Diplomatija je oduvijek bila jedan od najbitnijih segmenata politike i oblast koja je nerijetko uticala na sudbine cijelih naroda. Različite diplomatske aktivnosti i razvijenost diplomatske mreže jedan su od osnovnih preduslova za stvaranje pozitivne slike u svijetu pri čemu ne treba zaboraviti i da izjave na unutrašnjepolitičkom planu mogu imati značajan uticaj.

 

---

BiH je sjajan primjer kako diplomatija ne bi smjela da se vodi

---

Na unutrašnjepolitičkom planu zemlja je totalno disfunkcionalna a na međunarodnom, stanje je još gore. Nažalost, srpski korpus po pitanju pravljenja diplomatskih skandala prednjači a Milorad Dodik – član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda za takvo stanje stvari na terenu je i najodgovorniji. Poklanjanje kako stvari stoje, ukradene ukrajinske ikone ministru vanjskih poslova Rusije – gospodinu Sergeju Lavrovu, nazivanje stranih ambasadora pogrdnim imenima, odbijanje rukovanja sa bivšom američkom ambasadorkom Morin Elizabet Kormak, odbijanje prijema za bivšu njemačku ambasadorku Kristin Hohman te nazivanje bivšeg visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka monstrumom na sjednici Savjeta bebjednosti UN mogli bi se definisati kao totalna diplomatska katastrofa.

Debakl srpske diplomatije u BiH doprinio je stvaranju veoma negativne slike o srpskom narodu i biće potrebno mnogo godina da se imidž popravi. Međutim pojedni političari koji pretenduju da na poziciji srpskog člana Predsjedništva BiH zamijene Milorada Dodika ne ulivaju nadu da bi u slučaju njihovog izbora situacija mogla da se popravi – štaviše, ona bi mogla još dodatno da se pogorša.

---

Skandalozan zahtjev Vukanovića da se protjera ambasador Australije

---

Najnovija situacija sa našim Novakom Đokovićem i njegovo protjervanje iz Australije je jako loša poruka kako za domaći tako i za međunarodni sport i cjelokupnu situaciju smo emotivno svi veoma teško podnijeli. Međutim, u naletu bijesa zahtjev Nebojše Vukanovića da se iz Srbije protjera australijski ambasador predstavlja odraz teškog neznanja i nepoznavanja globalnih i diplomatskih prilika.

---

Protjerivanje ambasadora dešava se samo u ekstremnim situacijama poput objave rata, kao mjera reciprociteta, u slučaju teškog kršenja zakona zemlje domaćina a moguće je takođe da se takva situacija dogodi i iz politikantskih razloga kao što je to bio slučaj sa protjerivanjem ambasadora Božovića iz Crne Gore u novembru 2020. godine od strane režima Mila Đukanovića.

Ko god bio novi srpski član Predsjedništva, on kao ogledalo naroda na međunarodnom planu definitivno mora da bude sušta suprotnost Dodiku i to u svakom pogledu jer o srpskom narodu u BiH mora da se popravi slika koja je u ovom momentu totalno iskrivljena. Insistiranje na protjerivanju ambasadora Australije se uopšte ne razlikuje od ponašanja sadašnjeg srpskog člana Predsjedništva BiH i može se reći i da je i radikalnije od Dodikove politike. S druge strane, to je svakako i jedan vid miješanja u unutrašnja pitanja druge zemlje i vršenje medijskog pritiska na rukovodstvo Srbije.

---

Plan ili populizam?

---

Međutim, ukoliko je Vukanoviću pak poznato da je takav jedan scenario nemoguć a za javnost se za takav nediplomatski gest zalaže, onda se radi o korištenju Novakove i tragedije srpskog sporta u lične svrhe odnosno, zarad internet i medijske promocije. Ranije je takođe Vukanović oštro napadao predsjednika Aleksandra Vučića što je nedopustivo u situaciji kada Srbija vakcinama, medicinskom opremom i velikim finansijskim sredstvima pomaže srpski narod u Bosni koji je neodgovornom politikom SNSD-a doveden na rub egzistencije. Istovremeno, on je takođe i jedan od rijetkih opozicionih političara u Srpskoj koji teškim uvredama i omalovažavanjem neistomišljenika ugrožava slobodu javnog mišljenja i govora što je opet recept koji vladajuće struje u Srpskoj a naročito Milorad Dodik revnosno primjenjuje godinama unazad. Takav model nastupanja u međunarodnopolitičkom opštenju donosio bi svakodnevne diplomatske skandale.

---

Takođe, njegove najave da bi kao član Predsjedništva BiH vršio pritisak na sudstvo predstavljalo bi ugrožavanje sudske vlasti od strane izvršne što je nedopustivo i teško se kosi sa nadležnostima Predsjedništva predviđenim Ustavom. Takođe, to bi ugrožavalo i nezavisno i nesmetano funkcionisanje tri grane vlasti ali kada uzmemo u obzir njegovu raniju izjavu u jednom TV gostovanju da bi, ukoliko bi ga građani izabrali za srpskog člana predsjedništva on “bio novi Tito“, takvi stavovi i ne iznenađuju. Agresivan način političke komunikacije i pokušaj da se predstavljanjem planova koji su u praksi potpuno neizvodivi pridobije glasačko tijelo, struka je još ranije ocijenila kao “pogubnim za političku kulturu“ naroda u kojem se takav oblik političkog djelovanja ukorijeni.

---

Treba nam suprotnost, a ne duplikat Dodikovog ponašanja

---

Na kraju, Henri Kisindžer u svom čuvenom djelu “Diplomatija“ je rekao da dobar predsjednik “treba da bude pedagog koji će narodu pomoći da premosti jaz između prošlosti i budućnosti“. Ako pojedinci koji se javnosti predstavljaju kao najbolja, najdemokratskija i najpoštenija alternativa a koja u stvarnosti ugrožava slobodu govora, kulturu dijaloga i javnog iznošenja mišljenja, obmanjuje javnost i manipuliše emocijama, onda nam je potpuno svejedno ko će nam biti pedagog od oktobra jer ni od ovog starog a ni potencijalno novog nećemo imati mnogo toga dobrog da naučimo.

Upravo zbog toga, ma ko ona bila, od sledeće godine Srbima u BiH potrebna je ličnost koja će Dodiku i politici SNSD-a u procesu međunarodnog predstavljanja srpskog naroda biti sušta suprotnost a ne koja od njegovog načina ponašanja i političkog djelovanja i ne odstupa mnogo.

Ima li Srpska budućnost ili ćemo samo pričati o prošlosti?