Zanimljiv je bio nastup lažnog Oca nacije, Milorada Dodika u emisiji Aktuelno na tzv. javnom servisu Republike Srpske prije par dana, kojom prilikom nas je počastio zavidnim brojem nebuloza i idiotarija. Pored drskog poređenja sa Petrom Kočićem, Bože mu oprosti ne zna šta mlati, pažnju mi je privuklo i njegovo izlaganje vezano za kupovinu već čuvene zgrade od 100 miliona u vlasništvu Mileta Radišića, koje je dominiralo zadnjim dijelom emisije.
Upadljiva je bila uporna potreba Dodika da opravda ovaj budžetski poduhvat svoje kriminalne hobotnice i predstavi ga kao neophodnost, beskrupulozno izvrćući činjenice i teze o svojim kleptomanskim potrebama kao potrebama i interesima Republike Srpske i Banja Luke, maltene Republike Srpske i vaskolikog napaćenog srpstva koje će biti spašeno ako njegov pošteni kum proda zgradu za 100 miliona?
Tako nam iz studija RTRS Dodik prvo objasni kako on u stvari i nije kum sa tim Miletom Radišićem, a kako je taj nedužni stradalnik, upravo zbog percepcije javnosti da jeste njegov kum, bio neopravdano utamničen i svašta je nešto, kako reče, učinjeno od njega, nedužnog mučenika i stradalnika Mileta Radišića.
Tako jadan i nepravedno izmučen kum se zadužio, uzeo kredit i napravio taj objekat, očekujući da se to proda, te Dodik postavlja pitanje zašto je sada problem da Banja Luka dobije taj objekat, zar je problem da se novac iz Budžeta BiH uloži ovdje, a mogao je da se uloži i u Mostar i u Sarajevo.
Priznade ovom prilikom Dodik, i kako je lično učestvovao u dogovorima prije 10 godina, što se poklapa sa periodom kada je rukovođenje UIO preuzeo HDZ-ov Miro Džakula, i da je tada dogovoreno da se naprave regionalni centri u Mostaru i Sarajevu, a da se u Banjaluci napravi regionalni centar i glavni centar, i da su za to sve odvojena sredstva. Valjda iz tih dogovora, u kojima je učestvovao ovaj koji mu nije kum, proizilazi prednje navedeno očekivanje nedužnog stradalnika Radišića da će tu zgradu prodati UIO?
Potom Milorad još i reče kako su eksperti građevinske struke, i to iz Tuzle i Sarajeva, došli i utvrdili da je ponuđena cijena ispod tržišne cijene, a ti neki iz indirektnih poreza su tražili čak 20.000 kvadrata, što po njemu ispadne oko 80 miliona, pa pita gdje je tu kriminal?
Vidjelo se i da ga je dodatno uznemirila najava protesta od strane nekolicine nas iz opozicije, te nije propustio priliku da nas nazove malim ljudima i sitnim dušama koji sada sve to sabotiramo, a to je toliko dobra ponuda i toliko je bitno da se to sada riješi dok je ta zgrada, valjda eto na sniženju i akciji, a on lično je zainteresovan da se to pitanje riješi, jer to treba, obratite pažnju – Republici Srpskoj, i to ne može da bude pitanje ličnih animoziteta bilo koga!
Kad me već vuče za jezik i pita gdje je tu kriminal, ne bih da mu ostanem dužan, pa bih ukratko elaborirao:
Možda Milorade, gledano iz Bakinaca, Banja Luka i izgleda kao Menhetn, ali ona to svakako nije, i nema zgrade u istoj koja trenutno košta 100 miliona KM, jer ilustracije radi, radilo bi se o vrijednosti 1.000 stanova koji koštaju po 100.000,00 KM, a zamislite samo koliki bi to kompleks bio!
Uprava za indirektno oporezivanje, povodom pisanja brojnih medija o temi kupovine spornog objekta, objavila je Saopštenje u kojem se navodi da je UIO aktom broj: 01-16-12-2439-1/20 od 03.12.2020. godine raspisala Javni oglas za prikupljanje ponuda za nabavku poslovnog objekta za potrebe Centralnog sjedišta UIO BiH i Regionalnog centra Banja Luka, zahtjevajući adekvatne površine, i to: za potrebe Glavne kancelarije UIO 8.500 m2 kancelarijskog prostora, za potrebe Regionalnog centra Banja Luka 3.500 m2 kancelarijskog prostora, i 3000 m2 površine tehničkog prostora, s tim da navedene površine predstavljaju okvirne površine, pa su moguća odstupanja ± 10%, te je zahtijevano da kvalitet gradnje i funkcionalnost objekta budu prvoklasni.
Prostom matematikom dolazimo do toga da je zatraženo ukupno 15.000 m² prostora, od čega 12.000 m² kancelarijskog i 3.000 m² tehničkog prostora (koji u stvari podrazumijeva ulazno-silazne rampe i parking). Dalje saopštavaju da je do roka određenog za prijem ponuda u predmetnom postupku dostavljena jedna prihvatljiva ponuda, sa ponuđenom cijenom u iznosu od 84.249.000,00 KM bez PDV-a, odnosno 98.571.330,00 KM sa PDV-om. Saopštenjem nije precizirano koliko kvadrata ima ponuđeni prostor, ali u odnosu na površine zatražene oglasom, ispada da m² poslovnog prostora u kumovoj Radišićevoj zgradi košta 6.571,42 KM, i to čak ukoliko i onih 3.000 m² tehničkog prostora (parkinga) računamo kao kancelarijski prostor, što nikako ne može biti slučaj!
Međutim, po zvaničnim podacima Poreske uprave Republike Srpske o pregledu tržišnih vrijednosti nepokretnosti po zonama za gradove i opštine u Republici Srpskoj za 2021.godinu, početna cijena kvadratnog metra poslovnog prostora u banjalučkoj zoni 1 iznosi 2.870,00 KM a vi nas ubjeđujete kako je cijena od preko 6.500,00 KM po m², ispod tržišne vrijednosti! Maltene akcijsko sniženje i totalna radprodaja do isteka starih zaliha.
Iz UIO BiH, grof Džakula i skutonoše, kako su ocijenili potrebnim i pribavljanje stručnog mišljenja ovlaštenih vještaka iz različitih oblasti, u koju svrhu je angažovan Centar za vještačenje i procjenjivanje “ZENIT” d.o.o. Banja Luka, te kako je ekspertski tim vještaka ovog centra sačinio Elaborat u kojem je dao stručno mišljenje da ponuđeni poslovni objekat ispunjava uslove propisane Tenderskom dokumentacijom, te da je ponuđena cijena ponuđača u iznosu od 84.249.000,00 KM bez PDV-a, odnosno 98.571.330 KM sa PDV-om manja od tržišne vrijednosti navedenog objekta koja je utvrđena od strane „Ekspertskog tima“ dvorskih vještaka na dan vještačenja.
Naime, navedeni tim je procijenio tržišnu vrijednost ovog poslovnog objekta na iznos od 97.430.000,00 KM bez PDV-a, kao realnu tržišnu vrijednost, s obzirom na kretanja cijena na tržištu nekretnina u Banja Luci na dan procjene, a ova cijena bi sa PDV-om iznosila čak 113.993.100,00 m², odnosno čak 7.599,54 KM / m², opet pod pretpostavkom da je ponuđena kvadratura u skladu sa zatraženom, i ukoliko opet tolerišemo da se 3.000 m² parkinga plaća po cijeni kancelarijskog prostora!
U vezi sa ovim famoznim Elaboratom ekspertskog tima, javno pozivam Dragana Salića i njegove “eksperte” da isti objave i stave na uvid javnosti! Lično sam spreman provjeriti vrijednost svake stavke, zatražiti ponudu za cijenu svakog šrafa i svake sijalice tamo ugrađene, jer ne znam kakva bi slonovača, zlato i kadifa trebalo da vise sa svodova te palate, dvorca grofa Džakule, pa da ti kvadrati opravdano toliko koštaju. Imam mnogo razloga da sumnjam u objektivnost “eksperata” koji su radili ovo vještačenje, a podatke o određenim zloupotrebama, uticaju i bliskosti istih sa pojedincima iz vrha UIO tek ću objaviti!
Još je UIO BiH saopštila da je, nakon što je „Ekspertski tim“ vještaka utvrdio da ponuđeni poslovni objekat ispunjava sve tražene uslove, a procijenjena vrijednost istog je veća od ponuđene cijene ponuđača, Komisija za provođenje procedure preporučila da se donese odluka u skladu sa utvrđenim stanjem, te je o utvrđenom stanju Uprava informisala Upravni odbor i od istog dobila saglasnost za preduzimanje daljih aktivnosti na rješavanju ovog pitanja. Napominjem da Upravni odbor UIO BiH čine: Vjekoslav Bevanda, predsjedavajući Upravnog odbora i ministar finansija BiH, Jelka Milićević, ministar finansija FBiH, Zora Vidović, ministar finansija RS, Dalibor Tomaš, ekspert iz Republike Srpske, Ismet Suljendić, ekspert Vijeća ministara BiH, te Muhamed Kozadra, ekspert iz FbiH. I bez kalkulatora je jasno da političkim ideolozima ove transakcije, liderima Blajburške koalicije HDZ – SNSD, neće nedostajati većina u Upravnom odboru.
Uporno nastojanje beskrupuloznog direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Mire dr Džakule, da realizuje plan svojih političkih mentora i izdvoji 100 miliona narodnog novca za zgradu nedužnog stradalnika Radišića, takođe je potpuno u suprotnosti i sa Odlukom Parlamenta Bosne i Hercegovine da se kupovina ove zgrade poništi, ali on to uporno ignoriše, za šta će morati odgovarati prije ili kasnije.
Pored navedenog, postoji Službena zabilješka Odsjeka za javne nabavke Gradske uprave Banjaluka broj 126/2020 iz decembra 2020. godine, u kojoj je navedeno da je, nakon detaljnog pregleda kompletne dokumentacije na osnovu koje su izdate dozvole za predmetni objekat, utvrđeno da je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju to učinilo na osnovu falsifikovane dokumentacije, da je zgrada nelegalno nadograđena za 2 etaže, da legalizacija predmetnog objekta nije moguća, te da je potrebno pokrenuti procedure poništenja izdatih dozvola.
Čak je i standardno nezainteresovana i suzdržana Kancelarija za reviziju institucija BiH u svom Izvještaju o obavljenoj reviziji u Upravi za indirektno oporezivanje za 2020. godinu, konstatovala da je u javnom pozivu direktora Džakule naveden prilično ograničavajući uslov u pogledu lokacije objekta, kao i da je ponuđena cijena znatno iznad odobrenih sredstava. Ako to stavimo u kontekst Dodikovog priznanja da je lično učestvovao u dogovorima o kupovini zgrade, nije teško shvatiti odakle vjetar duva!
Besramno izvrtanje teza o tome kako je kupovina ovog objekta potrebna Banjaluci i Republici Srpskoj, začinjena je malicioznim konstatacijama kako nama nije bio problem da se novac iz Budžeta BiH ulaže u Mostar i Sarajevo, a problem je sad kad treba da se uloži u Banjaluku. Pri tome, vjerovatno je slučajno zaboravio da spomene da su objekti Regionalnog centra u Mostaru plaćeni oko 4 miliona KM, u Tuzli oko 7,5 miliona, a u Sarajevu oko 12 miliona KM. Znači, sva ta 3 objekta zajedno koštaju mnogo manje od raspoloživih sredstava na računu Uprave za indirektno oporezivanje koja iznose 37,9 miliona KM! Ali čak ni tih raspoloživih 37,9 miliona KM, nije ni približno dovoljno da zadovolji njihove bolesne apetite, već se od Savjeta ministara traže i dodatna sredstva iz Budžeta, u iznosu od 63 miliona KM.
Ne stoji Dodikova konstatacija da Banja Luka treba da dobije tu zgradu, i da je to potrebno Republici Srpskoj, jer mi time ne dobijamo ništa, mi dajemo za suludo skupe kvadrate u vlasništvu onog koji ipak tobože nije njegov kum, iako je Renato Radišića vjenčao Igora Dodika,iz Budžeta koji punimo zajedno sa građanima drugog entiteta, od para koje nemamo!
Pojedini izvori upućuju i na to da se cijela priča o blokadi institucija svodi upravo na obezbjeđivanje nedostajućeg iznosa od 63 miliona KM, te da će, ukoliko se ova sredstva “namaknu” blokada prestati. U ime dobre volje, priča se i da je Dodik prepustio mjesto prvog čovjeka UIO BiH, oko kojeg se koplja lome još od formiranja vlasti na nivou BiH, bošnjačkom kadru iz SDA, iako je po logici stvari sljedeći direktor trebalo da bude Srbin.
Čestitom i „pomalo“ korumpiranom Džakuli, čija sam noćna mora u međuvremenu postao, dani na čelu UIO BiH su svakako odbrojani, i biće pušten niz vodu čim potpiše ugovor za zgradu. Vrijeme će pokazati da li je Dodik pristao i na druge ustupke kako bi se ovaj monstruozni pljačkaški poduhvat blajburške koalicije realizovao.
Velikodušna ponuda o akcijskoj cijeni objekta onog koji nije kum svakako važi do 30. septembra, pa se čini kako nećemo dugo morati čekati na rasplet ove drame! Ako smije neka grof UIO BiH potpiše Ugovor o kupovini zgrade kuma Radišića, suprotno važećim Odlukama Predstavničkog Doma PS BiH, pa će se suočiti ne samo gnjevom naroda i stalnog straha od izlaska na ulicu, već i reagovanjem institucija jer je SIPA nastavila istragu nakon nedavnog teksta o Đuru Kneževiću, i neka je svjestan da će ga Dodik i Čović pustiti niz vodu kad zagusti.
Nebojša Vukanović
