Večeras sam se družio sa Ljubinjcima, i dogovarao koji su osnovni zahtjevi i problemi koje treba potencirati i rješavati u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Magistralni put prema Trebinju i Stocu je žila kucavica za Ljubinje, i rekonstrukcija i modernizacija puta je ključ za opstanak, jer ukoliko ostane u ovakvom stanju Ljubinje će biti pravo slijepo crijevo Hercegovine koje će svi zaobilaziti u širokom krugu. Zato je neophodan stalni snažan pritisak na Puteve i Vladu Republike Srpske kako bi napokon ispunili staro obećanje.
Iako Hercegovina proizvodi 70% struje u Republici Srpskoj, Ljubinje se snabdijeva strujom iz Federacije, i svakako da treba napraviti rezervni vod jer postojeći od 110 volti preko Popovog polja nije dovoljan za snabdjevanje opštine u slučaju veće havarije.
Od završetka rata Vlada Srpske nije imala nijednu značajniju investiciju u Ljubinje, a umjesto podrške opstruisana je investicija Rodoljuba Draškovića i kompanije „Svislajn“ u proizvodnju hrane. Vlada je bacila 1,3 miliona maraka preko IRB-a u suludi projekat bjegunca Dragana Vučetića i famoznu Fabriku peletači, a nedavno je dvorskom tajkunu plaćeno 3 miliona iz budžeta za kupovinu hotela. Najavljeno je otvaranje Doma za stare, pa se nadati da će Vlada napokon ispuniti obećanje i zaposliti bar dvadesetak radnika u Starački dom, i tako donekle opravdati kupovinu starog hotela u centru grada, jer je i 20 radnika od velikog značaja za Ljubinje.
Ljubinje je zapostavljeno od svih posleratnih Vlada, iako je svojevremeno imalo i premijera, i red je da se bar donekle isprave nepravde iz prošlosti. Obilazak Ljubinja i Popovog polja završio sam posjetom manastiru Zavala i igumanu Vasiliju, koji sutra proslavlja krsnu slavu Vavedenje presvete Bogorodice.
Nebojša Vukanović
