Sjećanje na pljačku
Argentinski režiser Fernardo Solans 2003. godine snimio je fenomenalni dokumentarni film „Sjećanje na pljačku“ koji govori o raširenom kriminalu i korupciji koja je tokom 90-ih i početkom sistematski razorila Argentinu. Sam režiser dugo vremena se bavio istraživačkim novinarstvom, često bio na meti napada, a jednom prilikom i ranjem u napadu koji su izvršili pripadnici bezbjednosnih struktura argentnskog predsjednika Karlosa Menema.
U nešto više od sat vremena Solans je na maestralan način uspio da prikaže funkcionisanje mafiokratije, kako je režiser nazvao korumpirani sistem upravljanja Argentinom u kome su zbog pljačke naroda i države uvezani vlast, bankari, javni i većina privatnih medija, krupni kapitalisti, mafija… Karols Menem je u dva predsjednička mandata, od 1989. do 1999. godine, uspio je da kriminalnom privatizacijom potpuno razori privredu Argentine, napravi više od stotinu milijardi spoljnog duga, rasproda prirodna bogatsva, stratešku naftnu kompaniju IPF, većinu velikih koncerna i javnih preduzeća koja su činila kičmu argentinske privrede. Menem je neprekidno zaduživao zemlju i uzimao skupe kredite od Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, a oni su istovremeno iznosili pregršt pohvala za hrabre reformske poteze i krupne korake Menemove Vlade.
Kao posledice „reformi“ stotine hiljada radnika je ostalo bez posla, a argentinsko društvo je podijeljeno na mali super bogatih tajkuna bliskih političarima na vlasti, i 90% stanovništva koje živi u siromaštvu. Nakon privatizacije naftne i gasne industrije nestali su čitavi gradovi u popupustinjskim predjelima Patagonije. Kada su umjesto države preuzeli upravljanje sistemom, novi vlasnici smatrali da im se ne isplati eksploatacija gasa, pa se cjelokupno stanovništvo moralo iseliti a objekti ostati prazni jer nije bilo uslova za život i opstanak nakon zatvaranja rafinerije. I dok se Menem slikao sa mediokritetima, zvijezdama i poznatim muzičarima, hvalio uspjesima i kontrolisanim medijima ubjeđivao Argentince da mu treba još samo malo vremena kako bi svi osjetili napredak i počeli bolje da žive, svaki dan na desetine djece umiralo je od hronične neuhranjenosti i gladi dok su ljekari bili nemoćni da im pomognu.
Na ulicama Buenos Airesa i ostalih gradova vladalo je nasilje jer je kriminal dostigao alarmantne razmjere, a pojedine banke su mafiji prale novac zarađen trgovinom narkoticima, a nakon toga novac je legalizovan finansiranjem predizbornih kampanja stranaka na vlasti. Nakon gašenja banaka i privatnih penzionih fondova stotie hiljada ljudi preko noći je postalo sirotinja i ostalo bez ušteđevine. U zabačenim provincijama građani su ostali bez snabdijevanja pitkom vodom i osnovnih komunalnim usluga. Velike hidroelektrane i drugi kapitalni projekti u koje je država uložila milijarde dolara nisu završeni zbog korupcije i nepotizma, jer su u nadzoru i kontroli radova bili angažovani najbliži srodnici izvođača radova. Agenti Službe bezbjednosti vršili su veliki pritisak na građane, mnogi opozicionari i nekontrolisani novinari bili su žrtve spletki i ucjena, a i sam autor filma preživio je atentat i ranjavanje.
Punih 14 godina Karlos Menem i njegovi nasljedinici „peronisti“ ispirali su mozak i građane držali pokornim pričajući o patriotizmu, ponosu i boljem životu koji uskoro treba da dođe, ali je 2003. godine mafiokratski sistem pukao nakon što su milioni obespravljenih sa praznim šerpama izašli na ulice. Policija je ubila nekoliko građana pokušavajući da odbrani predsjedničku palatu, ali na kraju ipak je došla sloboda nakon što su Menem i njegovi najbliži saradnici pobjegli u inostranstvo.
Nakon pada mafiokratskog režima nova vlast ponovo je nacionalizovala YPF i druge strateške kompanije, Argentina je počela da se oporavlja i život građana normalizuje. Film „Sjećanje na pljačku“ kao edukativno štivo trebao bi se često emitovati u zemljama u tranziciji, poput država nastalih raspadom SFRJ, kako bi građani pronašli sličnosti i uvidjeli kakav je krajnji ishod tranzicija i reformi ako se na vrijeme ne zaustavi sistemska pljačka društva.
Nebojša Vukanović
