Nisam očekivao da će doći do izbijanja rata i sukoba između Rusije i Ukrajine, ali igre između istoka i zapada, Rusije i NATO-a, odlaze korak po korak sve dalje. Kijev je nekada bio centar Kijevske Rusije i nazivan je „majkom ruskih gradova“, a nažalost danas je počeo prvi rat između Rusije i Ukrajine, koje su do 1991. bile dio bivšeg SSSR-a.

Kad se veliki i slonovi sukobljavaju najviše strada trava, i žao mi je ljudi koji su poginuli i koji će nastradati, a nadam se da neće doći do veće eskalacije sukoba i da će rat ubrzo prestati. Upravo zbog ovakvih stvari uporno apelujem da se na ovim prostorima okrene list, u fokus stavimo ekonomska pitanja i prestanemo stalno podizati tenzije, biti polje za potkusurivanje velikih i žrtve korumpiranih političara koji su marionete u rukama centara moći.

Sigurno je da će dešavanja u Ukrajini poslužiti za nove podjele i tenzije i na našem prostoru, da će jedni biti za Ukrajinu i NATO a drugi podržati Rusiju i Putina, ali bi sada trebalo biti mudar i apelovati da rat i stradanje prestane, ne stavljajući se na nečiju stranu, jer ako ništa drugo eventualno zamjeranje Rusiji ili velikim silama zapada imaće ekonomske posljedice. Izvjesno je da BiH neće imati usaglašen stav jer će oni koji se zalažu za priznanje nezavisnosti Kosova i koji su podržali agresiju NATO-a na Srbiju i SR Jugoslaviju 1999. sada licemjerno osuđivati Rusiju, a sa druge strane nemoguće je očekivati da predstavnici Republike Srpske glasaju da se uvedu neke sankcije Rusiji i pridruže pritiscima sa zapada.

Ne bi bilo mudro i korisno, a bojim se da će biti takav rasplet događaja, da recimo Bisera Turković, Bakir Izetbegovića i Šefik Džaferović počnu u javnosti napadati Rusiju i tražiti sankcije a Dodik da je brani, kako bi dobili neki politički poen, da u Sarajevu zgrade budu žuto-plave a u Banjaluci bijelo-plavo crvene, kao što svaki sukob u svijetu ima refleksije kod nas. Možda se uzgledaju na Čovića, za koga vjerujem da će mudro stajati po strani, i da neće odgovoriti konkretno ni na jedno novinarsko pitanje osim što će apelovati na mir i prekid sukoba.

Tenzije između Ukrajine i Rusije traju dugo, a kulminacija koja je dovela do današnjeg sukoba počela je 2014. godine kada je zapad organizovao proteste u Kijevu, puč i prevrat na Majdanu, na silu svrgnuo predsjednika Janukoviča, pojačali antirusko raspoloženje, posebno na zapadu Ukrajine, te vršili pritisak da se Ukrajina približi NATO-u, što je svakako prijetnja njenoj bezbjednosti.

Nedavna posjeta novog njemačkog kancelara Plava Šolca Moskvi i prijeteći ton, te licemjerno slanje par hiljada šljemova i pancira u Kijev koji su trebali tobože da spasu Ukrajince od Ruske Armije, podsjetilo me je na vrijeme kada su Gering i Fon Bok tražili od Ukrajinaca da se pridruže Blickrigu i napadu na Moskvi u ljeto 1941. kad je Vermaht okupirao Kijev i Ukrajinu, jer ipak toliko je živih svjedoka dešavanja iz Drugog svjetskih rata da bi se trebale izvući pouke iz prošlosti i znati da je Rusija imperija koja neće dozvoliti da NATO dođe na njenu granicu i blizinu Moskve. Zapad će izdavati saopštenja, osuditi napad al jasno je da nema značajnije pomoći jer je Rusija nuklearna sila, i da će Ukrajinci, prije svega narod i sirotinja, platiti veliku cijenu u igrama istoka i zapada.

Ukrajina je poslužila za opipavanje pulsa Moskvi, zapad je očito gurao svoje da vidi koliko daleko se može ići, i očito da je Putin odlučio da je Ukrajina crvena linija koja se ne može preći, i da neće dopustiti gaženje Rusa u susjednoj zemlji. Što je dozvoljeno Jupiteru nije volu, nema pravde u svijetu ali iz svega treba izvući pouke, i sjetiti se da su Amerika i njeni „saveznici“, razorili pola svijeta bombardovali Saveznu Republiku Jugoslaviju 1999. bez odobrenja Savjeta bezbjednosti, Libiju, Siriju, Irak, Avganistan, Vijetnam, Panamu…

Žao mi je slovenskog naroda koji će postradati u ovom ratu, i iskreno se nadam da će rat brzo prestati, ali od jutros svijet sigurno neće biti isti. Sigurno je da će doći do dodatnog porasta cijena nafte, plina i hrane, novih turbulencija i krize u Evropi, da će posljedice biti dugotrajne ali valjda svjetski moćnici dobro razmisle o posljedicama svoje politike i odluka.

Nebojša Vukanović