Volim kad me oštra pera i čelnici režima napadnu i pljuvaju svakodnevno, često bez ikakvog osnova, jer time pokazuju strah i očaj, i ne zamjeram njihovim ulizicama ni kad pretjeraju, nek zarade koru hljeba pa kako bilo. Jedino zamjeram plaćenicima i ulizicama, koji se lažno predstavljaju, i koji vode prljavu kampanju protiv mene, politički su veoma obojeni a lažno se predstavljaju i rade prljave pozdrave. Ne želim da odgovaram na uporne provokacije, ali u najmanju ruku nije korektno na ovakav način da se u opoziciji prave spletke i podmeću noge jedni drugima.
Jedan od takvih je Darko Kuzmanović, službenik opštine Teslić i blizak saradnik načelnika opštine Milana Miličevića koji se u javnosti lažno predstavlja kao nezavisni analitičar. Pitao sam Milana Miličevića zbog čega me uporno napada i javno proziva njegov saradnik i službenik, a načelnik Teslića mi je lakonski odgovorio da je sloboda govora zagarantovana i da on ne određuje svojim saradnicima šta da pišu i govore. Smatram da to u najmanju nije korektno, jer bi svi skočili na mene da neko od meni bliskih ljudi danima i mjesecima napada čelnike opozicije.
Ako se ne može i ne želi pomoći, onda je ružno spletkariti i podmetati noge jedni drugima u opoziciji, jer od toga korist ima samo režim. Posebno je ružno kad se u srbijanskim medijima i portalima smišljeno plasiraju tekstovi u kojima se bez ikakvog osnova pokušava spinovati javnost kako se ja, ili neki drugi opozicionari, predstavljaju lažno u negativnom svjetlu kao nekakvi protivnici Aleksandra Vučića, iako je poznato da je Dodik blizak njegovim protivnicima.
Pogledajte kratku video kolumnu, a ispod video priloga je tekst službenika opštine Teslić D. Kuzmanovića, jedan u nizu niskih i podmuklih njegovih napada u posljednje vrijeme.
DIPLOMATIJA SKANDAL MAJSTORA ILI TREBA LI NAM DODIKOV DUPLIKAT?
Diplomatija je oduvijek bila jedan od najbitnijih segmenata politike i oblast koja je nerijetko uticala na sudbine cijelih naroda. Različite diplomatske aktivnosti i razvijenost diplomatske mreže jedan su od osnovnih preduslova za stvaranje pozitivne slike u svijetu pri čemu ne treba zaboraviti i da izjave na unutrašnjepolitičkom planu mogu imati značajan uticaj.
BiH je sjajan primjer kako diplomatija ne bi smjela da se vodi
Na unutrašnjepolitičkom planu zemlja je totalno disfunkcionalna a na međunarodnom, stanje je još gore. Nažalost, srpski korpus po pitanju pravljenja diplomatskih skandala prednjači a Milorad Dodik – član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda za takvo stanje stvari na terenu je i najodgovorniji. Poklanjanje kako stvari stoje, ukradene ukrajinske ikone ministru vanjskih poslova Rusije – gospodinu Sergeju Lavrovu, nazivanje stranih ambasadora pogrdnim imenima, odbijanje rukovanja sa bivšom američkom ambasadorkom Morin Elizabet Kormak, odbijanje prijema za bivšu njemačku ambasadorku Kristin Hohman te nazivanje bivšeg visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka monstrumom na sjednici Savjeta bebjednosti UN mogli bi se definisati kao totalna diplomatska katastrofa.
Debakl srpske diplomatije u BiH doprinio je stvaranju veoma negativne slike o srpskom narodu i biće potrebno mnogo godina da se imidž popravi. Međutim pojedni političari koji pretenduju da na poziciji srpskog člana Predsjedništva BiH zamijene Milorada Dodika ne ulivaju nadu da bi u slučaju njihovog izbora situacija mogla da se popravi – štaviše, ona bi mogla još dodatno da se pogorša.
Skandalozan zahtjev Vukanovića da se protjera ambasador Australije
Najnovija situacija sa našim Novakom Đokovićem i njegovo protjervanje iz Australije je jako loša poruka kako za domaći tako i za međunarodni sport i cjelokupnu situaciju smo emotivno svi veoma teško podnijeli. Međutim, u naletu bijesa zahtjev Nebojše Vukanovića da se iz Srbije protjera australijski ambasador predstavlja odraz teškog neznanja i nepoznavanja globalnih i diplomatskih prilika.
Protjerivanje ambasadora dešava se samo u ekstremnim situacijama poput objave rata, kao mjera reciprociteta, u slučaju teškog kršenja zakona zemlje domaćina a moguće je takođe da se takva situacija dogodi i iz politikantskih razloga kao što je to bio slučaj sa protjerivanjem ambasadora Božovića iz Crne Gore u novembru 2020. godine od strane režima Mila Đukanovića.
Ko god bio novi srpski član Predsjedništva, on kao ogledalo naroda na međunarodnom planu definitivno mora da bude sušta suprotnost Dodiku i to u svakom pogledu jer o srpskom narodu u BiH mora da se popravi slika koja je u ovom momentu totalno iskrivljena. Insistiranje na protjerivanju ambasadora Australije se uopšte ne razlikuje od ponašanja sadašnjeg srpskog člana Predsjedništva BiH i može se reći i da je i radikalnije od Dodikove politike. S druge strane, to je svakako i jedan vid miješanja u unutrašnja pitanja druge zemlje i vršenje medijskog pritiska na rukovodstvo Srbije.
Plan ili populizam?
Međutim, ukoliko je Vukanoviću pak poznato da je takav jedan scenario nemoguć a za javnost se za takav nediplomatski gest zalaže, onda se radi o korištenju Novakove i tragedije srpskog sporta u lične svrhe odnosno, zarad internet i medijske promocije. Ranije je takođe Vukanović oštro napadao predsjednika Aleksandra Vučića što je nedopustivo u situaciji kada Srbija vakcinama, medicinskom opremom i velikim finansijskim sredstvima pomaže srpski narod u Bosni koji je neodgovornom politikom SNSD-a doveden na rub egzistencije. Istovremeno, on je takođe i jedan od rijetkih opozicionih političara u Srpskoj koji teškim uvredama i omalovažavanjem neistomišljenika ugrožava slobodu javnog mišljenja i govora što je opet recept koji vladajuće struje u Srpskoj a naročito Milorad Dodik revnosno primjenjuje godinama unazad. Takav model nastupanja u međunarodnopolitičkom opštenju donosio bi svakodnevne diplomatske skandale.
Takođe, njegove najave da bi kao član Predsjedništva BiH vršio pritisak na sudstvo predstavljalo bi ugrožavanje sudske vlasti od strane izvršne što je nedopustivo i teško se kosi sa nadležnostima Predsjedništva predviđenim Ustavom. Takođe, to bi ugrožavalo i nezavisno i nesmetano funkcionisanje tri grane vlasti ali kada uzmemo u obzir njegovu raniju izjavu u jednom TV gostovanju da bi, ukoliko bi ga građani izabrali za srpskog člana predsjedništva on “bio novi Tito“, takvi stavovi i ne iznenađuju. Agresivan način političke komunikacije i pokušaj da se predstavljanjem planova koji su u praksi potpuno neizvodivi pridobije glasačko tijelo, struka je još ranije ocijenila kao “pogubnim za političku kulturu“ naroda u kojem se takav oblik političkog djelovanja ukorijeni.
Treba nam suprotnost, a ne duplikat Dodikovog ponašanja
Na kraju, Henri Kisindžer u svom čuvenom djelu “Diplomatija“ je rekao da dobar predsjednik “treba da bude pedagog koji će narodu pomoći da premosti jaz između prošlosti i budućnosti“. Ako pojedinci koji se javnosti predstavljaju kao najbolja, najdemokratskija i najpoštenija alternativa a koja u stvarnosti ugrožava slobodu govora, kulturu dijaloga i javnog iznošenja mišljenja, obmanjuje javnost i manipuliše emocijama, onda nam je potpuno svejedno ko će nam biti pedagog od oktobra jer ni od ovog starog a ni potencijalno novog nećemo imati mnogo toga dobrog da naučimo.
Upravo zbog toga, ma ko ona bila, od sledeće godine Srbima u BiH potrebna je ličnost koja će Dodiku i politici SNSD-a u procesu međunarodnog predstavljanja srpskog naroda biti sušta suprotnost a ne koja od njegovog načina ponašanja i političkog djelovanja i ne odstupa mnogo.
MOŽE VAM SE DOPASTI
