Da nimalo nije bilo slučajno sramno služenje pomena ustašama na ostrvu Daksa pored Dubrovnika, koje je lani ispred spomenika strijeljanim ustašama služio dubrovački paroh Stevo Kovačević, govori i gostovanje mostarskog paroha Radivoja Krulja u emisiji „Politički kadar“ na hrvatskoj Prvi TV. Pop Krulj, inače arhijerejski zamjenik hercegovačkog vladike Grigorija i starješina Sabornog hrama u Mostaru, javno amnestira i hvali Alojzija Stepinca, presuđenog ustašu i ratnog zločinca koji je bio desna ruka Ante Pavelića, i odgovoran je za stradanje i pokatoličavanje velikog broja Srba u NDH tokom Drugog svjetskog rata.
Uprkos pravosnažnoj presudi iz 1946. i 16 godina robije, nespornim činjenicama i neoborivim dokazima o ulozi nadbiskupa Alojzija Stepinca u ubijanju i pokrštavanju Srba, otvorene podrške ustašama, NDH i Anti Paveliću, usvajanju zakonskih odredbi o prelasku u drugu vjeru i nasilnom pokatoličavanju Srba, raspop Krulj tvrdi da je Alojzije Stepinac dobričina i svetac, a da su optužbe na njegov račun srpska mantra, zabluda i besmislice!?
Ovakva drskost, bezobrazluk i beskrupuloznost odavno nije viđena, i svakako da bi Sabor Srpske pravoslavne crkve trebao odmah raščiniti i razriješiti dužnosti nedostojnog raspopa, koji pravi veliku štetu Crkvi svojim neprimjerenim ponašanjem, izjavama i oblačenjem, jer je nedopustivo da pravoslavni sveštenik govori o vjeri i gostuje na jednoj hrvatskoj televiziji u bijeloj košulji bez mantije i svešteničke odore.
O zvaničnom ustaškom vikaru krvavih ruku Alojziju Stepincu je suvišno trošiti riječi, a činjenica da čak ni papa Franjo ne želi da iznese sud o njemu dok se ne utvrde sve činjenice i završi dijalog među Hrišćanima, pravoslavcima i katolicima, govori koliko su sramne izdajničke riječi ekumenskog ulizice i nedostojnog raspopa Krulja. Alojzije Stepinac je aprila 1941. dočekao i pozdravio Antu Pavelića i Slavka Kvaternika, svo vrijeme rata je snažno i otvoreno podržavao ustaše i NDH, i nikada nije osudio niti spriječio nijedan zločin nad Srbima, čak ni one koje su počinili njegovi sveštenici poput fra Sotone – Miroslava Filipovića Majstorovića , fra Đuke Marića, don Ilije Tomasa iz Klepaca, nadbiskupa Ivana Šarića…
Stepinac je 1942. proglašen ustaškim vikarom, sa Pavelićem se zvanično sastao 20-ak puta, vodio ga je kod pape u Rim, a čak je i nakon Drugog svjetskog rata preko Vatikana pomagao njegovo bjekstvo i skrivanje pacovskim kanalima, te na suđenju 1946. izjavio da podržava Nezavisnu Državu Hrvatsku, koja je počinila genocid nad Srbima. Podržavati i hvaliti Stepinca i ustaše ne predstavlja ništa drugo osim čina
veleizdaje Crkve, vjere i naroda, zbog čega raspopa Krulja treba odmah raščiniti i kazniti.
Pitam se šta bi o nedostojnim svešteniku i njegovim sramnim, licemjernim, izdajničkim i udvorničkim riječima rekao mučenik, postradali banjalučki vladika Platon koga su maja 1941. ustaše sa grupom monaha i sveštenika danima mučile i bacile u Vrbas? Šta bi o raspopu Krulju rekli mostarski sveštenici i bratstvo manastira Žitomislić, koga su za jedan dan zvjerski umorile ustaše zbog Hrista i pravoslavne vjere? Šta li bi rekli potomci žrtava iz Jasenovca, Prebilovaca, Jadovna, Klepaca, Šurmanaca, Draksenića, Drakulića, Livna, Korita, Ržane jame i stotina drugih stratišta u kojima su ustaše ubile skoro milion Srba? Šta bi se desilo sa nekim jevrejskim rabinom, ruskim ili jermenskim sveštenikom il vladikom kada bi branio i veličao naciste, fašiste, Turke i druge zločince koji su ubijali njihove nedužne sunarodnike??? Pitam se zašto uporno ćute Hercegovci i potomci žrtava, nijemo posmatrajući kako nedostojni sveštenici brane krvnike i sramote Crkvu i naš narod?
Riječi raspopa Krulja i ponašanje dijela hercegovačkih sveštenika su plod višegodišnje politike približavanja katolicima i Vatikanu hercegovačkog vladike Grigorija, koji uvođenjem brojnih novotarija nastoji da napravi veliki iskorak u napuštanju tradicionalnog i iskonskog svetosavskog pravoslavnog učenja, koji je vijekovima ukorijenjen u srpskom narodu i tradiciji.
Veličanje Alojzija Stepinca, pomen ustašama na Daksi i brojni drugi skandali i zajedničke molitve sa katolicima i biskupima u katedralama, su jasni pokazatelji izdaje vjere i nacije od strane grupe nedostojnih sveštenika kojima su srebrenjaci i lični interesi važniji od vjere, naroda, države, Crkve i tradicije.
Nebojša Vukanović