Subota i vikend su tradicionalno vrijeme za okupljanje, kaficu i druženje ekipe, a posebno su lijepa druženja i razgovori sa saborcima u proljeće u hladu Platana. Sa suncem i toplim vremenom stigli su i prvi gosti, i ako se po jutru dan poznaje, prepuno Trebinje za prvomajske praznike nagovještava da bi sezona i ljeto pred nama moglo biti dobri i uspješni u Trebinju i na jugu Srpske.
Puno je tema za razgovor, a iako smo u javnim nastupima mnogo oštriji i konkretniji nego u privatnim druženjima i razmjeni mišljenja, često imamo pratioce koji bi da sjednu pored nas i da nas čuju, čak i ne skrivajući da su na zadatku Partije i Službe.
Neka svako radi svoj posao i neka je država budna, onda smo i svi mi sigurni. Igrom slučaja, juče nam se na kafici umalo nije pridružio i drug Luka. Vrzmao se oko nas, malo osmotrio, pa produžio dalje brzim korakom.
Da su Nešo i Slobo dobili velikodušnu pomoć i po 100 maraka od naše Vlade i Luke, i da nije Đoletu ukinuo odbornički dodatak, možda bismo ga i pozvali da svrati na piće, ali ovako nismo smjeli rizikovati, jer ipak je don Luka gornja viša klasa pa da se ne obrukamo.
Da ne bi bilo zabune, kao sa satiričnim tekstom o anketi i popularnim ličnostima u Hercegovini, naglasiću da je tekst satiričnog karaktera.
Nebojša Vukanović
