Promocija i izdavanje nove knjige i žitija o Lažnom Titu i Ocu nacije, koji je pripremilo dvorsko pero i ulizica Milan Ljepojević, koja će se u srijedu održati u Kumrovecu Srpske, Laktašima, umnogome oslikava   šizofreno stanje u razorenom društvu i totalitarnom sistemu, strahovladu, podmuklo tiho nasilje i represiju diktatora koji je izgubio razum, kao i njegove vladajuće Partije.

Prijetnje i zastrašivanje građana i neistomišljenika umnogome podsjećaju na kraj 40-ih godina prošlog vijeka i crveni teror Komunističke partije Jugoslavije predvođene Jospipom Brozom, koja je nakon dolaska na vlast hapsila, oduzimala imovinu i progonila političke protivnike. Naravno da su danas drugačije okolnosti, da se ne može formirati Goli otok, ubijati, otimati, progoniti i hapsiti ako se sluša Radio BN, kao nekad Radio Moskva, ali na suptilniji način na djelu je ista ideologija jednomulja koja ne trpi kritiku i guši svaki otpor.

Uzurpator je umislio da je reinkarnacija Josipa Broza, planirao je da vlada vječno, kao pravi tirjanin, vršeći mnogo snažniji ali prikriveni i podmukliji pritisak na narod. Jugoslavija u 70-im, za vrijeme komunista, bila je Pijemont slobode, demokratije i pluralizma, u poređenju sa Republikom Srpskom danas. Bilo je mnogo više pravde, slobode, posla, demokratije, a o radničkim pravima da ne govorimo. Takođe sve Titove vile ostale su državi, nije ih spisao na Miša ili Jovanku Broz, a o korupciji, snazi pravne države i institucija suvišno je govoriti, jer iako je i onda kao i danas sve kontrolisala Partija, institucije nisu bile zarobljene od strane Mafije i nisu bile uperene protiv „običnog“ čovjeka, kao danas.

Tito nije imao sankcije i nije klečao pred strancima, već je pušio u Bijeloj kući, iako je to bilo zabranjeno, tokom posjete predsjedniku Niksonu. Tito je bio maršal, stekao je najveći čin u ratu, dok je lažni Tito tvrdio da je mogao postati rezervni general, držeći povremeno straže u pozadini da šleperi cigareta mogu bezbjedno da prođu do neprijatelja.

Zajedničko im je i to što su i pravi i lažni Tito bili propale zanatlije, pravi Tito propadao je u školi ili kursu kao bravar, a lažni kao mesar. Oba su takođe voljela Lijepu njihovu, i borili se u rukavicama za interese Hrvata i Hrvatske.

Ulizice su Titu pisale hvalospeve, glorifikovali i veličali njegove pobjede, ratne veštine, poteze, hrabrost, mudrost, tomovi knjiga o Titu i njegovih govora su odštampani, dijeljeni u milione primjeraka, koje je dijelila Partija, sindikata, skojevaca, a slično sada rade ulizice lažnog Tita.

Titov zvanični biograf bio je Vladimir Dedijer, narodni heroj koji je prvi životopis Josipa Broza napisao 1953. godine, a djelo je prevedeno na mnoge svjetke jezike. Lažna žitija o Dodiku švrlja za novac izvjesni Milan Ljepojević, ulizica koja za sikenkure i novac, narodni iz budžeta, prekucava besmislene govore sa skupova, kako bi Uzurpatora predstavio kao novog lažnog Tita.

Vrijedni Ljepojević je toliko švrljao da je objavio nekoliko tomova knjiga, čije se edicije i štampanje posredno plaća naravno iz budžeta, ali sve je uzalud jer će istorija i vrijeme, na kraju dagi konačnu riječ, reći ko je bio iskreni patriota i vjera, a ko nevjera, lažov, izdajnik, švercer i zla kob svog naroda..

Nebojša Vukanović