Pod pritiskom javnosti i kanonade reakcija zbog izdaje i velikog nacionalnog poniženja u Derventi, u večernjim časovima, tiho i bojažljivo preko „tvitera“ se oglasio pobratim i drugar Zorana Milanovića, koji mu je dao dozvolu da dođe i provocira u Derventi, kao i njegova uzdanica Željka Cvijanović, ali sve im je uzalud. Dodik je prvo branio na tviteru Milanovića, kako je dobar jer poštuje Dejton, da bi kasnije napisao veliku mudrost da je Derventa dio Republike Srpske.
Ključno je pitanje odgovornosti, ko je dozvolio Milanoviću da dođe u Derventu, postrojava demobilisane pripadnike HVO-a i daje im ordenja, i ko je naredio ministru unutrašnjih poslova Siniši Karanu da angažuje jake snage Policije Republike Srpske da prate i štite Milanovića dok je boravio u Derventi i Posavini?
Punih 10 godina uporno govorim da je Milorad Dodika ključni hrvatski igrač koji radi za njihove interese, od borbe za Čovića, treći hrvatski entitet u BiH do Pelješkog mosta i poslova koje iz budžeta Srpske daje Makraču, Čermaku i drugim hrvatskim generalima, ali je trebalo dugo vremena da se narodu skine povez sa lica i da većina shvati kakva je situacija i o kakvom se veleizdajniku radi.
Tiho i stidljivo su se popodne oglasili i iz Boračke organizacije Republike Srpske, kao i nekih lokalnih biračkih organizacija, ali nedovoljno jasno i čvrsto za ovakav skandal, i to tek nakon što sam ih javno prozvao zašto ćute. Treba se samo zapitati, mada je nemoguće zamisliti nešto slično da se dogodi u Hrvatskoj, kako bi se digla HVIDRA i branitelji, i za koliko bi pala Vlada Hrvatske da se nešto slično sa Srbima dogodi na Baniji, Kordunu ili Kninu, da dođu predsjednici Srbije i Republike Srpske, postrojavaju ili daju ordenja vojnicima i oficirima bivše Vojske Srpske Krajine?
Takođe ne treba umanjiti ni činjenicu da se načelnik Broda Zoran Vidić sastao sa Milanovićem, i to dan uoči obilježavanja stradanja Srba u Sijekovcu, što je nedopustivo. Da ima dobre namjere, Milanović bi prvo došao u Brod, položio vijenac i odao počast nedužnim srpskim žrtvama, koje su pobili pripadnici Hrvatske vojske i HVO-a, umjesto što ih je amnestirao i davao ordenja u Derventi.
Nažalost kod nas se događaji i skandali smjenjuju kao na traci, narod slabo pamti i brzo zaboravlja, pa će vjerovatno neka afera ubrzo zasjeniti izdaju i skandal u Derventi. Uprkos tome ovo će sigurno odzvanjati u ušima i glavama mnogih dugo vremena, ostaviti neizbrisiv trag, kao svjedočanstvo naše propasti i vijeka izdajnika u kome je sve bilo na prodaju.
Nebojša Vukanović
