MIRO DŽAKULA, KRALJ NEKRETNINA: Kako je vlasnik granapa postao jedan od najbogatijih ljudi u BiH (VIDEO PRIČA)

Miro Džakula je danas vlasnik ili suvlasnik najmanje petnaestak nekretnina u Čapljini, odakle je porijeklom, ali i na jadranskoj obali, te u Zagrebu. Između ostalog, vlasnik je i etaže u novoizgrađenoj vili koja gleda direktno na Pelješki most.

Tokom svoja gotovo dva i po mandata na čelu državnih carina (Uprave za indirektno oporezivanje BiH) Miro Džakula postao je jedan od najbogatijih ljudi u državi. Prošao je put od vlasnika malog granapa i računovođe u lokalnoj kompaniji u Čapljini do kralja nekretnina u BiH i Hrvatskoj.

U proteklih nekoliko mjeseci portal Valter je istražio Džakulino bogatstvo, posjetio i dokumentovao dobar dio njegovog nekretinskog carstva. Džakula je, naime, danas vlasnik ili suvlasnik najmanje petnaestak nekretnina u Čapljini, odakle je porijeklom, ali i na jadranskoj obali te u Zagrebu. Između ostaloga, vlasnik je i etaže u novoizgrađenoj vili koja gleda direktno na Pelješki most.

POČEO KAO RAČUNOVOĐA I ČLAN SDP BIH

Valter je u posjedu većine uložaka iz zemljišnih knjiga koji dokazuju Džakulino i vlasništvo njegove porodice, a ekipe Valtera su u Čapljini i Komarnoj dokumentovale i snimile njegove nekretnine.

S obzirom na broj nekretnina i njihovu vrijednost, ostaje nejasno kako je Džakula s platom direktora UIO BiH došao u priliku da tako obilato investira u sve svoje vile, stanove i apartmane?

Vrijedi podsjetiti da su njegova gotovo dva i po mandata na čelu UIO obilježili brojni skandali i afere, među kojima je jedna od najvećih hapšenje Jelene Majstorović, bivše šefice Grupe za sprečavanje krijumčarenja Regionalne kancelarije UIO u Banjaluci, inače Džakuline dugo godina prisne i najbliže saradnice, čiju je karijeru uveliko protežirao. Podsjećamo da su Majstorović i njeni ljudi iz Grupe uhapšeni u akciji SIPA Brend 4 u decembru 2022. godine. Ona je osumnjičena za “udruživanje u kriminalnu grupu” zajedno sa svojim saradnicima (tzv. crnokošuljašima), a javnost s nestrpljenjem iščekuje završetak istrage Tužilaštva BiH i optužnicu.

Punih 11 i po godina Džakula je bio na čelu državnih carina, inače institucionalne “zlatne koke”, preko koje prođe na stotine miliona maraka. Svo to vrijeme carine su bile pod punom kontrolom Dragana Čovića i njegovog koalicijskog partnera Milorada Dodika i SNSD-a. Džakulino carstvo nekretnina koje je stekao za to vrijeme pokazuje da mu se ta marionetska uloga itekako isplatila.

“Miro Džakula je prije dvadesetak godina bio član SDP-a BiH. Bio je vlasnik jedne male trgovine koja se bavila prodajom prehrambenih proizvoda, a radio je i u jednoj privatnoj firmi u računovodstvu”, kaže Valterov dobro upućeni svjedok iz Čapljine, čiji je identitet zaštićen.

Opisujući ga kao “neprimjetnu osobu”, svjedok, koji o svemu govori i u video priči, navodi da je Džakula u Upravu za indirektno oporezivanje Mostar zaposlen po SDP-ovoj liniji, a tajnu dugovječnosti njegovog trajanja na vrhu UIO vidi u tome što je “u Banjaluci bio kadar SNSD-a, u Sarajevu SDA, a u Hercegovini kadar HDZ-a”.

“Čapljinci govore da je Miro Džakula jedan od najbogatijih ljudi u BiH, a po gradu se priča da je samo u Čapljini vlasnik 11 stanova, te dva stana i poslovnog prostora u Zagrebu, stana i poslovnog prostora u Mostaru. Priča se i da ima kuću na Hvaru u mjestu Vrbovsko, a možemo potvrditi da ima kuću u opštini Komarna u Hrvatskoj. U Čapljini je u zadnje vrijeme kupio nekoliko parcela, a vlasnik je i velike porodične kuće. Kupio je i kuće pored. Većina nekretnina su upisane na ime nekog bližnjeg, djece ili prijatelja”, otkriva zaštićeni svjedok Valtera, inače izvrsno upoznat sa situacijom u Čapljini.

“Miro Džakula je dobro posložio i stvari za svoju porodicu. Njegova djeca, snahe i zetovi rade u državnim institucijama”, govori on i dodaje kako je “Čapljincima poznato da porodica Džakula ima sedam, osam vozila visoke klase”.

“Spominje se slučaj firme Kramar iz Ljubuškog, koja je navodno Džakuli posudila 350.000 evra za kupovinu nekog prostora u Zagrebu. Kada je vlasnik tražio povrat novca, Džakula je poručio da je mislio kako je to za kafu i poslao im inspekciju. Navodno su morali platiti veliku kaznu”, kaže svjedok Valtera.

Na sve ovo iz Kramara nisu imali komentar. Na pitanja koja smo im uputili mejlom o njihovoj vezi i poslovnom odnosu s bivšim direktorom UIO BiH nisu odgovorili. Tek su nam naknadno u telefonskom razgovoru rekli da će, ako to budu željeli, odgovoriti na mejl. Odgovori, međutim, nisu došli do zaključenja ove priče.

“Miro Džakula je sa saradnicima oštetio državu za desetine miliona maraka, a koliko mu je bogatstvo možemo samo nagađati. Činjenica je da je Džakula danas ima veliki novac i da ga ulaže u nekretnine”, zaključuje naš zaštićeni svjedok.

SVE DŽAKULINE NEKRETNINE

A kako i koliko Džakula ulaže u nekretnine dokazuju ZK ulošci u posjedu Valtera. Na svoje ime u Opštini Slivno u mjestu Komarna ima suvlasnički dio u dva zemljišta (pašnjaka) od 309 i 328 metara kvadratnih. Suvlasništvo dijeli na pola s Draganom Kneževićem.

Komarna je idilično mjesto na jadranskoj obali, koje ima oko 150 stalnih stanovnika. Međutim, sve je više omiljeno među turistima, jer sada nudi i spektakularan pogled na Pelješki most. Baš njega se može vidjeti iz Džakulinog apartmana u ovoj novoizgrađenoj vili, gdje na poštanskom sandučiću od prezimena “Džakula” nije daleko ni prezime “Knežević”. Štaviše, odmah je uz njega.

Ponovno Kneževići, koji su inače blisko povezani s Džakulom, kako su potvrdili za Valter svjedoci s terena. Riječ je o porodici koja u suvlasništvu ima čapljinsku građevinsku firmu DD Graditeljstvo d.o.o. Dragan Knežević je suvlasnik firme.

Džakula, Dragan Knežević, Božo Knežević (direktor DD Graditeljstva d.o.o.), Snježana Knežević i drugi su takođe navedeni kao suvlasnici čestice od 111 metara kvadratnih, s kućom od 64 metara kvadratnih.

I tu je najveća nekretnina od svih u Komarni, stambena od 218 kvadrata, a Džakula je vlasnik petine (otprilike 44 kvadratna metra), što može biti pristojan apartman za ljetovanje i izdavanje. Suvlasnik je, naravno, i Dragan Knežević.

Na naša pitanja o poslovnim vezama sa Džakulom i zajedničkim nekretninama koja smo im uputili mejlom, Dragan Knežević, suvlasnik Graditeljstva, odgovara da on i Džakula „nisu poslovni partneri“, navodeći sve ono što je nama već poznato i o čemu posjedujemo dokumentaciju, odnosno da su uz ostalo suvlasnici po 1/6 kuće u Komarni.

„Ta stambena kuća gradi se od 2009. i još nije dovedena u fazu etažiranja. Suvlasnici smo građevinske parcele od 320 m2 u omjeru ½ što je vidljivo u vlasničkom listu koji vi posjedujete, a gdje se ne vidi ništa sporno. Nismo poslovni partneri već smo suvlasnici te nekretnine“, odgovorio jer Dragan Knežević, čime je tek potvrdio naše navode.

Knežević dalje odgovara da je Graditeljstvo d.o.o. dioničko društvo i da je on suvlasnik (Darko Matić je drugi, op.a.), navodeći da Džakula nije „ni vlasnik, ni suvlasnik, ni dioničar, ni kupac stanova u njihovim zgradama“ te zaprijetivši Valteru da ako objavimo drugačije informacije da će oni odgovoriti „kako slijedi po zakonu“.

Možda Miro Džakula nije formalni kupac, jer je stanove u tim zgradana kupio svojoj djeci – a oni su prepisani na članove porodice. Između ostalog, i u zgradama koje vidite, a koje je sagradilo Kneževićevo Graditeljstvo.

U Čapljini je Miro Džakula upisan i kao vlasnik kuće od 102 metra kvadratnih i dvorišta od 236, te vlasnik njive od 2.340 metara kvadratnih. Sin Ivo Džakula, s druge strane, u svom vlasništvu ima poslovni prostor od 35 kvadrata u Čapljini.

To je samo dio Džakulinog carstva u nekretninama, onaj koji smo uspjeli dokumentovati ZK ulošcima. Ali to nije bi blizu kraj, navode svi naši svjedoci, koji još spominju i kuću na Hvaru te dva stana u Zagrebu. Nije poznato na koga su prepisane ove nekretnine. Osim svih ovih vila, stanova, kuća i apartmana, Džakula je u posjedu i poslovnih prostora, a u vlasništvo njegove porodice ubraja se i sinovljev stan u Mostaru.

Prema grubim procjenama, Džakula je danas “težak” oko 50 miliona maraka. 

Valter je tokom nekoliko sedmica u više navrata pokušao da stupi u kontakt s Mirom Džakulom, šaljući mu pitanja mejlom i pozivajući ga na dostupne telefonske brojeve, ali on je svaki naš pokušaj da čujemo i njegovu stranu priče ignorisao. Na kraju nam se na posljednji dostupni telefonski broj javio nepoznati glas, tvrdeći da on nije Miro Džakula i da nema šta reći.

DUBOKE VEZE U DRŽAVNOM PRAVOSUĐU

U Čapljini je ovaj dugogodišnji direktor državnih carina (bio) u dobrim odnosima s dugogodišnjim HDZ-ovim gradonačelnikom Smiljanom Vidićem. Lokalni politički protivnici su Vidića godinama optuživali za korupciju i pogodovanje, da bi konačno u januaru ove godine protiv njega bila potvrđena optužnica. 

“Optužnicom se Vidić i Šimović sumnjiče da su u periodu od marta 2011. godine do januara 2015. godine na području opštine Čapljina, u svojstvu službenih osoba u FBiH, zajednički i dogovorno iskoristili svoj službeni položaj i ovlaštenja”, naveli su iz Tužilaštva HNK. Vidić se tereti da je Opštinu Čapljina oštetio za million maraka.

Džakula se još uvijek nisu suočio s problemima te vrste. U Čapljini kupuje parcele i gradi kuće, širi se, kako smo naveli, i na jadranskoj obali (Komarna, Vrboska), a ima i rezidencije u Mostaru i Zagrebu. Angažovana je i žena iz Čapljine koja redovno putuje za Zagreb kako bi čistila Džakuline stanove koji, navode svjedoci, nisu na njegovo ime. Stoga ih proteklih mjeseci nismo uspjeli locirati.

Vrijedi podsjetiti da je grupa inspektra SIPA godinama istraživala Džakuline poslove te podnijela namjanje četiri krivične prijave (po četiri različita predmeta) Tužilaštvu BiH. Na naša pitanja iz Tužilaštva BiH su potvrdili da je „na temelju prijava formirano više predmeta u kojima je Džakula u statusu prijavljene osobe“, ali…

„U dijelu predmeta donesene su negativne tužilačke odluke, a dio predmeta nalazi se u fazi provjere navoda iz prijave te će se nakon donošenja tužilačkih odluka moći saopštiti više detalja. S obzirom na zaštitu interesa predmeta na kojima tužilaštvo radi, u ovom trenutku ne možemo govoriti o detaljima“, naveli su iz Tužilaštva BiH u odgovoru Valteru.

Drugim riječima, do sada niti jedna od prijava protiv Džakule nije procesuirana, niti tužilaštvo pretjerano brine porijeklo Džakuline imovine. Do danas se na sve i jednu prijavu – a neke su podnesene prije više godina, nakupila prašina negdje u dnu tužilačkih ladica.

Sve to ne bi bilo moguće bez dobrih veza i mreže koje je Džakula godinama pleo u OSA, SIPA i Tužilaštvu BiH, o čemu je Valter u više navrata pisao.

Bivša glavna državna tužiteljka Gordana Tadić po HDZ liniji dugo je štitila Džakulu, zajedno sa nekadašnjim zamjenikom direktora SIPA Đurom Kneževićem. Mnoge istrage su opstruisane, a afere zataškane. To je bila mreža u koju su se zapetljali svi pokušaji procesuiranja mutnih poslova i korupcije Mire Džakule. Knežević je sve istrage protiv Džakule sprečavao i usmjeravao ih pogrešnim putem.

Takav jedan nedodirljivi status, sa ogromnim potencijalom koji pruža fotelja direktora državnih carina, Džakuli je omogućila enormno bogaćenje.

Danas nema ni Gordane Tadić ni Đure Kneževića, ali su ostali njihovi recidivi pa je Džakula i dalje pravno nedodirljiv. Mediji su u više navrata izvještavali o zaštiti koju mu pruža državna tužiteljka Vedrana Mijović (kćerka nekadašnjeg poslanika SNSD u Parlamentu BiH Slavka Jovičića Slavuja, op.a.), koja je, prema istim izvještajima, sa suprugom Dankom za 13 godina kupila pet nekretnina, ali neke od njih nije prijavila VSTS.

Mijović je, prema istim izvještajima, radeći u Odjelu za korupciju primila i krivične prijave protiv Džakule, ali nijednu nije procesuirala, već je donijela odluku o nesprovođenju istrage.

Sama tužiteljka Mijović bila je pod zaštitom Milana Tegeltije, u to vrijeme predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) BiH, ali i tadašnje glavne državne tužiteljke Gordane Tadić, dok su Tegeltija i Džakula gajili bliske odnose. I danas se mogu vidjeti kako se sastaju u restoranima u Banjaluci.

Izvori Valtera iz Tužilaštva BiH navode da je modus operandi Gordane Tadić, u slučaju da joj dođe prijava protiv Džakule, bio da slučaj proslijedi u ruke nekoga koga kontroliše, poput tužiteljke Mijović. Ručno presigniranje predmeta u mandatu Gordane Tadić je toliko uzelo maha da se više nije moglo tehnički sakriti, jer se ogroman broj predmeta namještao podobnim tužiocima i sudijama. Uostalom, zato je pala Gordana Tadić.

PRAVNA DRŽAVA NE ŽELI DA ISTRAŽI PORIJEKLO IMOVINE

I danas je ostao veliki uticaj Mire Džakule u državnom pravosuđu jer ništa nije bilo prepušteno slučaju. Kako bi osigurao da predmeti u kojima se spore on ili UIO budu presuđeni u njihovu korist, Džakula se godinama unazad uvezao i sa sudijom Suda BiH Dragicom Miletić, kojoj je zaposlio najmanje tri člana porodice u UIO. Valter je i o tome izvještavao.

Zato su bez karijera i posla ostali neki časni ljudi, poput nekadašnjeg načelnika istraga UIO Nikice Gligorića, i zaštićenog prijavitelja korupcije Emira Mešića. Na ulici ga je ostavio njegov pokušaj da prijavi koruptivna djela Džakuline prisne saradnice Jelene Majstorović, odnosno konačna presuda o tom slučaju Dragice Miletić.

“Sasvim je sigurno da je riječ o sukobu dva sistema: s jedne strane imamo sistem borbe protiv korupcije i za pravdu, sistem u kojem prijavitelji imaju svoju ulogu, a s druge strane je sistem osnaživanja i ohrabrivanja korupcije. Politički eksponenti, direktori javnih institucija i agencija su izvršioci korupcije, jer imaju jasne naloge od svojih političkih pokrovitelja za vršenje korupcije zarad lične koristi i koristi određenih političkih grupacija i izbranih porodica. Na kraju se na vas kao prijavitelja korupcije okome sve pravosudne i sigurnosne institucije, nemate nikakvu podršku”, kaže za Valter zviždač iz UIO Emir Mešić.

I on se pita odakle toliko bogatstvo direktorima raznih institucija u BiH, u ovom slučaju enormno bogatstvo bivšem direktoru UIO BiH.

„Odakle od jedne takve plate da se stekne toliko bogatstvo? To bi trebalo provjeriti Tužilaštvo, ali oni su u sprezi s njima i jedino što rade je da pomažu korupciju”, zaključuje Mešić.

Odnos Džakule i Jelene Majstorović bio je poseban. Džakula je Jeleni i njenoj kćerki Jani namjestio poslove u UIO, što smo već dokumentovali, kao i kako je uopšte pogodovao njenoj karijeri. Majstorović je tada tužila glavnog urednika Valtera i pravosnažno izgubila spor u rodnom Prnjavoru.

Krajem decembra 2022. godine uhapšena je u akciji SIPA u Banjaluci, a tereti se za više krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala. Uprkos tome što se sve ovo odigravalo pred njegovim nosom, Džakulu su nakon odlaska iz UIO razmatrali za direktora Elektroprivrede “Herceg-Bosne”.

Iako suspendovana, Jelena Majstorović i danas ima veliki uticaj u UIO i na samu Grupu za sprečavanje krijumčarenja. Do sada ju je nekoliko puta u kabinet primio i novi direktor UIO Zoran Tegeltija, kojem Majstorović pokušava prići nakon odlaska Džakule u istoriju. Valter je takođe u jednoj od prethodnih priča istražio i njenu ulogu te uz izjavu svjedoka dokumentovao njeno bogatstvo. Većinom takođe u nekretninama.

Srđan Blagovčanin, predsjednik Upravnog odbora Transparency International (TI) BiH, koji o svemu takođe govori u filmu, smatra da bi “bio minimum da nadležni organi, Tužilaštvo BiH prije svih, istraže navode koje objavljuje Valter”.

“Ovo je ili-ili situacija. Ili portal Valter treba snositi konsekvence ako nije istina ono što objavljuje, ili bivši direktor UIO Miro Džakula treba snositi konsekvence u smislu krivičnog progona, odnosno da bude pozvan na odgovornost dokazati porijeklo svoje imovine”, smatra Blagovčanin.

Osvrnuvši se na “spektar funkcija koje obavlja UIO”, Blagovčanin upozorava da ona predstavlja izrazito rizičnu instituciju za korupciju. 

“Mi smo već imali velike afere koje se vežu za UIO. Sjetite se akcije Pandora, koja je prije desetak godina proglašavana najvećom te vrste a završila je s jednim osuđenim na minimalnu zatvorsku kaznu. Imali smo zviždače iz UIO koji su ukazivali na nepravilnosti, ali ni ti procesi nisu završeni niti su dobili odgovarajuću institucionalnu reakciju, a zviždači su šikanrani i progonjeni”, podsjeća, uz ostalo, Blagovčanin.

Istražujući mjesecima ovu priču, na terenu smo nailazile na mnoge svjedoke, imenovane i neimenovane tvrdnje, ogorčene “savremenike” Džakulinog napredovanja kroz karijeru, no u obzir smo uzeli i tretirali samo ono što smo uspjeli dokazati i dokumentovati zemljišno-knjižnim ulošcima, snimcima i javnim svjedočenjem.

U svemu je zajedničko jedno, odnosno nakon svega se nameće tek jedno pitanje: kako je moguće da je tokom 11 i po godina na čelu državnih carina Miro Džakula stekao javno i vidljivo bogatstvo a da se pravna država niti jednom nije zapitala kako mu je to uspjelo s platom direktora državnih carina?

(Valter Portal)