Partija je uspjela da na silu okupi svoje sužnje i pristalice na prvom mitingu u Trebinju, ali tužna lica na tužnom skupu, bez ikakve energije, entuzijazma i poruke koja je poslata, dovoljno govore o atmosferi, ne samo na skupu već u redovima vladajuće stranke i režima.

Mnoge je sramota što su bili  natjerani i što su zbog posla morali doći na skup, pa su gledali u pod ili telefon, nastojeći da izbjegnu objektive kamera i fotoaparata kako bi njihov dolazak ostao neprimjećen, jer svi znaju da se radi o predstavi i da će se sutra crveniti i sramotiti što su pristali na ucjene i bili primorani da budu dio predstave.

Jedino se osmjeh mogao vidjeti na licu bio je kod Baće Vujovića, koji je očito veoma srećan i ponosan jer se progurao visoko u Partiji pa je čuvao leđa premijeru Viškoviću, tik do Lakija Lučijana.

Skupilo se u Trebinju svo ljudstvo i tehnika režima, ministri, poslanici, direktori i „lideri“, poput Banjca, Đokića i Stevandića, a ako su nam oni prva linija odbrane Republike Srpske teško nam se piše.

Sam pogled naših lidera, mudra zagledanost u daljinu, nekako ulijeva sigurnost narodu da ne treba da brine jer smo valjda u sigurnim rukama preletača, papaka, konvertita, jednom riječju najgoreg ljudskog i moralnog šljama i taloga na ionako mutnoj političkoj sceni.

Iako je bila najavljena, zanimljivo da na mitingu nije bilo ni Željke Cvijanović, kao ni Dodika, a organizator don Luka Lučiano Petrović nije progovorio ni riječ, već je isturio kuma Ćurić dr Mirka da pročita napisani govor, a sva je sreća pa ovaj put nije bio premodulisan, kao onomad na bazenu.

Da bi se napunila dvorana na skup su došli svi hercegovački kadrovi sa pristalicama, od Višegrada, Spomenka Stojanovića i DRPOS-a iz Foče, šure Tamindžije i Nevesinja, Čome Diplome i Bileće, obje struje gatačkog SNSD-a, predvođene načelnikom Mikinkovićem i Srđanom Milovićem, samo nije bio niko iz fočanskog SNSD-a, a o razlozima više detalja ujutro.

Nebojša Vukanović