Sa tiranima koji tlače i kuluče svoj narod nema razgovora, osim o mirnoj predaji vlasti i oslobođenju zarobljenih institucija. Ili On, ili narod, sloboda, država, pravda, red, demokratija! Uzurpirane su i zarobljene sve ključne institucije, od policije, pravosuđa do RTRS-a, sve je podređeno interesima jedne Partije i jednog čovjeka, i smatram da se nema o čemu razgovarati dok se institucije ne oslobode i počnu da rade u interesu svih građana a ne odmetnute bahate oligarhije. Dodiko poziv na tobožnje konsultacije predstavlja vrhunac licemjerstva, jer se on često ne može konsultovati i usaglasaiti sam sa sobom, a ne sa političkim protivnicima. Prije samo nekoliko dana lidere opozicije je po ko zna koji put bez ijednog argumenta nazvao izdajnicima i stranim plaćenicima kojima će suditi narod za izdaju, a sada te iste lidere zarad svojih ličnih interesa zove na sastanak i konsultacije kako bi ih potopio u svoje blato i diskreditovao. Da je Dodiku stalo do istine o Srebrenici, ne bi 14 godina sjedio skrštenih ruku i čekao par sedmica pred kampanju da sazove posebnu sjednicu, kako bi na kostima postradalih pokušao doći do nekog jeftinog političkog poena, već bi na osnovu izjava Hakije Meholjića, Ibrana Mustafića i drugih čestitih i hrabrih Bošnjaka pokrenuo obimno istraživanje kako bi se utvrdila pozadina dešavanja u Srebrenici, uloga velikih sila i tajnih službi. Naša policija i pravouđe trebalo je da procesuiraju Orića i njegove saradnike, spriječe ucjenjivanje i zloupotrebe svjedoka, umjesto što su omogućile zločincima da se izruguju sa pravdom i žrtvama Sramno je manipulisati nedužnim žrtvama i njihovim porodicama, svjesno podizati tenzije i otvarati teške teme iz prošlosti, kako bi se skrenula pažnja sa surove realnosti u Republici Srpskoj. 
Sve je već viđeno više puta. Svaki put kada je u velikoj krizi i teškoj situaciji Dodik pokušava zaigrati na kartu lažnog svesrpskog jedinstva, kako bi pokazao svoju dominaciju i opoziciju uhvatio u samrtni zagrljaj poput anakonde. Svaki gest dobre volje i spremnosti da se razgovara o važnim pitanjima je zloupotrijebio. Sjetimo se poziva patrijarha i sastanka sa vladikama u Bijeljini kada su propadale banke i otkriveno kako je prao novac za kupovinu vile na Dedinju, ili lažnog poziva na jedinstvo oko referenduma o Danu Republike Srpske pred lokalne izbore, koji je nažalost bio velika manipulacija i podvala jer je Dodik uprkos referendumu sproveo spornu odluku Ustavnog suda BiH i tako ponizio sopstveni narod… Lično smatram da sa Dodikom opozicija nema šta da razgovara u ovom trenutku, jer nije nikakva vandredna situacija niti su vitalno ugroženi interesi Srpske, a njegovim kerberima i režimskim medijima treba pustiti da laju i spinuju o odbijanju konsultacija, jer će na taj način samo ogoliti Dodikov plan i stvarne namjere. Dodik pokušava da otvaranjem teških tema i potencitanjem Srebrenice izazve reakcije i podigne tenzije sa Bošnjacima do neba, kako bi mobilisao glasače pričom o ugroženosti Srpske, a sa druge strane pokuša uvući opoziciju u svoje prljave spletke i samrtni zagrljaj. Dodik potencira Srebrenicu, Košarac i Dukić krst na Zlatištu, Stevandić reprezentaciju papaka i izdajnika, a Bakir i ekipa spremno čeka da natrči na svaku nabačenu loptu i odapne slične strijele pobratimima u suprotnom smjeru. Matrica je već viđena u mnogo navrata, a najvažniji cilj je skrenuti pažnju naroda sa bijede, siromaštva, velike pljačke, nezaposlenosti..
U dva svjetska, i poslednjem ratu u Podrinju je stradao veliki broj nedužnih ljudi, prije svega Srba i Bošljaka, i umjesto stalnog podizanja tenzija i vraćanja u prošlost smatram da Srbi i Bošnjaci treba da napokon okrenu list, izvuku pouke iz prošlosti i umjesto međusobnog sukobljavanja u korist velikih sila počnu da žive, rade i grade nove odnose. Vodeći se poslovicom zavadi pa vladaj, Austrija i neke velike sile su u prošlosti insistirale na naseljavanju što više muslimana i katolika u Podrinje i granicu sa Srbijom kako bi se među braćom stvorila jabuka razdora. Veliki su često manipulisali narodima na ovim prostorima, izazivali sukobe i ratove kako bi na prolivenoj krvi naših predaka lovili u mutnom i ostvarivali svoje interese. Vrijeme će vjerovatno pokazati da su i tragična dešavanja u poslednjem ratu, od Skelana, Zalazja, Krnića do Potočara i Konjević Polja, imala sličnu pozadinu. 
Nedužne žrtve na obje strane treba da nam budu opomena da se neke tragične lekcije iz naše prošlosti više nikada ne ponove, i nikako ne treba dozvoliti da neki politički lešinari i predatori pokušavaju da kosti postradalih koriste u dnevno-političke svrhe. Neko ko se nalazi na čelu Republike Srpske nikako ne treba da pada na nivo nekih izmanipulisanih starica koje se nalaze na čelu nekih udruženja, niti da vuče poteze na osnovu njihovih besmislenih podmetanja. Spisak sa navodno 22 000 imena Srba osumnjičenih za ratne zločine, koji je Munira Subašić predala njemačkim istražiteljima, je besmislica i podvala. Kakva je nadležnost, otkud moralno i bilo koje drugo pravo njemačkim sudovima da procesuiraju Srbe i druge eventualne ratne zločine u poslednjem ratu? Imajući u vidu da je zbog pogibije 50 miliona ljudi u Drugom svjetskom ratu svega 20-ak nacista osuđeno za ratne zločine u Nirnbergu, jedan na nekoliko miliona postradalih, a kasnije još samo dvojica Adolf Ajhman i Klaus Barbi, priča o nekakvim spiskovima i navodno 22 000 osumnjičenih Srba zbog srebreničke tragedije je besmislena i suluda.
Jasno je da je Munira izmanipulisana od strane nekih bošljačkih radikalnih političkih krugova koji su osmislili njenu akciju, i da njima i Dodiku odgovara svako podizanje nacionalnih tenzija kako bi se pred izbore skrenula priča sa suštinskih problema našeg društva. Smrt svakog čovjeka je tragedija, majkama koje su izgubile sinove i djecu nikakve deklaracije ne mogu umanjiti bol, i nedužne žrtve na svim stranama zaslužuju poštovanje i mir.
Istina nas oslobađa, i umjesto manipulacije tragedijama i tužnim ljudskim sudbinama u dnevno-političke žrtve, treba da se okrenemo budućnosti i gradimo uređeno i sigurno društvo u kome će ljudi biti bezbjedni, zaposleni i srećni, neće morati da se sele u daleki svijet zbog neimaštine i vječitih tenzija, i u kome više nikad neće biti prolivena ničija kap krvi zarad interesa nekih moćnika.
Nebojša Vukanović
