Žao mi je većine nevoljnika, ucijenjenih i tužnih ljudi koji su bili primorani da danas dođu u Banjaluku na tužni skup podrške režimu. Pognute glave, izgubljeni pogledi i tužna lica potlačenih nevoljnika koji vape za slobodom, pravdom i životom dostojnim čovjeka, obilježila su skup podrške režimu u Banjaluci, licemjerno nazvanim „sloboda“, koje odavno nema u Srpskoj.
Dodikov kiseli osmjeh, i izjava u masi nakon završetka skupa u kojoj o desetoj sekundi počinje govoriti o pandemiji i korona virusu, pokazuju da je svjestan koliko je sati jer je opšta mobilizacija, ucjene, plaćanje i pritisak na sve pristalice i radnike u administraciji dao mršav rezultat, jer je 10-ak hiljada ljudi isuviše malo, a apatija i nedostatak bilo kakve energije jasan pokazatelj koliko je sati.
Borci su pobjednici dana, kao i u ratu, jer su odoljeli pritisku, pokazali karakter i odbranili čast jer su se na dostojanstven način distancirali od politike i svih onih koji bi sa trguju sa njima.
Protest je još jednom istjerao stvari na čistac, jasno pokazao ko je na kojoj strani, ko želi da vidi, i odavno je neke stvari suvišno komentarisati.
Režim je ispucao sve adute, nema više nekog keca u rukavu u ne može da pokrene narod, a opozicija treba da prestane sa kalkulisanjem, posloži kockice i sa najjačim snagama razbije apatiju, vrati energiju, vjeru i nadu ljudima da mogu vidi slobodni, ostati ovdje i imati život dostojan čovjeka.
Nebojša Vukanović
