palpal

Sjajan tekst Bojana Milićevića – to nisam ja spolja, to ste vi iznutra

Prenosim u cjelosti sjajan tekst Bojana Milićevića, koji govori o razorenom društvu i sumornoj stvarnosti, a slučaj Rajka Delića iz Vlasenice samo je ogolio stvari do srži.

 

To nisam ja spolja, to ste vi iznutra

 

Da se razumijemo, situacija sa Rajkom iz Vlasenice ogolila je sve nas kao društvo bez saosjećanja i tu nije trebalo da bude mjesta politici. Međutim, gospođa politika (čitaj: partija) se našla uvrijeđena i uplašena zbog narušavanja ugleda. Nije Rajko rekao „Car je go!“. Njegova fotografija je rekla sve. I o caru i o nama. Borac koji je u ratu izgubio tri brata živi bez struje i vode. Gladuje. Za četiri godine provedene na ratištu prima 67 KM. I pošto je svojim primjerom ogolio stanje u kom živimo, krenula je hajka na njega.

Kroz tu hajku je „svaka zvijer pokazala trag“. Vidjeli smo da tamošnje vlasti nemaju ni empatiju ni dostojanstvo. To pokazuju njihovi argumenti:

1. Rajko prima borački dodatak.

67 KM. Nakon 4 godine rata i najveće moguće žrtve neko se udostojio da mu dodijeli 67 KM i to treba da bude dovoljno. Rekoše oni koji bi vjerovatno doživjeli nervni slom kada bi morali da prežive jedan dan sa 67 KM.

2. Rajko ima radno sposobnog sina.

To mu je, mučeniku, najveća mana. Ova zemlja je puna radno sposobnih, koji uče njemački i čekaju otvaranje granica. Da je radno nesposoban (i uz to pokvaren), dosad bi se i za njega našla neka fotelja u javnom sektoru. Ovako ga nije zapalo ni da čisti ulice. Vjerovatno zbog toga što ne može da donese više od dva glasa.

3. Rajko se hrani u javnoj kuhinji.

Broj korisnika javnih kuhinja već dovoljno govori o „blagostanju“ za koje se siromah Rajko borio. I to govore oni čiji su šefovi tokom rata jeli u skupocjenim restoranima, negdje daleko od naše krvave zemlje.

4. Rajko prima paket socijalne pomoći.

Jednom godišnje. Rekoše oni koji pakete socijalne pomoći viđaju samo pred izbore, kad ih pakuju kako bi ubrali poneki glas od sirotinje koju su sami stvorili.

5. Rajko je alkoholičar.

Ako bi se sve drugo moglo okarakterisati kao nedostatak empatije, ovaj argument je odraz nečeg što se može nazvati samo jednom riječju: ZLO. Ponižavanje žrtve sistema neće učiniti da sistem izgleda bolji.

Ukratko, čuli smo da borac koji je izgubio mladost i zdravlje braneći ovu zemlju treba da se zadovolji sa 67 KM dodatka, obrokom u javnoj kuhinji i jednim paketom socijalne pomoći godišnje. Ako ne bude pio, biće to sasvim dovoljno za pristojan život.

Ne znam za vas, ali mene je danima sramota zbog ljudi koji su u stanju da ovo izgovore. Neka im je Bog u pomoći.

P. S. Gledajući onu fotografiju namučenog Rajka i čitajući kako ga blate kao velikog državnog neprijatelja, sjetih se Dobričinih stihova:

Moja ružna slika ozverena lika

koju umnožavate u večeri i jutra

to je slika vaše svesti i podsvesti

to nisam ja spolja, to ste vi – iznutra!

 

Bojan Milićević