palpal

Tužiocu Kajganiću treba dati šansu

Prošlo je par dana od imenovanja Milenka Kajganića za vršioca dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine, u kojima sam strpljivo čekao da vidim da li će neko iskazati zadovoljstvo njegovim imenovanjem, ali to se ipak nije desilo.

 

Bošnjaci su iskazali bijes i duboko nezadovoljstvo jer je imenovan bez podrške bošnjačkih glasova, odnosno pretežno od strane Srba u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu. Režim u Republici Srpskoj sa druge strane pao je u histeriju jer je voljena Goca smijenjena sa šest bošnjačkih glasova, bez ijednog glasa iz Republike Srpske. I dok je lažni Otac nacije danima lio krokodilske suze po Banjaluci i Beogradu prebrojavanje etničkih i entitetskih krvnih zrnaca vršio je tviteraš i njegov (ne)potkovani savjetnik Milan Mito Tegeltija.

 

Zbor konstitutivnih, oličen u Hrvatskom narodnom saboru, očekivano je pak, našao da je riječ o nasilnoj smjeni koja je orkestrirana pod palicom bošnjačkog političkog vrha, potpomognutog besramnim paraobavještajnim pritiscima i medijskim spinovima, čime je označen slom trećeg stuba vlasti u Bosni i Hercegovini, te da narečeni čin predstavlja bošnjačko otimanje i ovladavanje pravosuđem?!?


Lično mi je iskazano nezadovoljstvo svih nacionalnih političkih elita u zemlji bilo melem za uši i oči napaćene, jer se nadam da nije samo režirano i odglumljeno, već da možda zaista upućuje na izostanak uticaja i kontrole novoimenovanog glavnog tužioca od strane navedenih narikača. Osim toga, imao sam priliku čuti pohvale za tužioca Kajganića od ljudi koji su radili s njim, i koji su ga redom ocijenili kao vrlo korektnog.

Danas već jedan hvale vrijedan potez – sa pozicije šefa Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal i korupciju, razriješena je Ozrenka Nešković, zamjenica bivše glavne tužiteljice Tadić, koja se najviše u karijeri proslavila tvrdnjom da se visoka korupcija ne može raditi, iako je to upravo bio njen posao! Umjesto nje, Kajganić je imenovao Dianu Kajmaković, koja je od strane Tadićeve pomjerena sa pozicije šefa POK-a, uprkos zavidnom tužilačkom iskustvu.


Činjenica da sam vršilac dužnosti glavnoca tužioca Kajganić nema mnogo tužilačkog iskustva ne mora nužno da bude loša, naprotiv, na način kako se radilo u Tužilaštvu BiH, eto lijepe sreće da nikada nije ni ušao u njega, i da nije imao priliku ništa od ustaljenih praksi pod tim krovom usvoji!

Kada govorim o ustaljenim praksama mislim prije svega na očigledan i neskriven politički uticaj, izostanak ozbiljnog procesuiranja korupcije, posebno one na višem nivou, ali i na držanje krivičnih prijava po ladicama, razvlačenje postupaka do nastupanja zastare, netransparentan rad i slična postupanja zbog kojih je narod davno izgubio vjeru u pravosuđe na svim nivoima.


Treba ovdje napomenuti i činjenicu da tužilac Kajganić dolazi na mjesto glavnog tužioca sa pozicije zamjenika glavnog tužioca iz Posebnog odjeljenja za ratne zločine, što bi moglo značiti da će u primarni fokus svog rada upravo staviti procesuiranje predmeta ratnih zločina, jer je to svakako materija koja mu je najbliža. Iako sam poznat po stavovima da svaka i svačija žrtva zaslužuje pijetet i pravdu, ipak u zemlji toliko bremenitoj etničkim podjelama i sa svježim ranama po kojima nacionalni lideri svakodnevno kopaju, možda je borba protiv korupcije i organizovanog kriminala ono što je svima najveći prioritet u ovom momentu.

Iz stalnog kontakta sa građanima svih nacionalnosti, znam koliko su svi željni pravde, kažnjavanja najodgovornijih za stanje u kojem smo se kao društvo našli i konačnog ukazivanja neke perspektive bez napuštanja ove napaćene zemlje. Mišljenja sam da je to put kojim bi novi glavni tužilac trebao krenuti, odlučno se ograđujući od svakog političkog uticaja, da ne kažem upravo prkoseći mu!

Vjerujem da bi ta borba, ukoliko bude iskrena, neselektivna i odlučna, upravo bila podržana od sviju, ali i pomogla da se razvrstavanje po nacionalnoj i entitetskoj pripadnosti bar neko vrijeme ostavi po strani i da se zagledamo u budućnost, kako je graditi i od čega živjeti.


Tako bih predložio novoimenovanom glavnom tužiocu da prvo istjera na čistac slučajeve Dragičević i Memić, jer ni te porodice, a ni cijela javnost nisu zaslužili da ti predmeti budu preuzeti u nadležnost Tužilaštva BiH samo radi manipulacije i prikupljanja jeftinih političkih poena prethodne glavne tužiteljice.

Takođe, treba da budu formirani tužilački timovi kako bi se u što kraćem roku okončali veliki predmeti koji godinama tavore po ladicama Tužilaštva, poput najveće korupcijske afere Pandora u kojoj je knjiga i bukvalno spala na 3 slova, dok ostali osumnjičeni čekaju da nastupi zastara krivičnog gonjenja koja je, koliko znam, veoma blizu.

Neka nova Pandora bi svakako mogla i morala da analizira postupanje kontrolnih organa kod uvoza tekstila i poslije perioda koji je obuhvaćen prvobitnom istragom, jer moja saznanja upućuju da nema razlike u postupanju od tada do danas. Brojne su i druge afere korumpiranog direktora UIO Mira Džakule koje je Gordana Tadić držala po ladicama i kojima svakako, između ostalog, treba dati prioritet.

Takođe, kao krivična djela sa elementom inostranosti, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine trebalo bi se ozbiljno pozabaviti pandemijskim nabavkama, koje su sporne u oba entiteta, od kiseonika, respiratora, maski, testova, vakcina… Trebalo bi Tužilaštvo prioritetno da se pozabavi i predmetom izbornih krađa, namještenim konkursima, trgovinom uticajem.


Što bi se reklo, posla ima, ko hoće da radi! E sad da li Milenko hoće, i da li će raditi ono što treba ili ono što „mora“, na način na koji su to morali i prethodnici, nećemo dugo čekati da saznamo. Na njemu je da odabere da li će raditi po zakonu, pravdi i volji naroda ili u interesu moćnika, ali mora biti svjestan kako su prošli svi njegovi prethodnici, koji su služili političarima, kriminalu i Mafiji, jer i njega ista sudbina čeka. Pravda je spora ali dostižna.