Od kako je smijenjen sa mjesta banjalučkog kadije i prvog čovjeka VSTS-a, i tako u nemogućnosti da dijeli (ne)pravdu, Tviter-kadija Milan Mito Tegeltija raspisao se po društvenim mrežama. Kad već ne smije da radi svoj posao i posavjetuje nešto pametmo svog šefa i poslodavca Milorada Dodika, kome je formalno savjetnik, onda prosipa  mudrosti po tviteru i komentariše sve teme, od politike, kuvanja specijaliteta po restoranima, do muzike, biznisa i politike.

Ipak najzanimljivije mi je naprasno veliko dušebrižništvo i briga za poslanike Kluba Pokreta za državu i Bošnjake u Republici Srpskoj, ako „pogriješe“, „samoisključe“ se iz vlasti slušajući signale iz Sarajeva i ne glasaju da Dodik i SNSD imaju 4 delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, jer će biti opozicija a glasači će da trpe. Kakvo je to društvo u kome će glasači i njihovi izabrani predstavnici da trpe i snose posledice zbog iskazanog političkog stava, i zar nije po Ustavu zagarantovana sloboda govora i političkog djelovanja?

U pauzama gozbe, obilaska prestižnih džet&srt restorana i hakune-matate na domaći način, Mita Bekrija lije krokodilske suze i jadikuje nad sudbinom Bošnjaka u Republici Srpskoj, dok ih njegov šef uporno vrijeđa i ponižava, te im sugeriše da ne budu naivni i glasaju za SNSD, da ne bi trpili posledice, jer ako se njegov šef naljuti tek će onda da vide vraga.

Tvitovi nepotkovanog Mita Bekrije jasno pokazuju da smo utonuli u mrak, jednoumlje i totalitarizam, ali i veliki strah režima da će izgubiti poluge moći ako ne budu vlast u Savjetu ministara BiH.

Ostaje da se vidi da li će lideri bošnjačkih partija, prije svega SDP-a, DF-a, NIP-a i „osmorke“ pokleknuti pod pritiskom i ucjenama Dodika, dati mu ključeve cijele države u ruke i mazohistički podržavati politiku tenzija, ucjena, blokada i kriminalizacije društva, trpiti i nagrađivati stalne napade, poniženja i uvrede, ili će napokon da pokušaju da se otrgnu Dodikovom smrtonosnom zagrljaju i daju priliku normalizaciji stanja u državi i društvu.

Nebojša Vukanović