palpal

Zagrljeni

Baš je lijepo vidjeti glumce kako se grle i ljube pred kamerama, glume kao neku bliskost, dobre odnose i međusobnu saradnju, a sve me podsjeća na mafijaške kumove, zagrljaje i  poljupce smrti u filmovima Franciska Kopole i drugih poznatih režisera koji su snimali filmove o italijanskim mafijaškim porodicama. Pritisnut pisanjem u javnosti o sukobu sa ministrom policije Dodik je pred narodom usiljeno zagrlio Lukača, želeći da ostavi utisak bliskosti i da je pisanje neosnovano, ali je na ovaj način samo potvrđen duboki jaz i razdor.

Nema velike razlike između Dodika i Lukača, obojica su korumpirani i do guše umiješani u kriminal, jedan o drugom puno toga znaju, još od 1998. kad je Lukač sa Ćeranićem izvodio puč, uz pomoć Amerikanaca dovodio Dodika i Biljanu na silu na vlast, i međusobno se drže u šaci. Lukač sve zna o kriminalu, pljački države i prljavim poslovima Dodika, a sa druge strane Dodik sve zna o namještanju tendera i poslova u MUP-u, vezama sa kriminalom…

Dodik nema snage da ukloni Lukača i nije ga puno oslabio Kostreševićem, a sa druge strane Lukač nema hrabrosti da uđe u otvoreni sukob sa Dodikom, pa već dugo vremena vlada sukob niskog intenziteta koji bi uskoro mogao da eskalira.

Samo dan nakon mafijaškog zagrljaja pred patrijarhom, Lukač je poslao jasnu poruku Dodiku, između redova, izjavivši da neće biti sukoba i da će oni koji zveckaju oružjem i pričaju o ratu ponovo svoju djecu i porodicu, kao u prošlom ratu, poslati na sigurno.

 

Jasno je na koga je Lukač mislio i aludirao, a ostaje nam da sačekamo konačan rasplet ovog najžešćeg tihog sukoba u režimu, jer Dodik nema puno živaca a dodatno je nervozan ako ne kontroliše u potpunosti policiju i silu, tako da ne vjerujem da ćemo dugo čekati ko će prvi povući potez.

 

Nebojša Vukanović