Profesorica Olga Miljanović je kćerka poginulog borca, pripadnika Trebinjske brigade Vojske Republike Srpske, i na svojoj koži je najbolje osjetila prezir i nepoštovanje vlasti prema boračkoj populaciji. Ostala je bez posla, sa dva završena državna fakulteta, u državi za koju se njen pokojni otac borio i postradao, i samo je jedna u nizu primjera maćehinskog odnosa vlastodržaca prema porodicama poginulih. Olga je, povodom Dana boraca, napisala pismo o položaju boračke populacije, i prenosim ga u cjelosti na njenu molbu. .
Poniženje boračke populacije
Prošlo je više od 26 godina od kada su borci zajedno sa narodom stvorili Republiku Srpsku. Gdje je danas Republika Srpska, a gdje su oni koji su najzaslužniji za njeno stvaranje?
Republika je opljačkana, devastirana, raseljena, pretvorena u privatnu državu, a oni što su najviše uložili za njeno stvaranje na marginama društva. Veliki broj demobilisanih boraca je u stanju socijalne pomoći, neki su čak i gladni, ali im obraz ne dozvoljava da to priznaju, prvo sebi pa onda drugima.
Dovoljno je obići sela Istočne Hercegovine i vidjeti ko su najčešće njeni malobrojni stanovnici. To su upravo borci prve kategorije razočarani, apatični, bez nade u bolje sjutra. Djeca poginulih boraca nemaju, ali nisu nikada ni imala prednost pri zapošljavanju. Iskrenu prednost pri zapošljavanju nakon rata su imali dezerteri i oni koji su u ratu učestvovali malo, a danas su to preletači tzv. papci i naravno stranački vojnici. Za načelnika odjeljenja boračko-invalidske zaštite u Trebilju Gradska uprava je zaposlila penzionera, a na konkursu je učestvovala nezaposlena kćerka poginulog borca sa završena dva državna fakulteta. Svaki komentar je zaista suvišan!
Djeca poginulih boraca su do te mjere ponižena da skupljaju sigurne glasove za dezertere da bi dobili obećanje da će se zaposliti u javni sektor. Ta obećanja su najčešće lažna, a sakupljanje glasova se nastavlja iz izbora u izbore. Punih 26 godina se pitam zašto i za koga je moj otac poginuo. Sigurna sam da većina boračke populacije postavlja sebi isto pitanje. Za koju i za kakvu Republiku Srpsku? Za ovakvu sigurno ne.
Za svoj katastrofalan položaj boračka populacija je itekako kriva. Borci su stvorili Republku Srpsku ali su je predali na upravljanje dezerterima i onima koji su u njenom stvaranju učestvovali minimalno. Ratni profiteri su postali najugledniji građani. Umjesto da polože račune narodu i da dokažu porijeklo svog bogatstva, oni su prljave pare nastavili da peru kroz politiku postajući nevjerovatno bogati, a borci sirotinja i njihova najamna radna snaga. Dezerteri su se imali pravo vratiti, ali nisu imali pravo zauzeti najbolja mjesta u javnim preduzećima.
Ćutanje na zapošljavanje dezertera u javna preduzeća, amnestiranje ratnih profitera koji su švercovali dok su borci prolijevali krv je početak, ali i glavni uzrok poniženja boračke populacije. Vremenom je Boračka organizacija postala podijeljena, predstavnici boraca, ali i drugih udruženja proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata su se borili i bore za svoje lične interese (čast izuzecima) štiteći interese vlasti umjesto onih koje predstavljaju. Republika Srpska se mora iz korjena mijenjati. Potrebna je promjena cjelokupnog sistema, prije svega nezavisno pravosuđe, zakon o lustraciji, vladavina prava, reforma obrazovanja…..
Korupcija i kriminal se mora zaustaviti, a svako za svoj rad i postupke mora snositi odgovornost po zakonu. Ove promjene mogu donijeti samo mladi, nekompromitovani, obrazovani ljudi, pravi predstavnici naroda i zaštitnici sirotinje. Hvala bogu imamo takve, samo ih treba podržati.
Boračka organizacija se mora reorganizovati. Ta organizacija mora biti jedna jedinstvena od posebnog značaja za Republiku Srpsku.
Institucija konkursa se mora uvesti u sva javna preduzeća. Djeca poginulih boraca i demobilisani borci koji su radno sposobni moraju dobiti tačno određen broj bodova na osnovu svog statusa koji će biti definisan Pravilnikom pri zapošljavanju. Ti bodovi će naravno biti uračunati u konačan zbir bodova koji će odrediti izbor kandidata za radno mjesto.
Za promjene koje će donijeti vraćanje dostojanstva boračkoj populaciji mogu se izboriti samo časni, pošteni predstavnici boraca, a ne kao do sada i sada (čast izuzecima) oni koji idu po mišljenje kod političkih moćnika.
Udruženje djece poginulih boraca mora biti jedno jedinstveno u okviru Boračke organizacije. Snažnu Boračku organizaciju svaka vlast će poštovati, imati sluha za njene probleme jer u
„u strahu su velike oči“.
Ovo pišem iz srca kao kćerka poginulog borca jer na to imam potpuno pravo. U našem društvu pravo na mišljenje je izdaja, a dobronamjerni kritičari su neprijatelji Republije Srpske.
Zato, gospodo demobilisani borci, ali i ostali pripadnici boračke populacije
umjesto poniženja izaberite ponos, umjesto mrvica tražite svoja prava!
Republika Srpska ne smije više biti zla maćeha onima koji su najzaslužniji za njeno stvaranje.
Olga Miljanović
