Izgleda da je posle okončanja izbora došlo vrijeme da se skinu maske i raščiste stvari na političkoj sceni. Juče je gradonačelnik Banjaluke najveći dio vremena posvetio meni, istskao da je moja politika ili mi ili oni opasna po narod jer ga navodno dijeli, iako je imao donedavno iste stavove, da tjeram narod u ambis zarad političkih interesa, da je opozicija gomila koju ne treba slijediti, da je sazrio i ne piški kao nekad u tutu, kada je napadao Dodika, dok sam ja ostao mali i nezreo…

Kako vrijeme prolazi Draško i njegova „pomiriteljska“ politika  sve više liči na načelnika Sokoca Cicka Bjelicu, ili nekad Obrena Petrovića ili pokojnog Mića Mićića, koji su bliskost sa Dodikom pravdali interesima građana Sokoca, Doboja ili Bijeljine, gradnjom bolnica, puteva ili mostova, a ne kraju je sve završilo „simbiozom“ i potopom.

Smatram da je to pogubno za Stanivukovića, jer je dovoljno da vidi kako su prošli Šešić, Čavić, Ognjen Tadić i ostali koji su se približili Dodiku o upali u njegov smrtonosni zagrljaj.

Od rušenja terase kajaka Mileta Radišića, kada sam ostao da pomognem udar na tajkune, do kampanje, tribina, uvijek sam bio spreman pomoći borbu protiv režima i Mafije na vlasti, i ne mogu da prećutim kada se dogodi zaokret, a svima je jasno da je oštrica otupila, da nema odavno kritika na račun bata i seke, tate i Prointera, a kad su stvari prešle crvenu liniju morao sam javno da reagujem, jer je to jedino efikasno, pokušam upozoriti i preduprijediti negativna kretanja i pojave…

Vrlo otvoreno o zaokretu i simbiozi sa režimom u video prilogu…

Nebojša Vukanović