Kamen bi zaplakao nad teškom sudbinom i ovozemaljskim patnjama koje snađoše nesrećne službenike Uprave za indirektno oporezivanje u Banjaluci. Dvorska Alternativna televizija posvetila im je prilog u posljednjem izdanju magazina Dosije, gdje su ovi stradalnici otvorili dušu i prezentovali javnosti muke koje proživljavaju u sumornim kancelarijama u kojima su prinuđeni obavljati svoj težak i odgovoran državni posao.
Požališe se tu naši vrijedni poreznici kako su im prostorije skučene, hodnici uski, a toaleti neuslovni, kako se guše u fasciklama i registratorima, kako im arhiva prokišnjava, te kako su raštrkani na različitim lokacijama. Domišljata autorica priloga onda nam objasni kako Uprava, eto, godinama nije imala sreće kada je pokušavala da nabavi novi objekat u koji bi smjestila svih 700 i nešto pregalaca, koliko ih radi u Banjaluci, pa kad se konačno pojavilo zdanje koje je Miru Džakuli bio po volji, stvar se ispolitizovala i svi snovi i nadanja ovih mučenika padoše u vodu.
Nekako je promaklo da se napomene da je razlog tog neimanja sreće možda bio taj što je, tražeći objekat za smještaj institucije, njen poglavnik Džakula takoreći nacrtao zgradu Grand Trade-a, Dodikovog kuma Mile Radišića, pa se nijedan drugi ponuđač nije ni mogao javiti s ponudom, jer nije postojalo drugih objekata koji bi ispunjavali tako postavljene kriterijume. Istini za volju, nije neka prepreka bila ni nedostajućih 60-tak miliona KM za one koji gospodare svim mehanizmima i polugama vlasti, ali…
Najveći problem za humani gest poklanjanja narečenih miliona Džakuli, kao tapkarošu za kumove kvadrate, odnosno kako oni vole reći za uslovan i adekvatan smještaj najvažnije finansijske institucije u zemlji, bili su protesti koje sam sa saborcima iz Narodne skupštine najavio ukoliko bi se vlastodršci iz blajburške koalicije drznuli da zavuku ruke u narodne džepove za još jednu bezobzirnu pljačku. Ili, kako bi se autorka priloga s početka teksta izrazila, politizacija slučaja.
Korona kriza je iza nas, ne zahvaljujući našoj sposobnoj vlasti, već spletom okolnosti na globalnom nivou, a tektonski poremećaji koji su prouzrokovani sukobom Rusije i Ukrajine doveli su do enormne inflacije i porasta cijena. Sve to dovodi do povećanog priliva novca u budžete, iz kojih se viškovi prelivaju jer osiromašeni i obespravljeni građani u bezobrazno visokim cijenama, koje divljaju bez ikakve kontrole i reakcije nadležnih, plaćaju i mnogo veći iznos na ime PDV-a. Umjesto da reagujeprvenstveno smanjenjem poreske stope na osnovne životne namirnice i suspendovanjem akcize na gorivo, što bi uticalo koliko-toliko na smanjenje cijena i drugih proizvoda u kojima prevoz ima učešće, naša vlast se pravi mrtva, i opstruiše svaku inicijativu da se pomogne osiromašenim građanima.
Umjesto da traže način i da službenicima UIO povećaju zaista skromna primanja, koja su smanjena još 2008.godine i od tada zamrznuta, rukovodioci ove institucije trenutno su posvećeni isključivo opstrukcijama izmjena zakonodavnog okvira koje bi trebale dovesti do smanjenja cijena i olakšati situaciju građanima. Tako su i na zadnjoj sjednici Komisije za finansije i budžet, kada se raspravljalo o uvođenju diferencirane stope PDV-a, isticali kako nisu konsultovani prilikom predlaganja, te kako ne mogu sprovoditi predložene izmjene bez prilagođavanja softvera.
S druge strane, sama UIO je obznanila da je za prva četiri mjeseca tekuće godine prikupila čak 538 miliona KM ili 21,82% više nego u istom periodu prošle godine, što je izgleda ponovo podgrijalo vlažne snove političke elite o dvorcu grofa Džakule i milionima na kumovim računima. Da li je to plan sa viškovima sredstava na jedinstvenom računu znaćemo brzo, jer vjerovatno računaju da će proći neopaženije i manje boljeti dok narod mašta gdje potrošiti obećanih stotinjak miliona maraka.
Nebojša Vukanović
