palpal

Zoka Delija

Svijet u kome živimo često je veoma nepravedan i okrutan, nažalost najgore prolaze i prerano odlaze oni najbolji među nama, tragične sudbine zadese one koji nisu ni mrava zgazili niti su  kome nešto loše pomislili a ne naudili. Sinoć sam sa tugom i nevjericom primio vijest da je iznenada preminuo dobri Zoran Čabrilo, koji je ležao u bolnici i oporavljao se od prokletog virusa korone koji hara svijetom. Samo par sati prije iznenadne smrti osjećao se dobro, dopisivao se sa porodicom i prijateljima ali nažalost pluća i srce nisu izdržali, i Zoka nas je napustio prerano, veoma mlad, u 41-oj godini života.

Ne verujem da ima čovjek koji je upoznao Zoku Deliju a da nije na njega ostavio pozitivan utisak, jer je bio uvijek vedar, nasmijan, duhovit, vječiti optimista… Nakon završene Vojne akademije u Beogradu, kao mladi potporučnik Zoran je položio zakletvu i postao oficir Vojske Republike Srpske, kasnije Oružanih snaga BiH, a svoj posao radio je profesionalno i odgovorno, časno i pošteno. Bio je istinski patriota, volio je svoj narod i zemlju, a posebno je saosjećao sa malobrojnim Srbima na Kosovu i Metohiji, gdje je često odlazio.

Bio je veliki Delija i zvezdaš, često smo se sretali i družili na Marakani, proslavljali uspjehe naše Crvene zvezde. Prošle godine, pred utakmicu Zvezde sa Olimpijakosom, poklonio mi je dred „Delije Ljubinje“ u znak zahvalnosti jer njegovo rodno mjesto često spominjem u Narodnoj skupštini Srpske, i to će biti jedna od trajnih uspomena na dragog prijatelja i dobrog čovjeka, sa kojim sam proveo puno lijepih trenutaka dok sam radio u Sarajevu. Dobri Zoka bio je jedan od rijetkih koji je bio zaposlen u državnim institucijama a koji je imao hrabrosti da me otvoreno i javno podržava, dijeli objave i vodi žučne rasprave stajući u moju odbranu.

Svaka riječ je suvišna, jer je sudbina bila baš okrutna prema našem dobrom Zoranu, a nikakve riječi utjehe ne mogu nadoknaditi bol i tugu njegovoj majci, koju je obilazio svaki vikend, supruzi, sestri, porodici, jer je gubitak nenadoknadiv. Pokoj ti duši dobri Zoka, neka ti je laka naša hercegovačka zemlja, tvoj osmjeh i dobrota nikada ne mogu pasti u zaborav…

 

Nebojša Vukanović