palpal

Zataškavanje, obmane i prebacivanje odgovornosti slika tragedije jednog društva

Pokoj duši svim žrtvama velike tragedije koja se dogodila danas u Novom Sadu i saučešće porodicama nedužnih žrtava, od kojih je najmlađe malo dijete od šest godina, mali anđeo koga je, prema nezvaničnim informacijama, majka ostavila da sjedi na klupi dok je otišla da kupi karte za voz. Sve riječi su suvišne, jer ovo je velika tragedija, ne samo nedužnih žrtava već cijelog jednog društva, koje je sistematski razoreno korupcijom, anarhijom, bezvlašćem, zarobljavanjem institucija i izostankom bilo kakve odgovornosti.

Puno je fotografija, novinskih tekstova, video snimaka i dokaza koji jasno pokazuju da su se tokom radova na rekonstruikciji Željezničke stanice izvodili i neki radovi na nastrešnica koja se danas urušila, i nema sumnje da je uzrok tragedije ljudski faktor, nepoštivanje struke, fušerenje i nemar. Ako je nastrešnica odolila zubi vremena i mnogim iskušenjima u proteklih 60 godina, jasno je da se nije cijela odjednom urušila tek tako, bez zemljotresa, snažnog vjetra i nevremena, po sunčanom danu, i da neko, imenom i prezimenom, mora biti krivac za tragediju i smrt 14 mladih osoba.

 

Da li je problem u izgradnji galeriji koja se gradi sa unutrašnje strane Željezničke stanice u Novom Sadu, u istom nivou kao nastrešnica, i koja je možda oslabila konstrukciju, njenu stabilnost i nosivost, ili masivna čelična konstrukcija sa teškim staklima, koja je iščupala ankere, kako su u medijima objavili neki građevinski inženjeru, ili je neki drugi uzrok, utvrdiće stručnjaci i nezavisna istraga u narendom peridu, jer teško da se u ovakvom slučaj mogu sakriti od javnosti sve ključne činjenice i izmanipulisati podacima, jer će se uzrok sigurno utvrditi.

Zgrožen činjenicom da niko od ministara i političara na vlasti, neki su tu već decenijama na funkcijama, od vremena “žutih” i “crvenih”, nije preuzeo bar moralnu odgovornost i ponudio ostavku kao moralni čin, što je bilo ljudski da se uradi i za očekivati nakon ovako velike tragedije.

 

Od resornog ministra Gorana Vesića, nekad visokog funkcionera Demokratske stranke u doba Zorana Đinđića, preko socijalista Ivice Dačića do premijera i bivšeg gradonačelnika Novog Sada Miloša Vučevića, svi se redom utrkuju da kažu kako nastrešnica nije rekonstruisana tokom radova na Željezničkoj stanici, koji traju godinama i koji su koštali čak 65 miliona evra a Ugovor sa kineskim firmama, koje su dobile posao, je ranije  proglašen državnom tajnom i skriven je od javnosti i novinara. I dok bi u Japanu, Švajcarskoj ili Norveškoj odmah padale ostavke, možda i cijele Vlade, kod nas se svi uprežu da pilatovski operu ruke.

Nevjerovatno je da se na radove potroši 65 miliona evra, da se samo posle nekoliko mjeseci od “završetka” i svečanog “otvaranja”, prvo prije dvije godine a potom i u julu ove godine, dogodi ovakva tragedija i da se niko od onih koji su izabrali izvođače radova, nadzor i projektante sebe ne smatra odgovornim! Ovo nije jedini primjer, slično se dogodilo nedavno u Jablanici, gdje je više od 20 ljudi nastradalo u prirodnoj katastrofi, poplavama i klizištu koji je krenuo iz kamenoloma, koji je radio godinama nelegalno bez dozvole, a nemar, stavljanje problema pod tepih, fušerenje, ostavljaju iza sebe užasan danak.

Korupcija je opasna društvena bolest koja tiho, nekad i neprimjetno, izjeda i razara društvo do poslednjeg i najsitnijeg atoma, a njene posledice često imaju tragičan ishod. Bojim se da ova velika tragedija, jedna u nizu koja se dogodila, neće biti velika opomena, neće se izvući pouke i napraviti zaokret. Društvo u kome se ne poštuje već gazi struka i nauka, u kome svako ko ima malo para i dio je vlasti može kupiti diplomu inženjera, postati ministar, direktor, stručnjak za nadzor ili izvođenje radova, osuđeno je na propast a svi oni koji su dio korupcionaške mreže, za neki mali ćar i interes podržavaju vlasti i nakaradni sistem, moraju biti svjesni svoje odgovornosti, koja je ključna, ali i činjenica da nisu zaštičeni i da će i oni, ili članovi njihovih porodica, jednoga dana postati sopstvene žrtve loših inženjera, ljekara, profesora, a koji su na ključna mjesta došli zbog pohlepe, izdaje, i sopstvenih slabosti.

 

Nebojša Vukanović