Rat struja je u istoriji poznat naziv za borbu između Nikole Tesle i Tomasa Edisona. To je bio rat ideja za prenos električne energije, neizmjemične i jednosmjerne, a pobijedila je bolja i efikasnija, ideja Nikole Tesle i princip prenosa neizmjemične struje. Ratom struja, ili možda bolje reći rat crvenih ruža, mogao bi se slobodno nazvati nedavno završeni izbori za predsjednika Sindikalne organizacije u Hidroelektranama na Trebišnjici, samo što to nije bila borba za neku ideju ili boljitak, već veće poltronstvo direktoru, funkcije i privilegije pojedinaca.
Dugo godina radnici HET-a imaju najmanje plate u elektroenergetskom sektoru, pa kada se vidi da je izlaznost na sindikalne izbore bila preko 70%, dalo bi se zaključiti da su radnici odlučili da se bore za svoja prava, ali tu postoji jedno veliko ALI ….
Niko od onih koji su istinski spremni da se iskreno bore za svoja prava, i prava svojih kolega, nije želio da se kandiduje, jer smatraju da bi se osramotili i ne bi mogli da rade u zarobljenom sistemu u kome sve kontroliše vlast i Partija. Koliko god to izgledalo paradoksalno, kada se stvari sagledaju iz pravog ugla, postane logično zašto se niko od neucijenjenih radnika nije kandidovao za predsjednika Sindikata. Servilan odnos većine zaposlenih prema onima koji su im za vrijeme svoje vladavine prepolovili standard, rezultirao je time da se bukvalno nije pojavio niko ko će se boriti za njihova prava, prava radnika. Sizifovski i uzaludan je to posao, boriti se za one koji neće da se bore sami za sebe i svoja prava.
U totalitarnim sistemima vlast sve kontroliše, svaku poru društva i ništa ne smije da se prepusti slučaju i dozvoli da neko slobodan dođe na važnu poziciju. Ipak, kada je postalo jasno da nema „spoljnjeg neprijatelja“, stvorili su se uslovi za rat crvenih ruža, frakcija unutar vladajuće Partije.
Sindikalni izbori su se pretvorili u pravi rat struja izvršnog direktora Ilije Tamindžije i Gordana Mišeljića, generalnog direktora HET-a, koji su dugo vremena u lošim odnosima. Tamindžija već duže vremena bezuspješno pokušava da smijeni Mišeljića, svog bivšeg „drugara“ i visokog funkcionera SNSD-a, kako bi postavio marionete i potpuno vladao HET-om, i ovo je vidio kao zgodnu priliku da ovlada Sindikalnom organizacijom HET-a i ojača svoju poziciju.
Naviknut da se njegove želje ispunjavaju bez pogovora, odabrao je svoje kandidate i naredio šefovima da lobiraju za iste. Da li je Tamindžijin teror prevršio mjeru, da li su radnici uvidjeli gdje ih vodi podaničko držanje ili je u pitanju nešto drugo, ali Tamindžija je doživio težak poraz.
Poslije mnogo vremena, radnici HET-a su se suprostavili teroru Ilije Tamindžije i pokazali mu koliko je mali. Nije mu mogao pomoći ni zet Luka Petrović, veliki silnik i generalni direktor Elektroprivrede Republike Srpske, koji je takođe doživio veliki poraz. Ko gubi, ima pravo da se ljuti, to je jedino što trenutno mogu Ilija i Luka, da se ljute i da ćute!
Zanimljivo, najteže je poraz podnijela izvjesna Vesna Zurovac, predsjednica nekakvog Aktiva žena Partije i HET-a, kandidat za odbornika u Skupštini grada Trebinja sa liste SNSD-a. Ona je u zadnji čas promjenila dres i iz Mišeljićevog uskočila u „pobjednički“ tim Ilije Tamindžije, Sebe je vidjela na nekoj visokoj sindikalnoj funkciji, ali je eliminisana već u prvom krugu.
Suze, histerični ispadi, zahtjevi za poništenjem izbora, priče o krađi i namjnjštanju, uvrede upućene protivkandidatkinji, ništa joj nije pomoglo. Nadamo se da su Vesna i njen mentor Ilija sada dobro, jer ko gubi ima pravo da se ljuti, ali ne previše jer stres i visoki pritisak nisu dobri za zdravlje!
Zaposlenima u HET-u ni ovakav izbor neće biti od neke pomoći, ali su pokazali da imaju nešto od onog što se zove kičma, i poslali jasan signal vlastodršcima da nastave da ih gaze, ponižavaju, šikaniraju i smanjuju prava, kao što su to radili uspješno prethodnih godina, jer što su više kulučili i gazili radnike HET-a, to im je podrška bila veća.
Nadamo se da će ipak mnogi shvatiti gdje nas sve ovo vodi, dići glavu i pomoći da u oktobru skinemo lance i okove, na zdravim temeljima počnemo praviti normalno i uređeno društvu, pravnu državu u kojoj će vladati zakoni, pravda i red
Nebojša Vukanović
