Svjesni rezultata istraživanja javnosti koje su naručili i raspoloženja građana Trebinja, Luka Petrović i Miko Ćurić krenuli su već u februaru u kampanju, kao da su izbori sutra. Seoski partijski komesari, sve sa crvenim fasciklama, krstare trebinjskim naseljima, potpisuju, pozivaju narod i aktiviste na večere i mezu sa kumovima, kako bi slušali isprazne, otrcane, stare priče i floskule uz talas novih obećanja.

Tužna lica aktivista i pristalica SNSD govore više od hiljadu riječi. Neka Luka, Miko, Ilija, braća Mastilović i ostali komesari Partije dobro razmisle zašto na silu okupljeni ljudi imaju osjećaj stida jer sjede sa njima pa okreću glavu od objektiva, prekrivaju lice rukom, ne žele da ih neko vidi u lošem društvu i objavi fotografije?

Zašto su sva lica tužna, i zašto niko ni na jednoj, od stotinu objavljenih fotografija na stranci SNSD prilikom obilaska naselja, nije nasmijan i dobro raspoložen? Zašto niko na silu ne može da nabavci osmjeh i pozira kao nekada? Da li nam probrane fotografije, i to filtrirane najbolje, više od raznih anketa, komentara i istraživanja javnog mjenja, govore o stvarnom raspoloženju naroda u Trebinju? Zanimljivo da nisu tužna lica samo aktivistima već i gradonačelniku Ćuriću, koji je očito svjestan da sat polako otkucava.

Nakon 20 godina vladanja, mijenjanja funkcija, oni nemaju sa čim da izađu pred narod i Miloša, jer nema obećanog boljeg života, nema fabrika i novih radnih mjesta, nema aerodroma, istočne i zapadne obilaznice, puteva, investitora, samo je jaz između partijske vrhuške, njene „elite“ i bogataša sa jedne i prevarenog naroda i sirotinje postao sve veći.

Kumovi i njihova crvena bratija zgrnuli su u mutnim poslovima ogromno bogatstvo i imovinu, koja se mjeri desetinama miliona maraka, i njihovu moć korumpiranja naroda, raznih ucjena ljudi, potpisivanja i manipulacija ne treba potcijeniti.

Već je počeo popis naroda i podjela prasića, teladi, sjemenskog i građevinskog materijala, novaca, pripravničkih stažiranja, Ugovora o radu u ionako pretrpanoj administraciji i raznih usluga onima koji su spremni da za malo ćara i lični interes postanu saučesnici sveopšte propasti. Narod ima mogućnost izbora i priliku da izađe iz ropstva, raskine ropske lance i okove, počne da živi u istinskoj slobodi i društvu u kome niko neće biti ponižen i gažen za mrvice, povrati dostojanstvo i život dostojan čovjeka.

Izbor je lak, iako će se tek osjetiti veliki pritisak, obilazak kuća, popisivanje i milione, opljačkane od naroda koje će prosuti, a uprkos svemu sam veliki optimista jer je vrijeme da narodu vratimo nadu i osmjeh na lice porobljenim, poniženim i obespravljenim.

Nebojša Vukanović