Dugo najavljuvana konferencija za novinari Draška Stanivukovića održana je danas, ali nije donijela dramatične i dugo najavljivane promjene i „simbioze“ sa skupštinskom većinom i režimom, kako je to bio najavio prije 15 dana na konferenciji za medije u Banjaluci.
Nervoza koju je pokazao, kao i dobar dio vremena koji mi je posvetio danas, pokazuje da su Stanivukovića pogodili moji istupi i upozorenja na posledice „simbioze“ sa većinom i SNSD-om, osjetio je reakcije naroda i javnosti pa je odlučio da, za sada, podigne ručnu. Ne znam zašto je ćutao mjesec dana, zašto nije danas, a i ranije, ukazao na izbornu krađu, i da li prestanak napada na čelnike režima znači da je sazrio, ne piški i ne kako u tutu kao ja, koji nisam politilki porastao i imam opasan politički stav ili mi ili oni, koji je i on nekada imao, dok nije postao gradonačelnik i promijenio kurs. Kada ga slušam, kao da čujem Cicka Bjelicu, koji takođe ima tijesnu saradnju i ulizuje se režimu, a sve pod plaštom interesa građana Sokoca.
Ako bez podrške Vlade i režima mogu da funkcionišu malo Ljubinje, Berkovići ili Čajniče, koji imaju mali budžet, ne znam kakav je problem Banjaluke koja ima budžet od 200 miliona, da joj treba podrška i saradnja Vlade i režima da napravi most, vodovod, kanalizaciju, most…
Očit je zaokret u politici Draška Stanivukovića i promjena kursa i odnosa sa režimom, i da je došlo do razlaza između mene i njega u načinu vođenja politike i borbe sa režimom. Iako on smatra da je to ekstremo, da sam nedorastao, da je moja politika ekstremna i pogubna, lično mislim da je to jedini način da se zlo pobijedi, da se izbjegava kontakt i bori neprekidno protiv zla.
Sutra ću detaljnije odgovoriti Stanivukoviću, kad sa Dodikom, Viškovićem ili Željkom, napravi mali simbiozu i otvori svečano radove u Česmi.
Nebojša Vukanović
