Poražavajuća je činjenica koja nekoga može  koštati života ako se u dogledno vrijeme nešto ne promjeni, da Trebinjw, centar istočne Hercegovine, nema dežurnu apoteku. Još je veća i poražavajuća činjenica da je od Trebinja prva dežurna apoteka je udaljena čak 130 kilometara, ako računamo našu državu. Tužno je što svi mislimo da se to nas ne tiče, ali sve do jednom…

Zašto je vlastima prioritet izgradnja zgrada? Trebinje već nosi epitet „grad spuštenih roletni“. Kada dođu izbori na spiskovima se pojavi mnogo veći broj stanovništva nego što je realan, a realan je tačno u pola. Zašto im nisu prioritet fabrike, privreda, ekonomija, zdravstvo, zašto im nije na prvom mjestu dežurna apoteka za ovaj tzv „grad turizma“. Namjenski su stavljeni navodnici u prethodnoj rečenici jer trenutna vlast nije ničim doprinjela da zaživi turizam u Trebinju. Za to su zaslužni neki drugi ljudi i vijekovi rada i stvaranja  mnogo prije svih nas.

Na sadašnjoj vlasti je bilo samo da održavaju ova prirodna bogatstva, kulturne spomenike i kulturu u samom gradu, međutim, ni to nisu bili u stanju. Spomenici su većinom zapušteni ili njihovom rukom uništeni (sem par centralnih), prirodna bogatstva su uzurpirali isti ti koji bi se trebali brinuti o njima, jer su negdje namirisali dobru paru, a o kulturi u gradu suvišno je pričati. Nije kultura kupiti klavir od nevjerovatnih 300 000KM i praviti kojekakve večeri klasične muzike samo da ne bi nosili epitet provincije. Kultura za mene predstavlja briga o građanima ovoga grada. Da imaju dežurnu apoteku, da imaju Dnevni centar za osobe sa poteškoćama u razvoju, da imaju Dom za zbrinjavanje istih ovih lica, da zdravstveni radnici ostvare svoja prava koja su im nečiji poslušnici ukinuli, da se grade fabrike, da se omogući rad, razvoj i rast privrede, jer Hercegovina je tako bogata, a učinili su nas tako siromašnim.

Kultura za mene predstavlja briga za svakog pojedinca od novorođenčeta do radnika, od borca do penzionera, a ne da dijele narod na ovaj i onaj i OVIMA daju 100KM „pomoći“ pred izbore, a ONIMA ne daju ništa

Narode, u pamet se!

Dajana Milišić