Gledajući objave i forografije sa stranica Draška Stanivukovića i Milorada Dodika, koji su jutros bili skupa u manastiru Stuplje sa vladikom Jefremom, te sinhronizovano „kropovanje“ fotografija i biranje kadrova, sjetio sam se Silvane Armenulić i njene čuvene pjesme „Zašto ćemo ljubav kriti“, koja me podsjeća na odnos lidera SNSD-a i PSS-a.

Kako se približavaju izbori, nažalost naša Crkva, posebno vladike i sveštenici, su sve češće predmet zloupotreba za promociju i kampanju političara na vlasti, koji se utrkuju da se slikaju na liturgiji, glume da su veliki vjernici i skromnu podvižnici, iako krše svih deset božijih zapovjesti, a posebno sam rezigniran i tužan kad vidim da Dodik sjedi i nazdravlja na čelu stola i trpeze, kao da je patrijarh ili vladika.

Draško ga gleda, uči i kopira, primakao mu se blizu, ali uskoro će izbori pa svoje divljenje i bliskost na sve načine pokušava sakriti, dok ne prođe oktobar i izbori, a onda svezati barjake, napraviti novu Vladu Dodik – Draško – Božović – Babalj. Ipak detalji sa fotografija na koje nisu obratili pažnju otrkivaju koliko su Draško i Dodik bluski, razdvajao ih je simboličnk samo vladika Jefrem, a to vidimo po rukavu od Dodikovog sakoa, na fotografiji sa stranice Stanivukovića, dok kod Dodika malo u uglu viri Draškova glava.

Veoma mi je zanimljivo da se i Dodik trudi da prikrije bliskost sa pojedincima u opoziciji, što se najbolje vidjelo nedavno u Gacku gdje nije želio potvrditi novinarima da se sastaje sa Vukotom, niti objaviti fotografije sa sastanka, a svi znamo koliko je beskrupulozan kad ima namjeru da diskredituje političke protivnike, ali očito da neke stvari želi sačuvati dalje od očiju javnosti.

Dodik i Draško, bolje reći njihovu ljudi koji im vode stranice i naloge na društvenim mrežama, sada su bili neoprezni, a vjerujem da će narednog puta, biće do izbora još mnogo prilika, biti obazriviji, a od oktobra široko im polje, nek se skinu maske.

Bonus video zašto ćemo ljubav kriti..

Nebojša Vukanović