Ovih dana obilježavamo 100 godina od velike žrtve, ali i pobjede napaćene Srpske vojske, koja je za kratko vrijeme na konjima došla od Soluna do Beča, oslobodila ne samo Srbiju i Crnu Goru, već sve južne Slovene. Kralj Petar bio je 1918. iscrpljen, star i bolestan i nije prvih dana oslobođenja došao u Srbiju jer se liječio u Solunu, ali je za samo 11 godina vlasti, od 1903. do 1914, poštenim radom i ličnim primjerom stvorio od Srbije jaku regionalnu silu. Kralj Petar je bio pošten i skroman vladar, kakvih je nažalost malo kod Srba u poslednjem vijeku, dijelio je sudbinu svog naroda, sa vojskom prešao preko Albanije jedući iz istog kazana sa vojnicima, a njegova oba sina, Đorđe i Aleksandar, nisu bili dezerteri koje je sklonio na sigurno već vojskovođe koje su predvodile Srpsku vojsku od Kumanova i Bregalnice do oslobođenja 1918. godine i počasnog marša ulicama Beograda, Podgorice, Banjaluke..
Bolestan i star, kralj Petar je vlast prepustio mlađem sinu Aleksandru, koji je nakon oslobođenja stvorio Jugoslaviju, pokušavajući da riješi nacionalno pitanje svih južnih Slovena. Danas nakon bolnih iskustava znamo da je napravljena velika istorijska greška, koja je skupo koštala Srbe jer Aleksandar nije napravio jasnu granicu između Srba, Hrvata i Slovenaca, kako bi se znalo šta je čije kad „braća“ požele da se rastave. Skromni kralj Petar je umro 1921. godine, a pitanje je šta bi rekao sada da ustane i vidi u kakvom je stanju srpski narod, Srbija i Republika Srpska 100 godina posle pobjede i istorijskog oslobođenja. Sigurno bi bio zbunjen i razočaran. U njegovo vrijeme građani i mediji su bili slobodni, i nije bilo RTRS-a, PINK-a, Informera, Kurira i Hepija koji umjesto kazivanja istine truju narod lažima, podvalama i spinovima. Građani Kraljevine Srbije u doba Petra Karađorđevića bili su slobodni, kralj i Vlada ih nisu dijelili, ponižavali i tražili partijsku knjižicu kako bi neko orao svoju zemlju, radio na željeznici, pošti i državnoj službi.
Slobode koja je krvavo stečena nažalost više nema, i srpski narod je danas pokoren, ali ne od stranog već domaćeg, unutrašnjeg šljama i okupatora. Na čelu Srbije i Republike Srpske nalaze se korumpirani vlastrodršci koji su uzurpirli zarobljene i privatizovane institucije, vladaju kao tirani dijeleći i pljačkajući svoj narod pod plaštom lažnog patriotizma. Kakistokratija, vladavina najgorih, je trenutni oblik vladavine i uređenja u Srbiji i Republici Srpskoj, a vlastodršci su se okružili nesposobnim ulizicama, poltronima i papcima. U vrijeme kralja Petra nije bilo papaka, i kad bi vidio naš parlament i političku scenu pitanje je kako bi mu objasnili ko je Stevandić, Čavić, Vojin Mitrović, Bojić i ostali konvertiti, savremeni janjičari koji prodaju vjeru za večeru, mijenjaju interesno i radikalno svoje stavove svakih par mjeseci. Vojnici kralja Petra su umirali od gladi ali nisu opljačkali nijednu kuću i maslinjak u Albaniji i Grčkoj, i kralju ne bi mogao da shvati zašto tajkun i ratni profiter Vojin Mitrović javno sebe ponižava a ima stotine miliona dolara imovine.
Kako bi moralno slomili sopstveni narod, savremeni lažni srpski voždovi za prve saradnike su uzeli poslušne marionete i dvije (polu) Hrvatice, jednu lezbejku i jednu ustašku unuku. Kriminal i korupcija su dostigle alarmantne razmjere, pljačka se i nekažnjeno otima sve što se može dokučiti, zbog čega su Srbi najsiromašniji narod Evrope, pa zbog bijede masovno se iseljavaju sa svojih ognjišta.
Sadašnji predsjednik Srbije, svojim čudnim ponašanjem, stalnim kukumakanjem i raspravama, izmišljanjem zavjera i državnih udara, kontrolom medija i promjenama supruga, okretanja od Rusije ka zapadu, težnjama predaji dijela Srbije kroz tzv. „dijalog“ o Kosovu, podsjeća mnogo na nesretnog, nedostojnog i šizogenog kralja Milana Obrenovića, koji je nakon razvoda sa kraljicom Natalijom želio da cijelu Srbiju da utopi u Austro-Ugarsku monarhiju.
Sigurno bi kralj Petar bio jako tužan kad bi nas vidio kako smo podijeljeni, zavađeni, pohlepni, i kako su političari na vlasti moralno unakazili narod namećući negativnom selekcijom svoj obrazac beskrupuloznog ponašanja, pljačke i otimanja. Teško je objasniti zašto Srbi sami srljaju u jamu, jedni drugim zabijaju nož u leđa, otimaju i ubijaju, pustoše i pljačkaju svoju državu i sunarodnike. Trčimo vukovima na vlasti pod zube, i teško je objasniti zašto povratnici na spaljenim ognjištima glasaju za Čovića i one koji su im kuće spalili i ukidaju im osnovna, ustavom zagarantovana prava.
U prošlom vijeku u ratovima za slobodu postradalo je 2,5 miliona Srba, i izgleda da su ginuli najbolji kako bi vladali najgori i potonji. Kao narod prolazimo novu Golgotu, moralni, demografski i ekonomski sunovrat, i nažalost nemamo puno razloga za slavlje i radost jer nismo dostojni velike žrtve naših predaka koji su ginuli za našu slobodu, a mi je prodajemo u ruke tirjana za šaku srebrenjaka. Sigurno je da bi se zaboravile najezde Huna, kada bi, ne daj Bože, Mile i Aco poveli svoje partijske vojske i funkcionere put Grčke, i mnogi bi se pitali šta se dogodilo sa časnim i hrabrim potomcima kralja Petra, koji su gladni gubili glave ali su sačuvali obraz.
Nebojša Vukanović
