Zahvaljujem se iskreno premijerki Željki Cvijanović što je bila brza i ažurna, i što je samo par sati nakon što sam joj postavio dva pitanja u izjavi SRNI priznala da joj je djed Pejo Marić bio ustaša, kako sam to i objavio u najnovijem Zborniku. Željka kaže da je djed preminuo u inostranstvu prije rata, što je bilo i za očekivati jer je bio u srednjim godinama 1941. godine, kada je kao ustaški satnik u vojsci Ante Pavelića palio srpska sela u sjevernoj Bosni.
Ko gubi ima pravo da se ljuti, ali ipak Željka treba bar malo da zadrži dostojanstva i vodi računa da poštedi uvreda bar pokojnike, ako već nikog živoga ne ostavlja na miru. Nakon priznanja svog ustaškog porijekla kampanja je završena, jer vjerujem da za sve pare ovog svijeta većina Srba u Republici Srpskoj i ostataka naklanog naroda, ne bi glasala za unuku ustapkog satnika, koji se istakao u pogromu Srba u okolini Dervente. Koliko je Željkin djed Pejo bio efikasan najbolje pokazuju rezultati popisa Srba u Derventi iz 1931. i 1948. godine.
Na kraju neka se svaki član SNSD-a i građanin Srpske, koji planira da glasa za Željku, zapita šta bi mu rekao djed da vidi kako njegov unuk za predsjednika bira unuku satnika Ante Pavelića? Šta bi nam rekli naši mučenici od Jadovna i Paga do Prebilovaca, Ržane jame i Jasenovca, da vide ko je kandidat za predsjednika Republike Srpske, i kako neki naivni prihvataju kukavičje jaje koje nam je podmetnuto? Oni koji se prodaju i podrže ustašku unuku moraju biti svjesni da će spisak sigurnih glasova SNSD-a nakon izbora biti javno objavljen, i da će tako da i svoje ime staviti na stub srama.
Najveća odgovornost nije na Željki već na onom ko ju je kandidovao, ko je predao Hrvatima građu iz Jasenovca, i ko umjesto srpsku provodi prohrvatsku politiku Blajburške koalicije SNSD – HDZ.
Nebojša Vukanović
