Milorad Dodik sa svojom svitom nedavno je doletio u Trebinje, ali ne da posadi koju kućicu krompira u Gomiljanima i provjeri stanje u trebinjskoj Opštoj bolnici, što se pokazalo u medijima kao paravan jer je njemu stalo do Trebinja i Hercegovine kao do lanjskog snijega, već da partijskim drugovima, čaušima i pijunima predoči plan napada na Rodoljuba Draškovića i odgovori na oštre kritike u javnosti. Partijski sastanak sa Lukom, Mikom i ostalim lokalnim čelnicima SNSD-a održan je iza zatvorenih vrata, i svi su dobili jasne zadatke.
Prema mojim saznanjima, Dodik u narednom periodu planira da blokira račune i firme koje su u vlasništvu Rodoljuba Draškovića preko Vlade i Poreske uprave Republike Srpske, kako bi se prinudno naplatio poreski dug i neplaćeni doprinosi, a Luka i Miko imaju zadatak da ćute i prave se ludi, te da pronađu lokalne dvorske privrednike koji trebaju dati javnu podršku prinudnoj blokadi i javno napasti Draškovića.
Nemam namjeru da branim Draškovića, niti je to on bilo čime zaslužio, jer je prevrtljiv i nepredvidiv, stalno pravi zaokrete i trči za interesima i novcem kao da nema dinara u džepu, ali želim da branim interese zaposlenih radnika, njih preko 1000 u Trebinju. Svako treba da plati porez i obaveze državi, ali niko ne smije da se igra sudbinom 1000 i kusur radnika i njihovih porodica!
Ako bi Poreska uprava RS i Vlada blokirala račune Koncerna „Svislajn“ i počela prinudnu naplatu poreskog duga, nastalog prije ili poslije privatizacije Industrije alata, to treba utvrditi javnom objavom Ugovora o privatizaciji iz 2007. koji svi kriju kao zmija noge, uvjeren sam da bi Drašković odmah proglasio stečaj Industrije alata i zatvorio metalni pogon, a možda i dijelove prehrambene industrije izmjestio iz Hercegovine u zemlje regiona, a u ratu MD protiv RD deblji kraj bi izvukli radnici, koji ionako naporno rade za skromnu platu.
Drašković je prgav i plahovit, koliko sam ga mogao upoznati tokom par kratkih susreta prošle godine, često i lako mijenja mišljenja, planove i raspoloženja, i gotovo sa ubjeđen da bi odmah otpustio veći broj radnika i zatvorio pogone IAT u Trebinju, kao što je nepotrebno zatvorio Fabriku u Nevesinju tokom sukoba sa Ilijom i Lukom, i tako se preko leđa zaposlenih osvetio Dodiku zbog prinudne naplate.
Politiku i privredu treba razdvojiti, kako bi privreda mogla nesmetano da se razvija, a svako uplitanje politike, gušenje jednih a protagonisanje drugih, dvorskih partijskih firmi, je pogubno. Industrija alata redovno plaća doprinose na plate i izmiruje dug povezivanjem radnog staža radnicima pred odlazak u penziju, tako da će se ovim tempom, najdalje za 10-ak godina, izmiriti sav zaostali dug koji je reprogramiran. Ako se blokiraju računi i IAT ode u stečaj, dug se nikada neće naplatiti, a samo će nekoliko stotina, možda i 500 radnika, odmah završiti na ulici.
Luka i Dodik već su ostavili zbog svoje sulude politike i ličnih interesa, preko sindikata Partije i vještački izazvanih protesta, bez posla ostavili 1 300 radnica Novoteksa, kako bi diskreditovali Milana Grubača, tada direktora Novoteksa, i dobili Opšte izbore 2010. godine. Nemojte ludaci ponovo da se igrate sa sudbinama radnika u proizvodnji, da se poigravate i povlačite suicidne poteze jer je prioritet sačuvati postojeća i otvoriti nova radna mjesta u proizvodnji i realnom sektoru, a ne gasiti postojeća.
Moćnike boli briga, imaju milione, žive u paralelnom svijetu, nemaju pojma šta znači živjeti od plate i poštenog rada, njihov niko do trećeg koljena ne radi u IAT-u i Koncernu Svislajn, ali pozivam ih da se malo urazume i umiju hladnom vodom, da ne povlače sulude u suicidne poteze, igraju se sa sudbinama radnika jer je posao i sigurna plata danas najveći patriotizam. Svako onaj ko narod ostavlja bez posla i hljeba sigurno će se pokajati jer je većini „dogorelo do nokata“ i neće više niko ćutke trpiti da se objesni moćnici pomućenog razuma poigravaju sa egzistencijom porodice.
Nebojša Vukanović
