Nemoćan sam da pomognem našem napaćemom narodu na Kosovu i Metohiji, ili bolje reći evropakim Palestincima, koji žive u getu, zebnji i strahu punih 25 godina. Srbima na Kosovu i Metohiji je najvažnija bezbjednost i sloboda, bez sirena, nasilja, tenzija, straha, borbenih vozila, policajaca i vojnika naoružanih puškama koji kruže oko njihovih kuća i radnih mjesta.
Iako sam prije nekoliko mjeseci normalno ušao preko prevoja Kula i Peći na Kosovo i Metohiju, te se normalno kretao od Peći, Prizrena, Orahovca, Gračanice do Mitrovice i Zvečana, vrlo drski i arogantni, otvoreno neprijateljski nastrojeni pripadnici Kosovske policije sa istim dokumentima danas nisu željeli da nas puste, tvrdeći da sa BiH nemaju diplomatske odnose, i da kao poslanik ne mogu preći preko Brnjaka.
Ipak nakon dužih konsultacija, dok sam o situaciji na sjeveru Kosova pričao sa mještanima, Srbima koji su jako zabrinuti, pripadnici Kosovske policije, u kojoj više nema Srba, odlučili su da nas puste, ali pješke bez automobila. Sam ulazak na Kosovu izaziva osjećaj tuge, jer su svi oko vas tužni i uplašeni, umorni od stalnih tenzija i borbe za opstanak.
Uspio sam se nekako prebaciti do Zubina Potoka, zahvaljujući našim sunarodnicima sa sjevera Kosova i Metohije. Situacija je mirna ali napeta.
Oklopna vozila Kosovske policije i KFOR-a patroliraju Zubinim Potokom i sjeverom, kosovski policajci naoružani su automatskim puškama, a narod koji se jutros okupio ispred Skupštine opštine Zubin Potok u popodnevnim časovima razišao se kući.
Pogledajte razgovor sa građanima Zubina Potoka, šta oni kažu o stanju na Kosovu i Metohiji i tenzijama koje su poslednjih dana doživjele vrhunac…
Nebojša Vukanović
