Skraćenje pripravničkog, odnosno u našem slučaju volonterskog, a slobodno možemo reći i izrabljivačkog staža, neće imati nikakav pozitivan efekat. Naprotiv, dobićemo još manje spreman kadar.

Posmatrajući urušavanje obrazovanja, kako u BiH tako i u regionu, gdje se svakodnevno pojavljuju fakultetlije koje su diplome stekle preko noći, uz kojekakve prekvalifikacije koje traju koliko i jedan prosječan kurs, sada kao šlag na tortu dobijamo i skraćenje pripravničkog staža.

Prema novom prijedlogu, pripravnički staž za visoku stručnu spremu skraćuje se sa 12 na 6 mjeseci, dok se za srednju stručnu spremu skraćuje sa 6 na 3 mjeseca. Postavlja se pitanje da li će za upola kraće vrijeme budući zdravstveni radnici steći isto znanje i iskustvo?

Govoriću iz ugla svoje struke i zadržaću se na medicini, koristeći i lično iskustvo. Svaki student ili učenik po završetku školovanja tek tada zapravo počinje da uči, upravo kroz pripravnički staž. Jedno je praksa tokom školovanja, a sasvim drugo svakodnevni rad u bolnici u punom radnom vremenu. Upravo na pripravničkom stažu ljudi se osposobljavaju za samostalan rad i velika većina tek nakon njegovog završetka bude spremna da samostalno obavlja svoj posao.

Ovo predstavlja politiku „zakrpe“, odnosno stavljanje flastera na slomljenu nogu.

Zdravstveni sistem urušen je do te mjere da se i u privatnim klinikama i ordinacijama na pregled čeka i do dvadesetak dana, dok se u državnim ustanovama čeka po šest mjeseci, pa čak i duže.

U proteklih pet godina zdravstveni sistem napustilo je oko 1.200 ljekara i nekoliko hiljada medicinskih tehničara, medicinskih sestara i drugog zdravstvenog osoblja. Umjesto da se pronađe način da se ti ljudi zadrže, donose se mjere koje neće riješiti suštinski problem.

Zbog dugogodišnjeg lošeg vođenja Ministarstva zdravlja i potpunog odsustva zdravog razuma u donošenju odluka došli smo u situaciju da nemamo dovoljno medicinskog kadra, a pojedina odjeljenja se zatvaraju jer zdravstveni radnici odlaze u inostranstvo.

Umjesto da se povećaju plate, uvedu veći bonusi, bolje plate praznični, noćni i prekovremeni rad, mi skraćujemo pripravnički staž.

Kad smo već kod te teme, ne možemo a da ne spomenemo jedan od najvećih apsurda u zdravstvu, a to je činjenica da se pripravnički staž plaća. Ne mislim na zakonsku odredbu prema kojoj pripravnik ima pravo na 70% plate, već na činjenicu da pripravnici plaćaju zdravstvenim ustanovama kako bi uopšte mogli da obavljaju pripravnički staž.

Pripravnici sa završenim fakultetom plaćaju oko 250 KM mjesečno, dok oni sa srednjom stručnom spremom plaćaju oko 150 KM mjesečno. To znači da mladi ljudi, nakon godina školovanja, moraju da izdvajaju sopstveni novac kako bi radili bez naknade i stekli uslov za polaganje stručnog ispita.

Nakon završetka školovanja, umjesto da budu nagrađeni prilikom ulaska u profesiju i prime platu za svoj rad, mladi ljudi moraju da plate da bi radili bez naknade.

Posljedice ovakve politike su ogromne, posebno u medicini, gdje se greške vide odmah. U većini slučajeva dolazi do narušavanja zdravlja usljed neadekvatnog liječenja, a u najtežim slučajevima i do smrtnog ishoda.

Zato postavljam nekoliko pitanja ministru Šeraniću:

– Šta jedan zdravstveni radnik može naučiti za svega tri mjeseca pripravničkog staža?

– Kako će se snaći kada dobije radno mjesto na kojem će morati samostalno da radi i donosi odgovorne odluke?

– Zašto pripravnici moraju da plaćaju obavljanje pripravničkog staža i kome taj novac zapravo ide?

– Da li je skraćenje pripravničkog staža zaista reforma ili samo pokušaj da se prikrije katastrofalan nedostatak zdravstvenog kadra?

Darko Marjanović povjerenik Liste za pravdu i red Ugljevik