Mediji su iznenađeni i pišu o toplom i srdačnom dočekom vladike Joanikija u Beranama, ispred manastira Đurđevi Stupovi, gdje se okupilo mnoštvo našeg naroda da uz najveće počasti dočeka vladiku koji je bio utamničen u Nikšiću. Dok sam studirao u Crnoj Gori upoznao sam mnogo Vasojevića, od reda sve dobrih i časnih ljudi, kao i ostali naroda sa sjevera Crne Gore, pa tako nisam nimalo iznenađen dešavanjima naroda u Beranama, Herceg Novom, Nikšiću i širom Crne Gore.
Vasojevići, prema predanju i istorijskim izvorima, potiču od Vasa, porijeklom Hercegovca, bliskog rođaka Vukana Nemanjića, sina Stefana Nemanje, koji se doselio u selo Lijeva Rijeka, centar Vasojevića i od koga je nastalo najveće pleme u Crnoj Gori.
Vasojevići su dali puno znamenitih ljudi, a porijeklo iz ovog velikog srpskog plemena vodi Vuk Stevanović Karadžić, Karađorđe Petrović i svi vladari iz dinastije Karađorđevića, kralj Petar je još prije dolaska na prijesto dao da se obnovi porodična kuća u selu Kraljama kod Andrijevice, Slobodan Milošević, čiji je predak odselio u Srbiju iz sela Lijeva Rijeka, koje se smatra rasadnikom srpstva, potom vojvoda Petar Božović, glumci Petar Božović i Dragan Nikolić…
Vasojevići su postradali u brojnim ratovima, i bili su česta meta napada i progona upravo zbog snažnog patriotskog duha i pridržavanja normi Vasojevićkog zakonika koji je imao svega 12 tačaka.
Koliko su Vasojevići od velikog značaja za ukupno stanje u Crnoj Gori vidi se iz arhivskog dokumenta, Naređenja Komunističke partije Jugoslavije koje su potpisali čelnici KPJ Milovan Đilas i Vlado Martinović Bajica, od 5.2.1942. godine, u kome se partijskim komesarima i komandantima partizanskih odreda iz Berana, Andrijevice, Mojkovca, Kolašina i Bijelog Polja naređuje da napadnu Vasojeviće jer su veliki Srbi! U direktivi piše da bez milosti treba pobiti sve Vasojeviće koji nisu komunisti i pristalice njihove ideologije, opljačkati stoku i domaćinstva a potom spaliti kuće.
Đilas naređuje strogo postupanje i strijeljanje i partizanskih komandanata ako se budu kolebali ili odbiju poharu Vasojevića, a prilikom napada ne smiju se sukobiti sa okupatorima, Italijanima i Nijemcima, u skladu da preporukom Tita i Partije od 27.12.1941. godine.
Ovo Đilasovo naređenje i depeša govori o crnogorskim lijevim skretanjima, brutalnosti i razmjera stradanja u Drugom svjetskom ratu, i na tragu je one čuvene prepotuke Moša Pijade da treba što više sela i kuća popaliti, kako bi se stvorilo što više sirotinje i tako narod na silu natjerao da krene u šumu o zbjeg jer je ostao bez imetka i imovine.
Sadašnji napadi bezbožnika i neokomunista na Crkvu i Srbe u Crnoj Gori prestavljaju samo prirodan tok i nastavak jedne politike rasrbljavanja i čupanja iz korjena jednog naroda, a Milo Đukanović nastavlja gdje je stao utemeljitelj crnogorske nacije Milovan Đilas, kasnije Titov disident, Stevo Kapičić i ostali.
Nebojša Vukanović
