palpal

Zbog posjete Trebinju smijenjen direktor dubrovačke Galerije

Od završetka rata prošle su 23 godine, ali uprkos tome animozitet čelnika grada Dubrovnika prema Trebinju i Trebinjcima se ne smanjuje. To potvrđuje i nevjerovatna činjenica da je direktor Umjetničke galerije grada Dubrovnika Marin Ivanović smijenjen samo dan nakon što je posjetio Trebinje i prisustvovao otvaranju izložbe poznatog trebinjskog slikara Atanasija Popovića!? Gradonačelnik Dubrovnika, HDZ-ov Mato Franković, odlučio je da smijeni direktora Ivanovića jer je bez njegove saglasnosti otišao u Trebinje i prisustvovao otvaranju izložbe, na kojoj su prikazana Popovićeva djela, od kojih se neka čuvaju u dubrovačkoj umjetničkoj Galeriji!? Dubrovačka televizija izvještava da je Ivanović izgubio povjerenje gradonačelnika odlaskom u Trebinje, jer se tobože grad Trebinje se nije izvinuo Dubrovniku za ratna stradanja!? Da li je moguće da se u 21-om vijeku neko kažnjava i smjenjuje zbog posjete susjednom gradu i prisustvuje nekom kulturnom događaju? Da li je moguće da se to događa u Evropskoj Uniji, i kada će se Hrvati i Hrvatska napokon osloboditi srbofobije i patološke mržnje prema Srbima, ljudima druge vjere i nacije ?

Očito da mladi je HDZ-ov mladi jezuita Franković preskočio neke važne lekcije u školi, i da nema nimalo diplomatskih manira i iskustva koje su imali stari Dubrovčani. Prava je šteta što su administrativne zabrane spriječile pomirljivog Andra Vlahušića da se kandiduje i ponovo bude izabran za gradonačelnika Dubrovnika, tokom čijeg mandata je Dubrovnik doživio veliki procvat. Vlahušić se u Dubrovniku sastajao sa bivšim gradonačelnikom Trebinja Dobroslavom Ćukom, kada je izraženo žaljenje zbog svih žrtava poslednjeg rata, ali Frankoviću i HDZ-u to izgleda nije dovoljno.                                                   

Mladi gradonačelnik Dubrovnika očito ne poznaje dobro prošlost ovih prostora, i sigurno ne zna da je njegov prethodnik Ivo Rojnica prvi u NDH sredinom aprila 1941. godine zabranio Srbima i psima da ulaze u gradske tramvaje! Rojnica nikada nije odgovarao za zločine i masovna stradanja Srba jer je 1945. pobjegao u Argentinu, odakle se vratio početkom 90-ih i bio srdačno dočekan od Tuđmana i ostalih Marovih stranačkih kolega. Ako nije do sada stigao, Franković bi trebao da se raspita i sazna koliko je Srba ubijeno u Dubrovniku i okolini, koliko ih je odvedeno u Jasenovac u periodu od 1941. do 1945. godine, u mandatima njegovih prethodnika, od Iva Rojnice do poslednjeg ustaškog gradonačelnika Nika Koprivice? Sigurno nije čuo za Ržani Do, Panduricu, Pridvoračku jamu i ostala masovna stratišta Srba u zaleđu Dubrovnika, jer da jeste izvinio bi se komšijama i ne bi se ovako ponašao? Franković očito ne zna da je Hrvatska vojska 1992. godine izvršila agresiju i okupirala trećinu opštine Trebinje, popalila 50-ak srpskih sela i ubila više staraca koji se još vode kao nestali. Akcije JNA 1991. godine krenula je iz Crne Gore, oprema sa Čilipa i krave sa farmi iz Konavale završile su kod njegovog sadašnjeg prijatelja Mila Đukanovića, koji je nekada zbog šahovnice zamrzio i šah. Franković očito ne zna da je logor za zarobljene Hrvate bio u Crnoj Gori, a da na području Trebinja tokom Otadžbinskog rata nije bio nijedan logor, niti je bilo mučenja, prebijanja i ubijanja Hrvata, kao što su Srbi stradali u dubrovačkoj „Vili Palma“ ili Lori! Tokom cijelog rata, uz samu liniju razdvajanja, u Prhinju, Dolu, Kotezima i ostalim selima slobodno su živjeli Hrvati, i nijedan pripadnik Trebinjske brigade i Hercegovačkog korpusa Vojske Republike Srpske nije optužen za neki razni zločin počinjen nad pripadnicima Hrvatske vojske i hrvatskim civilima, na što sam posebno ponosan!

Franković bi mogao u dubrovačkom Arhivu da provjeru koliko je Srba, katolika i pravoslavaca, živjelo u Dubrovniku uoči ujedinjenja 1918. godine, a koliko ih je ostalo danas!? Gdje su i kako oni nestali? Iako su Srbi u Hrvatskoj nakon stradanja i progona u 20-om vijeku pretvoreni u statističku grešku, i dalje se širi srbofobija, i Srbi su i dalje glavni krivci za sve probleme u Lijepoj našoj. Tako su nedavno lažno iznesene optužbe da je tobože srpska benzinska pumpa na Ivanici, koja nije ni počela sa radom i u čijim rezervoarima nema goriva, uzrok zagađenja vode u Župi Dubrovačkoj. Naknadne analize su pokazale da su optužbe bile lažne i besmislene.

Prošle godine u dubrovačkoj štampi je pokrenuta prava hajka na Dejana Perića, direktora hotela „Karizma“ iz Plata, jer je na automobilu dubrovačkih tablica ima slova „BG“ i broj „011“, što su mještani smatrali provokacijom jer ih podsjeća na Beograd!? Patološka mržnja prema Srbima nažalost i dalje se osjeća u Hrvatskoj kod mnogih desno orjentisanih Hrvata, a to je dijelom posledica i višedecenijske politike katoličke crkve i sveštenstva. Ponižavanje Srba i srpskih žrtava ide toliko daleko da Jutari list piše kako je Jasenovac bio radni logor u kome su održavane zabave za logoraše, a većina Hrvata i dalje smatra da su u Jasenovcu stradali Hrvati i Židovi, te manji broj Srba!? Nažalost mnogi lijepi gestovi dobre volje sa srpske strane i dalje nailaze na zid kod „susjeda“, a vrlo izvjesno da će teško doći do istinskog pomirenja i normalizacije odnosa između Srba i Hrvata sve dok HDZ bude imao ključnu ulogu na političkoj sceni.

Dubrovnik i Trebinje su prirodno naslonjeni jedno na druge. Dubrovčanima je oduvijek bilo najlakše i najljepše doći u Trebinje, gdje su uvijek srdačno dočekani, jer do Splita i većeg mjesta u Hrvatskoj treba putovati najmanje tri sata. Franković i slični mogu uporno zatezati konop i ometati saradnju, ali to ipak neće zaustaviti protok ljudi i normalnu komunikaciju među građanima dva grada, Trebinja i Dubrovnika, koji su međusobno udaljeni svega desetak kilometara vazdušne linije.

Nebojša Vukanović