U hramu Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima, vladike Dimitrije, Grigorije i Sergije sa sveštenstvom i monaštvom Zahumsko-hercegovačke eparhije, jutros su služili pomen prebilovačkim mučenicima i stradalnicima, žrtvama ustaškog pokolja iz avgusta 1941. godine.
Na današnji dan 1941. godine ustaše, uglavnom Hrvati te manji broj muslimana iz Čapljine i okolnih sela, upali su u Prebilovce, pokupili 860 mještana, uglavnom žena, djece i staraca jer su se muškarci bili sklonili u okolna brda, te ih nakon mučenja bacili u jamu Šurmance.
Mučenje u Osnovnoj školi „kralj Milutin“ u Prebilovcima preživjela je samo jedna djevojčica, Mara Bulut, koja je svjedočila o stravičnom mučenju i stradanju Srba. Tokom 1941. godine ustaše su ubile više od 4000 Srba u dolini Neretve, u čapljinskim srpskim selima Prebilovci, Klepci, Tasovčići, Žitomislić, sve do Mostara, Raštana, Hodbine, Bune…
U ljeto 1992. godine, nakon operacije „Čagalj“ Hrvatske vojske i HVO-a, Prebilovci su ponovo spaljeni do temelja a stanovništvo protjerano, a potomci ustaša iz 1941. godine minirale su juna 1992. godine Spomen kosturnicu sa kostima žrtava koje su godinu dana ranije izvađene iz jame Šurmanci.
O stradanju naroda govori i spomenik sa stihovima poeme Kletva koja proročki govori o tome kako će postradali po drugi put biti ubijeni, kao što se to dogodilo spaljivanjem i miniranjem kostiju 1992. godine.
Prebilovci kao feniks dižu se iz pepela i vaskrsavaju. Nakon rata tridesetak Prebilovčana vratilo se u popaljeno selo i život se ponovo obnovio, a prije nekoliko godina izgrađen je hram Vaskrsenja Hristovog, na mjestu gdje je prije rata bila Spomen-kosturnica.
Neka nas istorija uči da se zlo i stradanje više nikada ne ponove.
Nebojša Vukanović