Bestidni, beskrupulozni, gramzivi, lažljivi i pohlepni su se namnožili kao rojevi insekata oko leša, nažalost godinama dominiraju srpskom političkom scenom, kojom zaudara zadahom truleži i sveopšteg nemorala. Gledajući sinoć u Utisku nedelje Milicu Zaglupnicu, njenu drskost i bezobraluk, zapitao sam se kako ona i Nestorović, Šešelj ili Nešić, Stanivuković, Stevandić, uprkos svemu i dalje postaju, liče međusobno kao jaje jajetu, imaju isti izraz lica, govor tijela, ponašanje kao da ih je jedna majka rodila?
Da li su svi nastali u jednom centru na istom obrascu i matrici a onda klonirani na različita mjesta? Kako je moguće da ljudi masovno gutaju iste udice i da nijednu istorijsku lekciju ne možemo da naučimo i izvičemo neke pouke, kako se skupe greške ne bi ponavljale? Sodoma i Gomora!
U jednom mi je drago što se sad sve desilo jer je pokazalo da sam za nju, Nestorovića i drugu udbašku šgadiju, bio u pravu isto kao za Nešića, Selaka il Vojina Mijatovića, ali sam zabrinut što ovoliku kontaminacime i koncentracije ljudskog ništavila i otpada, koncentrisanu na malom prostoru, ne bi mogla bez teških posledica da absorbuje ni velika Kina sa milijardu i kusur stanovnika, a ne mala nacija razorena po svim šavovima. Posledice njihovog djelovanja i bujanja, bolje reći rasads iz centra moći koji ih planski lansira i produkuje, su katastrofalne i ostaviće teške i duboke posledice od kojih ćemo se teško oporaviti.
Kod nas je sve masovno počelo, i sa ove naše strane Drine ključna je bila 2014. godina, afera dva papka, kada su Ilija Stevančević i Vojin Mitrović „preletili“ na drugu stranu bez ikakvih posledica, prije svega institucinalnih. Narod je sve brzo zaboravio, čak ih je umjesto političke kazne i osvete narod nagradio na narednim izborima, a onda je njihovo izopačeno ponašanje postala praksa, pa su papci počeli da bujaju kao pečurke posle kiše. Efekat destrukcije je ogroman a najveći je što narod klone u apatiju i povlači se, prestane da vjeruje bilo kome, a to i jeste krajnji cilj kreatora koji vuku konce iz sjene.
Njihovim stopama krenuo je odmah naredne 2015. godine Stevandić, nagrađen za nemoral raznim ordenjima, funkcijama i nekretninama, a onda se se kao na traci redali Bojić, Mićić, Obren Petrović, Čavić, Šešić, Banjac, Tubin pa do Stanivukovića, koji čeka sa svojom družinom ko zapeta puška znak kad će da pretrči. Politička korupcija i nemoral postali su pravilo i obrazac ponašanja, a ne izuzetak za naučno posmatranje i izučavanje, i to je put u propast i potpuno razaranje jedne nacije i društva.
Pitanje je samo ko je sledeći i ko će naslijediti Milicu Zaglupnicu, obmanjivati narod po zadatku UDBE uz pomoć masovnih medija? Koliko puta se mora ponoviti istina, koja je često sumorna, otvoriti narodu oči i predviditi šta će se dogoditi pa da napokon većina progleda i prestane ponavljati skupe greške iz prošlosti?
Spada nam nema ali propasti nećemo. Kako izaći iz začaranog kruga, zaustaviti spiralu izdaje, laži prevare, konvertitstva kada su sudovi i institucije zarobljeni, ne funkcionišu i ne rade po zakonima i Ustavu? Puno je pitanja koja traže odgovore, a nadati se da će se napokon naći izlaz, koji uvijek postoji, iz teške situacije i ponora u koji smo kao narod upali?
Nebojša Vukanović
