Veoma zanimljiv tekst i tema koju je obradila Zagorka Grahovac, profesor engleskog jezika u Srednjoškolskom centru u Nevesinju i povjerenik Za pravdu i red – liste Nebojše Vukanovića u Nevesinju. Zaga je istraživala pisanje slovenačke štampe o izvozu smeća i opasnog otpada u Bosnu i Hercegovinu, te kako Slovenci vrebaju talente, pomno prate takmičenja u školama u Republici Srpskoj, talentovanoj i nadarenoj djeci odmah nude stipendije i pogodnosti kako bi studirali u Sloveniji.
Uvozimo smeće izvozimo genijalce
Ovih dana štampa i mediji u Sloveniji mnogo pišu i govore o izmjenama i dopunama Bazelske konvencije, koje su usvojene u cilju efikasnije kontrole prekograničnog kretanja i skladištenja opasnog otpada. Nova pravila Evropske Unije stupila su na snagu 1-og januara ove godine a pod lupom je naročito plastični otpad. Iako se pravila itekako tiču i naše zemlje, na web stranici Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske te na stranici Fonda za zaštitu životne sredine, o ovoj temi ne mogu se pronaći bilo kakvi podaci i informacije.
Slovenija hvali kako su u prethodnoj godini uvoz otpada smanjili za oko 15 % a izvoz otpadnih materija povećala za skoro 50 %, a kao krajnja odredišta za skladištenje smeća navode se Turska, Srbija i Bosna i Hercegovina. Naša ministarstva ne žele da se pohvale kako smo upravo mi iz Slovenije primili najviše smeća, od ukupno 200.000 tona koliko su Slovenci izvezli prošle godine.
Slovenačka štampa precizno navodi da je većina od 2900 izvoznih carinskih deklaracija za prošlu godinu bila označena kao plastični otpad , pri čemu su u oko 70 % slučajeva odredišne zemlje bile BiH i Srbija. I ne samo to, Bosna i Hercegovina je bila uglavnom odredište za otpadno gorivo, takozvano RDF, otpadne metale i nemetale. I bez uvoza, mi smeća imamo napretek, i zapravo je ono jedino u čemu ne oskudijevamo. Prema podacima jedne studije Centra civilnih inicijativa, mjesečna potrošnja samo plastičnih kesa u BiH iznosi oko 100 miliona komada. Kako proces razlaganja jedne plastične kese u zemljištu traje oko 400 godina, jasno je kakvu zemlju djeci ostavljamo u nasljedstvo.
Sa druge strane, oči naših susjeda nisu uprte samo u smeće. Slovenci budno prate sva dešavanja u regionu pa čak i rezultate regionalnih i državih takmičenja učenika srednjih škola. Gotovo odmah po objavi, učenicima koji su ostvarili dobre rezultate na takmičenjima iz matematike stižu ponude za studiranje na prestižnim slovenačkim univerzitetima, uz stipendiju ( sa kojom neki izdržavaju cijelu porodicu), obezbjeđen smještaj za vrijeme studiranja i sve ostale beneficije koje takvi učenici i zaslužuju. Valjda je to i svrha održavanja takmičenja, da ih uoče i odvedu drugi, jer se ne sjećam da je ikada slična ponuda pristigla sa nekog od naših fakulteta.
Mnogo puta su učenici nevesinjske gimnazije pobjeđivali na takmičenjima iz matematike i dobijali takve ponude, a ponekad su neki od njih pitali nas profesore za savjet šta da urade.
Zar da ih ohrabrujemo da idu, pa da ostanemo bez jedinog vrijednog kapitala i resursa kojeg imamo jer sve drugo što smo imali smo uništili. Zar da im kažemo da ostanu, kad znamo da se pamet negdje drugo mnogo više cijeni nego kod nas i da će tamo živjeti život dostojan čovjeka. Ili treba da im kažemo:“Bori se! Bori se za promjene! Ti moraš biti ta promjena!“
Šta biste vi rekli svojoj djeci?
Zagorka Grahovac