Prve dvije godine na čelu Banjaluke bile su dovoljne da Draško Stanivuković pokaže svoje pravo lice i namjere. Umjesto obećanog obračuna sa kriminalom, korupcijom, procesuiranjem zloupotreba službenika i čišćenje prethodne administracije od korumpiranih i ucijenjenih partijskih aparatčika, nažalost nastavljeno je sve po starom, samo u malo drugačijem pakovanju kako bi se prikrio kontinuitet.

Mediji mjesecima pišu o stotinama javnih nabavki sklopljenih direktnom pogodbom, pregovaračkim postupcima i konkurentskim zahtevima gradonačelnika Banjaluke, na koji odlaze milioni iz budžeta, partijskom  zapošljavanju bez konkursa, a poseban problem je pogodovanje krupnom kapitalu i tajkunima bliskih Dodiku i režimu, izmjene Regulacionih planova..

Dugo najavljivana „simbioza“ Draška Stanivukovića i režima formalno se još nije dogodila, jer trenutno ne odgovara akterima da se potpuno otvore karte, ali suštinski jeste, a to između ostalog potvrđuje činjenica da je Budžet grada Banjaluka za 2023. godinu usvojen jednoglasno, da se dvorskom Prointeru ucrtava i daje dozvola da gradi oblakoder od 15 spratova u centru Banjaluke. Do izbora 2020. godine Draško drugačije govorio o obećavao, ali se nažalost očigledno nagodio tajno sa režimom, i to je vidljivo svima koji žele to da vide.

Postavlja se pitanje zašto se daju ustupci režimu i Prointeru, zašto nema više napada i kritika na račun Dodika, Prointera, Agapea, bata i seke, zašto Draško kadrove stranaka režima postavlja na direktorske i ključne pozicije, i zašto nema opoziva gradonačelnika Banjaluke, kao što to SNSD priprema u Bijeljini?

Detaljnije sam o ovom govorio sinoć na Večeri sa Banjalučanima, što možete pogledati u video prilogu i odgovorima na pitanja Banjalučana….

Pogledajte snimak cijele tribine i razgovora sa Banjalučanima..

Nebojša Vukanović