Danas sam sa Zagom Grahovac i Milanom Nikčević bio u Višegradu, na obilježavanju dana borca i početka Prvog srpskog ustanka, a cijeli dan stižu pozivi i poruke ljudi koji se pitaju da li sam dobro, jer čitaju u režimskim portaloidima da sam „razlupao“ službeno auto. Nevjerovatno koliko se bolesnici trude i ne biraju sredstva, pokušavaju da nađu bilo šta da me pokušaju ocrniti u javnosti, uplašeni reakcijama naroda i rastu popularnosti Liste za pravdu i red.
Na škodi nema ni najmanje ogrebotine, i naravno da nisam sudar niti sam ugrozio učenike i pješake, kako pišu režimski mediji, niti sam udario „pored puta“ već grudvu zaleđenog snijega koja se nalazila na putu.
Juče ujutro oko 8 časova, tačno kod radara na izlasku iz Nevesinja prema Gacku, prešao sam preko zaleđene grudve snijega, koja se nalazila na sredini trake, vjerovatno pala sa nekog kamiona neposredno prije nego sam naišao. Auto „Škoda oktavija“ je dosta nisko, niže u odnosu na „volva“, a zaleđena grudva preko koje sam prešao je probila hladnjak klime i crijevo, u podvozju.
Odmah sam pozvao generalnog sekretara Narodne skupštine Republike Srpske Bosančića i pitao da li da na licu mjesta popravim hladnjak i crijevo o svom trošku, ili da pozovem policiju, a on mi je rekao da je pravilo da policija uradi uviđaj, i da vozilo šlep-službom, koja je besplatna, pošaljem u „škodin“ servis u Banjaluci, jer je kasko osiguran, a tamo se vozilo održava od njegove kupovine 2016. godine.
Policija je izvršila uviđaj, fotografisala lice mjesta, grudvu i auto koje sam parkirao pored puta da bi se normalno odvijao saobraćaj, vršila moje alkotestiranje, naravno da nisam imao alkohola u krvi, i utvrdila da su Nevesinje-putevi odgovorni jer ne održavaju put i nisu uklonili sante zaleđenog leda sa puta. Na santu sam naletio tačno kod radara gdje je ograničenje 50 km/h, i naravno da u tom trenutku nisam brzo vozio, iako moram priznati da često žurim i brže vozim.
Hiljade raznih funkcionera režima voze službena vozila, troše milione, ali nikom ne zapada ništa za oko osim „škode oktavije“ stare 8 godina i koja je prešla 350 000 kilometara, koju je dobio Klub za pravdu i red, i u koju sipamo gorivo sa računa Kluba, a ne na teret Narodne skupštine Republike Srpske. Moram priznati da je auto odlično, mnogo je lakše sve stići kad se ima vozač, a juče sam upravljao vozilom jer je nakon 15 dana svakodnevnih putovanja Čaki imao jedan slobodan dan. Šarenca je Služba obavjestila šta se dogodilo pa je nakitio u magnovenju tekst za Faktor koji su rado prenijeli Lukina Herceg televizija, Draškov Banjaluka 24 i drugi režimski mediji, kao da se dogodilo ne znam šta.
Svaku kaznu platim, i naravno nije problem da platim popravku hladnjaka i crijeva, koji se ne bi probušio da u Hercegovini nisu ovakvi putevi, posebno u zimskim uslovima, da se putevi čiste, održavaju i posipaju agregatnom kako treba, a kad mi naredni put negdje pukne guma moraću sam da se prijavim da režimske udvorice ne bi izazivale paniku. Kao što revnosno prate mene u korak, režimskim udvoricima bi bilo pametnije da isprate gdje nestaju desetine miliona maraka iz budžeta, javnih preduzeća i ustanova svaki dan, lako ćemo za poslovan hladnjak i crijevo na vozilu koje košta oko 15 000 maraka.
Nebojša Vukanović
