da skratimo. Ono što oni pominju – fuzija, utapanje, ulazak – to vam je sve isto, samo se drugačije zove. Isto je jer iza toga stoji jedan dobro osmišljen plan da taj PDP uđe, takav kakav jeste, u Srpsku demokratsku stranku. Tog momenta to više nije ta Srpska demokratska stranka u kojoj smo svi ponikli.

I to vam je tako. To ne može biti i neće biti drugačije. I ne bih dalje o tim stvarima.

Na jednom od tih sastanaka sa timom Draška Stanivukovića sam zajedno sa svojim kolegama prisustvovao i nisam nikad čuo veći broj uvreda, ali što se mene tiče neću ih citirati, na račun Srpske demokratske stranke, ali i predsjednika Srpske demokratske stranke. I to smo podnijeli. Iznijeli svoje argumente i sad smo se opet vratili na početak.

To je moj lični osjećaj i opis sastanka sa Draškom Stanivukovićem bez ulaska u neke detalje. Dakle, ja ne mogu zamisliti Srpsku demokratsku stranku u kojoj će predsjednik biti Draško Stanivuković. A mogu je zamisliti kao stranku u kojoj će Draško Stanivuković biti zamjenik predsjednika, što je takođe bila jedna od opcija.

Dakle, ja to ne vidim, ne osjećam i ne želim. Kažu, evo, PDP je neka kompilacija svega i svačega. Nema čega tu nema.

I sad to sve da uđe među nas. Nisu to one priče da u njima ima nekih akademika, doktora nauka, naučnih radnika, profilisanih ljudi. To je kompilacija svega i svačega. Istina je, kao što je neko rekao, da su nam, ne samo oni nego i SNSD, otimali, kupovali odbornike, poslanike i sve drugo što jesu.

To vi znate na našim terenima kako jeste. Oni sada imaju jedan drugi projekat. Kako god ga mi ili ja doživljavali, to je kupovina Srpske demokratske stranke.

To je tako. Hoćemo li to prihvatiti ili nećemo, to je neka druga stvar. Ako prihvatimo, u redu, to je tako.

Da li neko ima uske ili široke poglede u politici, u Srpskoj demokratskoj stranci, u viđenju budućnosti Republike Srpske – niko nema to mjerilo i to ekskluzivno pravo da kaže bilo kome, pa ni ja vama niti vi meni, kako ja imam uske poglede, a neko drugi široke. Imamo poglede kakve imamo i to je to.

Ujedinjenje, ulazak jedne stranke u drugu stranku, nije neki model koji nije poznat. Poznat je i poželjan. Ali to su procesi koji se dešavaju kroz ozbiljne razgovore i pregovore, koji traju dugo i o kojima se donose odluke.

Kaže se: nije fuzija, ali će on imati jednu trećinu organa stranke, a mi dvije trećine. Nije fuzija, ali će neko biti ispred njih ovo ili ono.

Samo se drugačije zove. A upakovano je veoma, veoma vješto i jasno.

Vlast – da. I borba za vlast – da. I pobjeda – da. To je svima motiv. I meni je to motiv bio u mojoj gradskoj organizaciji i svima vama.

Tamo gdje smo pobijedili, pobijedili smo ozbiljnim radom. Tamo gdje smo izgubili, izgubili smo zato što smo mi krivi što smo izgubili. I niko nam drugi nije kriv.

Dakle, vlast da, ali ne po svaku cijenu. Da smo htjeli vlast po svaku cijenu, mi bismo to završili još prije 15 ili 20 godina. Bilo nam je nuđeno mnogo puta i nismo je prihvatili po svaku cijenu.

I mislim da je ne treba i ne smijemo prihvatiti sada po svaku cijenu.

I još, evo za kraj, šta je bilo neko moje razmišljanje koje sam iznosio na svim sastancima. Ne znam da li je prihvaćeno ili nije.

Kažu da ta druga strana to ne prihvata. Zvanično to nigdje nemamo, ali mi imamo zvanično da smo odbili njihov sporazum. Zato što su nam ga dali, pa smo ga odbili.

Mada su neki poslije govorili kako smo mi to prihvatili ili da se uopšte nije glasalo. Glasalo se. Ili sam ja senilan, vjerovatno jesam.

Dakle, ono što sam ja iznosio, ne kažem da sam u pravu, ali mislim i duboko vjerujem u to, jeste da je model koji nismo zvanično ponudili i koji nije zvanično odbijen od strane PDP-a sljedeći:

Dvije liste – Srpske demokratske stranke i PDP-a, i ostale liste opozicije. Više lista, više kandidata.

U političkoj praksi je poznata stvar, ljudima koji se bave time kao naukom, da više političkih subjekata na istom putu, podržavajući istu politiku i istog kandidata, ima daleko veću šansu da pobijedi i da ima veći broj poslaničkih mandata. Jedino ako se neko čudo desi pa to bude drugačije.

Dakle, dvije liste Srpske demokratske stranke i PDP-a i ostalih političkih partija.

Srpska demokratska stranka ima svog kandidata za predsjednika Republike Srpske, a to je predsjednik stranke. Mislio sam da smo to davno usvojili, ali izgleda da nismo i da sam nešto prespavao ili nisam dobro razumio.

A naša ponuda našem koalicionom partneru, koji ima snagu i ne treba je potcjenjivati, jeste srpski član Predsjedništva BiH i potencijalno, nakon eventualne pobjede, mjesto premijera.

I mislim da je to put koji je normalan.

Za svaki drugi put, da mi sada to nešto po brzom postupku idemo, evo mi danas da dogovorimo, pa ćemo za sedam dana sazvati Skupštinu, pa ćemo na Skupštini sve to usvojiti, pa ćemo praviti nove koordinacione odbore, pa nove opštinske odbore, pa nove gradske odbore, pa ćemo one ljude koji se predstavljaju kao PDP uvući u naše stranačke organe – od toga nema ništa.

To su bajke za malu djecu.

Toliko. Hvala.

Hvala.

Hvala.