Nakon šest dana putovanja biciklima na Svetu Goru, proslave Petrovdana u Hilandaru i uspona na Atos članovi Biciklističkog kluba Leotar se vraćaju kući. Članovi Biciklističkog kluba Leotar uzrasta od 16 do 73 godine predvođeni predsednikom kluba Blagojem Rosandićem vraćaju se sa hodočašća sa Svete Gore, nakon velikog podviga i promocije našeg grada i Hercegovine.

Iza njih je pređenih 813 km biciklima za šest dana kroz Hercegovinu, Crnu Goru, Albaniju, Sjevernu Makedoniju i Grčku. Cijelo hodočašće im je kako kažu proteklo bez ikakvih problema jer su išli sa čvrstom vjerom i ništa nije moglo da ih omete. Čak ni vreli julski dani nisu ih spriječili da dnevno voze bicikle u prosjeku preko 130 km.

Nakon večernje molitve u Sabornom hramu Sv. Preobraženja Gospodnjeg u Trebinju i blagoslova o. Miroslava i o. Mladena krenuli su na put. Prvi dan ih je čekao uspon preko Klobuka a onda put preko Nikšića i Podgorice do Božaja gdje su konačili na granici sa Albanijom. Sitna kiša ih je zatekla samo prvi dan na putu kroz Bjelopavliće dok su gledali na manastir Ostrog pa kažu kako su imali osjećaj da ih blagosilja Sveti Vasilije i želi im srećan put na Svetu Goru. Drugi dan su ušli u Albaniju bez ikakvih problema a onda biciklističkom stazom uz sami magistralni put sve do Skadra. Pominju kako bi ovakve staze i kroz Republiku Srpsku dobro došle a nema ih nikako nego samo po užem centru gradova.

Dalje su preko Lješa došli u glavni grad Albanije Tiranu gdje su odmorili drugi dan po vrlo povoljnoj cijeni u hotelu u Tirani. Treći dan su vozili od Tirane prema Elbasanu gradu prvog srpskog svetitelja Svetog Jovana Vladimira. Biciklisti napominju kako kroz Albaniju nisu imali nikakvih problema i da su ljudi prema njima bili maksimalno susretljivi i ljubazni ali i kako Albanijom vlada opšti urbanistički haos, kako su usput divlje deponije na svakom koraku a rijeke su im pune smeća. Nije ni kod nas mnogo bolja situacija ali Albanija u tome prednjači kako nam kažu. Još jedan ozbiljan uspon ih je čekao do prelaza sa Sjevernom Makedonijom i iz Albanije su izašli da im nisu dokumenta ni pogledali kako kažu.

Spustili su se do Struge i na noćenje došli u Ohrid kod našeg čovjeka Nikolića. Kako kažu Ohrid diše punim plućima i grad je prepun turista a cijene nisu velike kao ni u Albaniji. Napominju samo kako je gorivo najjeftinije u Sjevernoj Makedoniji, čak za jednu marku jeftinije nego u Albaniji. Četvrti dan voze kroz prelijepe planinske krajeve od Ohrida prema malom mjestu Resenu. Tu im se žene žale na jako male plate i kako rade za 300 evra i da bi rado otišli negdje na rad. Zadnji grad u Sjevernoj Makedoniji kroz koji prolaze je Bitolj gdje ulaze u Grčku i noće u malenom mjestu uz granicu. Vladalo je pričaju opšte oduševljenje vožnjom kroz Grčku gdje su uz obje strane puta prelijepi voćnjaci kojima se ne nazire kraj a deponija i smeća skoro pa i nema uz put.

Do Soluna voze peti dan i po dolasku u Solun idu na Srpsko vojničko groblje Zejtinlik da se poklone na grobu nedavno preminulog čuvara groblja legendarnog đeda Đorđa Mihailovića. Oni što dolaze prvi put žale što nisu imali sreće da ga upoznaju jer se upokojio samo sedam dana ranije. Silaze u kosturnicu gdje svako traži nekoga svoga među 7500 imena div junaka.

Iz Soluna ih put vodi šesti dan do njihovog krajnjeg odredišta biciklima a to je Uranopolis na samom moru od kuda će naredni dan brodom put Hilandarske luke Jovanjica. U Hilandar stižu i prisustvuju večernjem bdeniju pred praznik Petrovdan. Piju vode iz bunara Svetog Save, obilaze Milutinovu kulu, pirg Svetog Save, i odmaraju u hladovini masline Cara Dušana na putu do manastirskog vinograda.

Govore kako sve više naših ljudi posjećuje ovu drevnu svetinju i da se dugo čeka da bi se dobio blagoslov i Diamontirion za ulazak zbog ogromnog broja zainteresovanih. Nakon par sati spavanja prisustvuju Liturgiji i proslavi Petrovdana. Poseban utisak je na njih ostavila manastirska trpezarija i bratstvenički ručak sa Hilandarskim monasima. Nakon ručka odlaze do luke Jovanjica i dalje brodom do Svete Ane. Nakon iskrcavanja kreće penjanje do vrha Atosa.

Iako umorni od šestodnevne vožnje biciklima i pređenih preko 800 km, niko ne odustaje i bez problema izlaze za šest sati na vrh Atosa koji se nalazi na visini od 2033 metra. Njihovoj sreći nije bilo kraja kada su izašli na sami vrh i govore da je to nešto posebno što se ne može opisati riječima nego se treba doživiti. Prave par fotografija za uspomenu sa vrha i silaze na konak u Panagiju koja se nalazi ispod samog vrha na nekih 1500 metara. Tu ostaju do kasno u razgovoru sa Grcima i ujutru se spuštaju do luke odakle se brodom vraćaju u Uranopolis i dalje za Hercegovinu.

Pozivaju sve koji mogu da posjete manastir Hilandar i popnu se do vrha pravoslavlja Atosa jer ovakva hodočašća ostaju urezana do kraja života. Čestitke našim hodočasnicima Radenku, Blagoju, Milošu, Nikoli, Đorđu, Andreju, Urošu i dvojici Aleksanda koji dostojno predstaviše naš Grad i da nam se zdravo vrate.

Nebojša Vukanović