×

Zlo koje nikako da prođe

Iz arhive objavljujem tekst objavljen 18.4.1992. godine u Glasu Srpske i razgovor sa Nenadom Stevandićem, aktuelnim predsjednikom Narodne skupštine Republike Srpske, s u to vrijeme načelnikom Srpskog sokolskog društva. Kao ptica zlosutnica on najavljuje rat i zlo da tek dolazi, a pitam se kako nakon 30 i kusur godina zlo više nikako da prođe.

Predugo on, ali i mnogi slični, ne samo kod Srba, već i kod Bošnjaka i Hrvata, šire zlo i kontaminiraju javni prostor, više od 3 decenije, i pitam se kad će zlo napokon da prođe. Stevandića iz 1992. godine pamtimo po crvenom kombiju, koji je krstario banjalučkim ulicama, upadima u bošnjačke i hrvatske stanove u Kotor Varoši, sa crvenom beretkom gdje je glumio specijalca UDBE maltretirajući civile i nejač, do umiješanosti ubistvo inspektora Šušnjice u banjalučkom „Kajaku“ koje nikada nije rasvijtljeno…

https://youtu.be/hNpftjDNXMI

I na poslednjoj sjednici Stevandić je pokazao svoje pravo lice, bahati i osiono ponašanje, posebno krajnje neprimjerenim i primitivnim napadom i uvredama tokom Ad-hok kelegijumu a kasnije i drsko i neosnovano oduzimanje riječi Igoru Crnatku, mimo Poslovnika, potvrđujući da uprkos promjenama velikog broja stranaka i dresova nije promijenio svoj loš karakter, da je bio i ostao prije svega loš čovjek, a onda i loš političar, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske..

Bahati Stevandić je podnio i Krivičnu prijavu protiv Đorđa Vučinića, iako je svjestan da nije počinio nikakvo krivično djelo, ne navodeći krivično djelo, zbog greške tokom glasanja, koja je neosporna, a za šta je predviđena kazna Poslovnikom o radi – udaljavanje poslanika iz plenuma i sale do kraja zasjedanja, te ponavljanje glasanja, koje sam tražio a on nije postupio po Poslovniku.

Stevandić pokušava biti veći tirjanin od Dodika, dokazati se i ulizagi svom šefu, ali mi ne damo na sebe i to neće raditi preko naših leđa. Pokrenućemo pitanje njegove odgovornosti, ali i zatražiti njegovu smjenu, zbog kršenja zakona i ustava, a više detalja posle 1-og maja i praznika.

 

Nebojša Vukanović