Nebojša Vukanović: Zašto sam isljeđivao policajca
27.10.2011. Trebinje – Mnogi u svojim komentarima poslednjih dana na raznim sajtovima osuđuju moje ponašanje i isljeđivanje policajca koji je napravio prekršaj. Ne želim da se pravdam niti smatram da za to ima potrebe, ali dobronamjernim kritičarima, koji me čak optužuju da sam jedan od krivaca za tešku privrednu situaciju i rekordan broj nezaposlenih, želim da dam nekoliko pojašnjenja. Više puta do sada bio sam napadnut pred policijom i državnim službenicima, od centra grada, stadiona Leotara do Hercegovačke Gračanice, ali su oni svaki napad nijemo posmatrali i prećutno podržali napade i nisu ništa preduzeli da me zaštite. U početku sam prijavljivao napade policiji, ali umjesto da ona pozove na odgovornost napadače, prekršajne prijave su pokretane protiv mene zato što sam napadaču rekao „šta hoćeš, zbog čega me napadaš i vrijeđaš dok radim svoj posao“? To je bilo dovoljno da me po prijavi komandira Policijske stanice Zorana Miljanovića čestite i pravedne sudije kazne da platim kaznu i dobijem pola godine nekakve uslovne kazne!
Tada sam shvatio da me policija, sudstvo i država ne žele i neće da zaštite, ali sam očekivao da će bar da me ostave na miru, da se sam branim kako znam i umijem. No ipak nije bilo tako. Dotični policajac sa snimka sa svojom patrolom prvo mi je na pijaci ispred bivšeg Doma učenika napisao kaznu dok sam snimao miting Božidara Vučurevića iako sam prethodno na vrlo učtiv i pristojan način pitao patrolu da li mogu da se parkiram u koloni već parkiranih vozila. Kada sam ga po povratku sa snimanja pitao zašto je samo meni napisao kaznu a ne ostalima iako sam ga ja jedini pitao da li mogu da se parkiram, zašto selektivno sprovodi zakon i zašto ne piše kazne ostalim vozilima koja su i dalje parkirana nije želio da mi odgovori. I njega, i njegove predspostavljene u CJB Trebinje upozorio sam da ne mogu selektivno da dijele pravdu, ali to nije imalo koristi. Umjesto toga ista patrola koristila je u više navrata i najmanji moj prekršaj ili zaustavljanje da mi napiše nekoliko kazni. Nije problem da se kazna plati, ali je problem što se bez jasnih kriterijuma i pravila neko ponižava i kažnjava za sitnicu, a neki drugi nekažnjeno mogu da rade šta hoće. Kap koja je prelila čašu mog strpljenja dogodila se kada me je dotični policajac Asanović, koji je odnedavno došao na čudnom konkursu da radi u našem gradu, zaustavio u Glavnoj ulici iako sam imao svezan pojas i razgovarao na telefon preko slušalica. Pitao sam ga zašto me ponovo zaustavlja jer to mi ne bi uradili ni u uređenoj i disciplinovanoj Švajcarskoj i Njemačkoj, a on mi je rekao da mi ne radi jedna poziciona sijalica i odmah počeo da piše kaznu ne ponudivši mi mogućnost da zamijenim sijalicu. Naravno da sam se iznervirao, i pitao ga da li može da se pokvari sijalica jer sam se vraćao iz druge države i entiteta i niko me nije kažnjavao.
Pitao sam ga takođe zašto ne piše i kaznu vozaču mercedesa koji je u tom trenutku bez svezanog pojasa razgovarajući na telefon sjekao punu liniju ispred nas, a on mi je uz šarmantan osmjeh odgovorio da ne može i ne želi jer tu veče kontroliše samo sijalice, i da se žalim na 122! U oči sam im rekao odmah da ću ih naučiti redu i ostaviti bez posla, a to sam sutradan ponovio i njihovim pretpostavljenim u CJB Trebinje. Ako ja koji ne pijem, ne drogiram se, ne divljam automobilom kroz grad i pristojno vozim po svim propisima treba mjesečno da plaćam nekoliko kazni, onda treba zakon jednako da se primjenjuje prema svima. Već sutradan sam ga onako uplašenog pronašao u kafani kako sjedi i uživa tokom radnog vremena i pitao ga nakon bjekstva u wc zašto sada nije mangup, zašto bježi i zašto se ne ponaša oholo i osiono kao na ulici. Zašto svi ćute i nemaju odgovor! Zašto ih njihovi pretpostavljeni ne kažnjavaju. Tvrdite da sam bahati kauboj i razbojnik jer sam povisio ton na državnog službenika koji ne radi svoj posao kako bi trebalo, a ja Vam kažem da ću to stalno činiti dok ne zavedem red. Nedao im Bog da ja nekada dođem na vlast, jer bi se brzo upostavio red i poštovao zakon od opštine do suda i tužilaštva ili me ne bi bilo. Ako neko ne može da shvati kada mu nešto kažete lijepim riječima, onda morate da koristite jezik sile koji on jedino razumije. „Sa gospodom gospodski, a sa …. „ neću do kraja, jer smatram da je neumjesno, citirati riječi našeg predsjednika Milorada Dodika (i uskoro počasnog građanina našeg grada, prijestonice kulture i turizma!?) kada je pokušao da objasni zašto kao prvi čovjek države psuje, viče ili novinarima priziva bolesti.
Njega niste, draga moja gospodo na vlasti, nikada našli za shodno da kritikujete, ali Vam moj povišen ton bez psovki i uvreda smeta, djeluje prostački i uništava državu i institucije. Ja baš suprotno smatram da se kažnjavanjem bahatosti i bezakonja najbolje čuva red i država, i da je to vrhunski patriotizam. Neću sebi da dozvolim da me bez razloga neki neobrazovani pripravnik ponižava, ismijava i maltretira u rođenom gradu, i dok mogu štitiću sebe i druge koji se osjećaju obespravljenim i ugroženim od ovakve države i sistema. Nije poniženje za policiju i državu to što se povisi ton prema onima koji ne rade svoj posao kako treba, već kada neodgovorni pojedinci na očigled svih nas prodaju državu i zakon za par sendviča i bureka (zašto pojedinci amnestiraju naše sugrađane da im ne napišu kaznu zbog pojasa), prave se da ne vide prolazak kroz crveno luksuznih automobila, ne kažnjavaju divljačku i opasnu vožnju ulicama u kojima je čak i zabranjen saobraćaj već selektivno dijele pravdu pokazujući strogoću nad uzornim građanima. Nije problem da platim ni dvadeset kazni ako sam napravio neki prekršaj, ali tražim da odnos bude jednak prema svima. Neću podobne i nepodobne, građane prvog i drugog reda! Neću one koji mogu da rade u pet državnih firmi, i osmočlane porodice koje nemaju pravo ni na koru hljeba! Siguran sam da pokvarena sijalica na mom automobilu nije odgovorna za stanje u našem društvu, već to što inspektori, poreznici, revizori i ostali državni službenici nikada nisu pokušali da utvrde da li je istinito to što govorim u svojim prilozima i tekstovima, i utvrde ko je odgovoran za sistematsko uništavanje privrede, kriminalnu privatizaciju, zatvaranje preduzeća i ostanak radnika bez posla.
Prvo draga gospodo uđite u Neimarstvo i utvrdite gdje su novci od prodatih a nezavršenih stanova, otiđite u Agrokop pa preispitajte da li radnici, sindikalci i rukovodioci govore istinu i gdje su nestali milioni maraka, pa tek onda gledajte broj sijalica na mom vozilu i dubinu šare na gumama i vozilu nekog drugog sugrađanina. Tako ćete povratiti ugled i povjerenje građana u institucije, i strogo se prvo Vi pridržavajte zakona. Jer oni koji zavode red treba da nam svojim primjerom pokažu kako treba da se ponašamo, da vežu pojas kada voze službena vozila, budu jednaki prema svima a ne pitaju radio vezom ko je vozač mercedesa parkiranog pred novim „Platanima“ i da li smiju da mu pišu kaznu. Otkrijte, uhapsite i procesuirajte tajknue koji su na tuđoj nesreći zaradili milione, kažnjavajte prvo najteže i najveće prekršaje i krivična djela, pa će onda pješaci sami poštovati državu i preko zebre prelaziti ulicu. Zbog toga bih poručio svim građanima da daju doprinos uvođenju reda i obuzdavanju bahatih službenika. Fotografišite svaki prekršaj i bahato ponašanje kako policajaca tako i ostalih državnih službenika, stavite ga na YouTube i da na taj način pokušamo da ih naučimo redu ako već ne žele njihovi pretpostavljeni. Zovite me u svakoj neprilici i ohrabrite se napokon više jednom da se ne sakrivate i ne bojite već javno govorite o problemima i stvari će polako dolaziti na svoje mjesto.
P.S. Ne moram ja dragoj gospodi dokazivati da li sam „kukavica“ koja napada „pozornike i mlade policajce“, jer sam postao prepoznatljiv da uvijek kritikujem samo ministre, direktore, načelnike i predsjednike, i da nikada nisam napadao neke nižerazredne službenike osim ako to svojim ponašanjem nisu zaslužili. Neki policajci bez uniforme u civilu već su našli za shodno da me bahato presretaju na ulici i prijete mi da će me naučiti redu i… neću da citiram jer ću ponovo da ispadnem prostak! Samo izvolite draga moja gospodo, od policajca do predsjednika države svima vam stojim na raspolaganju svaki dan, pratite me u stopu, prisluškujte i snimajte razgovore, navodite me u iskušenja i radite šta hoćete. Čim napravim neki mali prekršaj ili grešku bacite me u okove i olakšajte sebi muke. Ali znajte da pravda i istina uvijek na kraju odnesu pobjedu, i da se najslađe smije onaj ko se poslednji smije.
