Goraždevc je najveća srpska enklava u Peći i Metohiji, u kojoj trenutno živi oko 550 Srba, a do 1999. bilo ih je oko 2 500. U Peći i okolini do rata živjelo je skoro 15 000 Srba, a danas u samom gradu nema Srba, a Goraždevac je jedno od rijetkih srpskih sela u kome je narod ostao na svojim ognjištima nakon povlačenja Vojske Jugoslavije i srpske policije u junu 1999. godine, nakon potpisivanja Kumanovskog sporazuma.
Selo je u više navrata napadano posle završetka rata i sukoba, gađano minobacačima, od čega je stradala je starica, a najveća tragedija u selu dogodila se 13.8.2003. godine kada su albanski teroristi i zloglasna UČK izvršili napad na selo i dječake koji su se kupali u rijeci Bistrici, ubili dva dječaka, od 12 i 19 godina, a četvoricu teško ranila, a počinioci nikada nisu otrkiveni i procesuirani, kao što je to slučaj sa svim napadima na Srbe na Kosovu i Metohiji.
U Goraždevcu sam razgovarao sa Miodragom Stevanovićem, mladim pravnikom koji čeka treće dijete, koji se bori da opstane u teškom okruženju. On je 1999. godine izgubio rođenog brata, koga su albanski teroristi ubili kada je imao svega 20 godina, i Miodrag svjedoči o iskušenjima sa kojima se suočavaju Srbi u enklavama i neprijateljskom okruženju.
Život u strahu, nesigurnost, neizvesnost i loša politička situacija uzrok su što mladi Srbi nažalost odlaze sa svojih ognjišta Metohije, napuštaju Goraždevac i druga srpska sela.
Sa domaćinima iz Goraždevca otišao sam na ručak u Peć, u kojoj nema više nijednog Srbina, ali se smijnj slobodno kretati i govoriti srpskim jezikom, za razliku od Drenice i Đakovice gdje i dalje nije slobodno šetati ulicom i pokušati nešto kupiti ili naručiti na srpskom jeziku.
Pogledajte video priloge i razgovor sa Srbima u Goraždevcu…
Nebojša Vukanović
