Lako je nakon bitke biti general, ali treba svakako podsjetiti građane Trebinja da sam u više navrata na vrijeme upozoravao na pogubne posledice suludih i nepotrebnih megalomanskih investicija, neozbiljnosti, fušerenja, lošeg okruženja čelnih ljudi grada Trebinja, širokobrijeških đaka koji su potisli u drugi plan prave stručnjake i iskusne kadrove. Ideju o montažnom zatvorenom bazenu, kao preduslovu ozbiljnijeg razvoja turizma i zimskih priprema sportskih ekipa, lansirao sam u Programu razvoja Trebinja uoči lokalnih izbora 2012. godine, i jedna je u nizu ideja koju su moćnici preuzeli i uništili. Uporno sam predlagao da se iskoriste prednosti savremenih građevinskih materijala i dostignuća, i postojeći otvoreni bazen zimi, od oktobra do maja, zatvori montažnom čeličnom konstrukcijom i providnim ceradama. Investicija bi bila manja od milion maraka, radovi bi se završili za nekoliko mjeseci, i objekat, postojeći otvoreni bazen sa stepenicama-tribinama, lako bi se zagrijavao i održavao.
Nažalost neodgovorne šizogene strukture su se oglušile i ignorisale moja česta dobronamjerna upozorenja, i sada su računi došli na naplatu. Započet je megalomanski projekat, koji je velika investicija za gradnju i održavanje za Beograd, a ne gradić sa manje od 30 000 stanovnika. HET i grad su bacili do sada preko 15 miliona maraka, a nismo dobili ništa. Da su me poslušali, davno bi imali zatvoreni bazen, i još 14 miliona maraka sa kojima bi mogli riješiti brojne probleme u Trebinju, ali pohlepni su željeli da se što više ugrade na suludim megalomanskim investicijama, i tako sagrade bazene i vile u napuštenim selima.
U više navrata sam upozoravao drvosječe da ne kasape Gradski park jer će posledice biti pogubne, što se vidi iz tekstova koje sam pisao krajem 2017. i početkom 2018. godine. Navodnjavanje prskalicama nije od velike koristi drveću u parku, koje je dobrim dijelom donio i zasadio Jovan Dučić, i uporno sam govorio ludacima da ne potkopavaju i ne sijeku korjenje, jer će uništiti drvo i njegovu stabilnost, a ako već hoće da operu pare na nepotrebnom vodovodnom sistemu, da cjevovod postave duž staza u parku a ne preko aleja i korjena. Apelovao sam da ne proređuju i ne sijeku bez potrebe zdravo drveće, pretvarajući park u zelenu površinu, a ogoljeno drveće dodatno izlažu udarima vjetra. Ukazivao sam koliko je ružno, suludo i opasno sijeći nepotrebno živu ogradu oko parka, ulici prema zidinama Starog grada, i baš na tom dijelu vjetar je sinoć, ali i prije desetak dana, iskrčio stara stabla.
Jasno je da nije bilo „rekonstrukcije“ i radova vrijednih milion maraka, da ne bi bilo iskrčenih stabala, i da bi i dalje imali pravi gradski park, kakvog nam je ostavio Dučić, građenog u pariškom stilu sa petougaonim alejama!
Zašto nisu iskrčena stabla na Crkvini ili parku u bivšoj Kasarni već u parku? Zašto vjetar nije oduvao džudo salu ili napuštenu balon salu kod starog mosta na Gradini, udaljenu od Lukinog Skadra na Trebišnjici stotinjak metara, već samo nezavršenu konstrukciju dvorskog neimara Slobodana Stankovića? Pa jasno da je uzrok ljudski faktor, nemar, loš rad nadzornih organa, sporne nabavke preplaćenih materijala i gradnja krova kad tome vrijeme nije.
Događaji se neće i ne smiju zataškati, i nadležni organi treba da provedu istragu i utvrde ko je odgovoran što je pričinjen aogromna materijalna šteta i ko je ugrozio bezbjednost građana, jer je prava sreća da je krov odletio tokom noći a ne tokom dana, jer bi bilo tragičnih posledica. Dosta je Trebinju Mašana Vica, drvosječa, širokobrijeških đaka i neimara. Valjda se sugrađani više probude i uozbilje, zaustave nasilje nad gradom, a to je jedino moguće ako se garnitura nesposobnih, korumpiranih i pohlepnih ukloni sa čela grada.
Nebojša Vukanović
