Niko od novinara zarobljenog javnog servis Srpske, kao ni SRNE, ATV-a i drugih režimskih medija, nije otišao ovih dana na Kosovo i Metohiju da vidi kako žive Srbi i napravi neku reportažu o višednevnim protestima i otporu, ali su zato svi sjeli u avion sa Željkom i Dodikom i odletili u Tursku na ceremoniju ustoličenja pobratima Erdogana. Ogromno, ali naprasno i nevjerovatno oduševljenje vlada turskim predsjednikom u redovima režima i njihovih medijskih udvorica.

Ono je toliko da je juče čak prvih sedam vijesti na sajtu ATV-a bilo posvećeno Erdoganu i njegovoj ceremoniji ustoličenja, a nešto manje na RTRS-u, svega pet, a tokom cijelog dana su se takmičili i detaljno izvještavali, iz sata u sat pisali vijesti, o svakom novom koraku i događaju.

Lijepo je vidjeti kako je kod Dodika, Željke, njegovih satrapa i saradnika, nestao strah od Turske, Erdogana i neoosmanizma, koji ih je godinama tištio i jako plašio? Narod ima slabo pamćenje, ali prije sadašnje ljubavi sa Turcima i Erdoganom, Dodik, njegovi mediji i analitičari su godinama dizali tenzije i atmosferu upozoravajući na opasnosti širenja uticaja Turske na Balkan, podrške koju daju Bošnjacima, Bakiru i SDA.

Nekada su izjave i napadi Dodika na Erdogana bili toliko žestoki da je došlo do zatezanja odnosa među državama i burnih reakcija u javnosti, Dodik je prijetio da će miješanje Turske uništiti BiH, a posebno je koristio svaku priliku i tenzija da napadne političke protivnike za izdaju, da su poturice, bakirovci i izdajnici.

Međutim od kako je postao član Predsjedništva BiH 2018. a onda otišao kod Erdogana u Tursku, pozdravio njihovu vojsku pozdravom „merhaba askeri“ sve se promijenilo. Strah je nestao, Erdogan postao pobratim, a odlasci Dodika i čelnika režima u Ankaru i Istanbul su sve češći, da bi se možda mogao uzeti i neki turski kredit.

Na kraju se samo treba zapitao šta bi se dogodilo i kako bi režimski mediji izvještavali da je neko iz opozicije sa Bakirom i Bećirevićem otišao u Tursku na inauguraciju Erdogana, i kakvi bi bili napadi istih onih koji sada pišu hvalospjeve?

Nebojša Vukanović