Po ko zna koji put, Novak Ćoković je sinoć svima nama izmamio osmjen na licima i obradovao naciju, ne samo još jednom u nizu viteških sportskih pobjeda i uspjeha, već borbenošću, upornošću, mentalnom snagom i istrajnošću. Đoković i Nadal su veliki sportski rivali, a njihovi mečevi već su ušli u legendu.
Prava je sreća živjeti u eri Novaka Đokovića, kako će se sigurno u sportu biti zapamćene i obilježene godine njegove potpune dominacije i nevjerovatnih sportskih uspjeha, a koji su došle kao plod i posledica velikog rada, treninga i odricanja..
Svaka čast Noletu na svim malim radostima koje nam je podario svih prethodnih godina, te pravu sliku o nama Srbima koju je proširio svim meridijanima kao najbolji ambasador i promotor nacije, podigavši svima nama samopouzdanje i moral. Ništa nije slučajno jer je naš genetski kod, posebno čovjeka dinarskog mentaliteta, baš ovakav kao Noletov, i da smo veoma talentovani, istrajni, požrtvovani i uspješni na mnogim poljima, a ne inferiorni, nesposobni i zaostali kako se stvara lažna slika. Na Noleta su ponosni, i trebaju biti, ne samo Srbi već i svi ostali sa prostora bivše Jugoslavije.
Proglašenje Nikola Jokića za najboljeg i najkorisnijeg igrača NBA lige, pobjeda i uspjesi Novaka Đokovića došli su nekako u pravi čas, kao melem na ranu, da razbiju lažnu sliku, stereotipe i predrasude da smo mi Srbi, ali i uopšte Balkanci, primitivni, bahati i zaostali, a njih dvojica, kao i mnogi drugi naši velikani, ne samo u oblasti sporta već nauke, umjetnosti i kulture, najbolji su pokazatelj da smo veliki narod koji je zapao u iskušenja iz kojih ćemo izaći upravo zahvaljujući svojim najboljim predstavnicima kakvi su Novak, Nikola i svi ostali.
Nebojša Vukanović
