Iako su Srbi praktično u potpunosti nestali u Hrvatskoj u 20-om vijeku, pobijeni, pokatoličeni ili protjerani sa vjekovnih ognjišta tokom vladavine Pavelića i Tuđmana, malobrojni koji su ostali su građani drugog reda i me smiju da pisnu, srbofobija i mržnja nažalost ne prestaje. To potvrđuje i sramni intervju koji je nedeljniku Dubrovački list dala Slavica Stojan, redovni profesor istorije na Sveučilištu u Zagrebu i predsjednica Matice Hrvatske u Dubrovniku.
Profesorica u javnom izlivu mržnje i srbofobije kaže, između ostalog, da su Srbi kao bube i da se protiv njih treba boriti svim sredstvima, što znači zgaziti ih i istrijebiti kao gnjide. Ovakav riječnik koristili su nacisti i ustaše, a ona je svojim šovinističkim istupom i fašističkim univerzitetskim riječnikom dobila veliki medijski prostor, čak i naslovnu stranu Dubrovačkog lista, što pokazuje da ima podršku u javnosti. Vjerovatno da se ne radi o jeziku mržnje i fašizmu već tradicionalnim europskim i kršćanskim vrijednostima, koje se ne dovode u pitanje.
Suvišno je davati bilo kakav komentar, jer ovakvi istupu nisu dostojni bilo kakve reakcije osim prezira i opreza za nauk. Reakcija je trebala doći od njenih kolega, koji su trebali osuditi i ograditi se od ovakvog diskursa, poruka, jezika mržnje i riječnika.
Treba se samo zapitati koliko je generacija dobilo naobrazbu od profesorice, i kakve će biti posledice dugo vremena, jer ona nije jedina, i šta bi bilo da neki srpski profesor pošalje sličnu poruku, kako su Hrvati gnjide koje treba zgaziti i istrijebiti, kako bi se pokrenula lavina, digla kuka i motika da profesor više nigdje ne bi bio siguran niti bi smio glavu negdje pomoliti, a vjerovatno da bi Sonja Biserko, Nataša Kandić i ostali lažni borci za građanska prava skočili sve dok se ne udalji sa posla.
Na kraju sam se sjetio tzv. „sveučištalaca“, mladih ustaša sa zagrebačkog univerziteta koji su u ljeto 1941. godine došli u Trebinje i Hercegovinu i bili ključni podstrekači i organizatori pokolja.
Očito da je profesorica Slavica Stojan, koja ima nekako čudno ime i prezime za jednog ekstremnog hrvatskog nacionalistu i upućuje na razmišljanje ko su joj bili preci, imala slične prethodnike koji su indokrinirale mladež, zadojile mržnjom i srbofobijom, pa je genocid, masovni pokolji, jame, stratišta i logori smrti bili realan epilog rada intelektualaca i klera. Profesorica nas podsjeća da je istorija učiteljica života i ako je ne poznajemo dobro i ne naučimo lekcije plati se skupa cijena.
Nebojša Vukanović
